Kakvu je poruku Bog poslao crkvi u Laodiceji i zašto je ona i danas relevantna?
Sedam crkava iz Otkrivenja
Sedam crkava iz Otkrivenja spominju se u drugom i trećem poglavlju. To su bile prave crkve s radnim zajednicama s pastirima, starješinama i đakonima. Te crkve nisu nužno trebale opisivati kakve će biti buduće crkve, za dane u kojima danas živimo, međutim, ljudska priroda jest takva kakva jest; i to se ne mijenja.
Postoji nekoliko obilježja koje su imale crkve u knjizi, a koja se mogu otkriti u današnjim crkvama. Drugim riječima i danas postoje neke velike crkve poput crkve u Filadelfiji, ali postoje i crkve poput laodicejske crkve. Isus je bio stroži prema ovoj crkvi nego prema ostalima i to s dobrim razlogom.
Je li crkva iz Laodiceje predstavnica današnjih crkava? Iako su to bile stvarne crkve, danas postoje samo drevne ruševine. Zašto? Možda nisu slušale Isusova upozorenja, nisu imale “uši da čuju,” što znači da te crkve možda itekako predstavljaju crkve koje danas postoje.
Možda se sada nalazimo u razdoblju Laodiceje, ali bez obzira na to, u nastavku slijedi Božja poruka crkvi u Laodiceji, koja je ujedno i Božja poruka današnjim crkvama.
Mlaka djela
Apostol Ivan napisao je Isusove upute jer je ovo bila objava Isusa Krista, a ne Ivana (Otkrivenje 1, 1). Ivan piše: „I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: “Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja:“ (Otkrivenje 3, 14) Isus kao poglavar Crkve ima svako pravo ispraviti svoju crkvu, pa je On taj koji ima ovlast govoriti te kaže: „Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.“ (Otkrivenje 3, 15-16)
Analogija bi bila ponuditi nekome šalicu kave koja je mlaka kad je najbolje vruća, ili pak ponuditi nekome bezalkoholno piće, ali na sobnoj temperaturi, dok je najbolje hladno. No ne radi se ovdje o šalici vruće kave niti o ledenom, hladnom piću.
Iako bi svako od ovih pića bilo osvježavajuće na svoj način, Laodicejska crkva nije bila vruća ni za Kristova djela (Matej 25, 35-36) niti za Veliko poslanje (Matej 28 18-20; Djela 1,8), niti hladna i osvježavajuća za one koji su se izgubili nudeći im Živu vodu Isusa Krista.
Ukratko, bili su neukusni u Isusovim ustima, pa nije ni čudo što ih je Isus ispljunuo iz svojih usta.
Duhovno bankrotirani
Umjesto poniznosti, bili su puni ponosa zbog svog financijskog bogatstva, u usporedbi s ostatkom kršćana Rimskog carstva. Isus im se izruguje govoreći: „Bogat sam i obogatio sam se i ništa ne trebam; a ne znaš, da si bijedan i nevoljan, i siromah i slijep, i gol. Savjetujem te da kupiš od mene zlata žeženoga u ognju, da se obogatiš, i bijele haljine, da se obučeš, i da se ne pokaže sramota golotinje tvoje, i masti, da pomažeš oči svoje, da vidiš.“ (Otkrivenje 3, 17-18)
Taj požar rafiniranja dogodio se 70. godine poslije Krista kada je Jeruzalem uništen i kada je crkva bila rasuta, no nije bila uništena. Neki na ovo gledaju kao na one koji izlaze iz nevolje, ali poanta je u tome što je danas dan spasenja (2. Korinćanima 6, 2) i ne smijemo to zanemariti.
Pustiti Isusa unutra
Nažalost, Isus kuca kako bi ušao u ovu crkvu, što znači dvije stvari. Ili nije dobrodošao ili je trenutno isključen, ali želi ući, pa Gospodin govori ovoj crkvi: „Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.“ (Otkrivenje 3, 20-21)
Još jednom, moramo osluhnuti Njegov glas (2. Korinćanima 6, 2) i djelovati prema onome što čujemo. No najprije, moramo Isusa pustiti unutra i dopustiti Njemu i Njegovoj Riječi neka nadahnjuju crkve na poniznost, neka iznjedri ponizne pastire, i trebamo propovijedati jedino Evanđelje koje je Isus donio; poruku pokajanja i vjere. (Marko 1, 15)
Slušamo li?
Mnogi ljudi gledaju, ali zapravo ne vide; mnogi ljudi slušaju, ali zapravo ne čuju. Poanta je u tome što nije dovoljno znati istinu u Božjoj Riječi; moramo tu istinu živjeti. Bogu je poslušnost uvijek bila važnija od žrtve.
Možemo slušati Božju Riječ, ali ako ne djelujemo po njoj, nikada je zapravo nismo čuli. Isus je rekao: „Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni.“ (Matej 7, 24)
Moramo čuti Njegove riječi i činiti djela na temelju onoga što čujemo! Mogli bismo slušati kako bismo trebali postaviti padobran, ali puno je važnije da ljudi obraćaju pozornost na ono što im tada instruktor zaista govori. Kad se razgovara o nečem vrlo važnom, ne samo da trebamo slušati, nego ćemo zapravo slušati dovoljno izbliza kako bismo mogli čuti što ta osoba govori, kako bismo mogli učiniti točno ono je rečeno. Nakon što smo čuli istinu, moramo po njoj postupiti i pokoravati joj se.
Nije dovoljno slušati Božju Riječ; moramo čuti i djelovati prema onome što čujemo. Isus je rekao crkvi: „Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo. “Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!“ (Otkrivenje 3, 21-22)
Duh Sveti dao nam je uši. Hoćemo li danas poslušati Njegov glas?
Zaključak
Ako se nikada niste pokajali i niste povjerovali u Krista, večeras ne možete bezbrižno staviti svoju glavu na jastuk, jer ste još uvijek dijete gnjeva. Danas, dok još jest danas (2. Korinćanima 6, 2), stavite svoju vjeru u Spasitelja, Isusa Krista, i bit ćete spašeni.
Evo kako će se to dogoditi: Potrebna je Riječ Božja koju dijeli Božja osoba i Duh Božji da bi se rodila Božja djeca i to je sve na slavu Božju. Zato dijelite evanđelje, no ako niste spašeni, vjeruj u Krista sada, jer ako i umrete, ponovno ćete živjeti. (Ivan 11, 25-26)
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianwanttoknow.com
