Bog nam želi dati dobre stvari. I ne samo to, Bog nam obećava dobre stvari i uvjerava nas da će se one ostvariti. (Jošua 23,14) „Gospodin daje milost i čast; ne uskraćuje dobara onima, koji hode pošteno.“ (Psalam 84, 11)
Volim ovakva obećanja, no postoje mnoge dobre stvari za koje sam molila Boga, a koje nisam dobila. Dobre stvari poput zdravog tijela, uspješne obitelji i uravnoteženog, sigurnog života.
Kad mi je sin umro, nakon što je moj prvi suprug otišao i nakon što sam doživjela postupno pogoršavanje zdravstvenog stanja, pitala sam se zašto Bog nije uslišao moje molitve za te dobre stvari. Nisam li hodila pošteno? Jesam li molila na pogrešan način? Ili se Božje dobro razlikovalo od onoga što sam ja smatrala dobrim?
Znam da moje ponašanje nije bilo idealno i sve sam svjesnija svoje grješnosti, ali Bog me vidi pravednom i savršenom zbog Kristove krvi. Ne trebam strahovati od toga da ne zadovoljavam neka mjerila, da se ne molim na ”savršen način” ili da mi Bog uskraćuje neko ključno dobro. Bog je uvijek tu za mene i milostivo će mi dati sve što mi je potrebno, (Rimljanima 8,32) jer čezne dati svojoj djeci dobre darove kada Ga ona zamole. (Matej 7,11). Dakle, Božja definicija dobrih stvari mora se razlikovati od zemaljskih blagoslova za koje često mislim da su mi potrebni.
Što su onda Božje dobre stvari, ako one ne znače zemaljske blagoslove? Kako ih možemo prepoznati kada smo usredotočeni na naše okolnosti, posebno na one koje na nas djeluju nepravedno, koje izgledaju neispravljivo ili nedovršeno? Mnogi od nas borili su se godinama, čak i desetljećima, vjerno služeći Bogu, ali živeći s neostvarenim čežnjama, slomljenim snovima i sve većim gubicima. Odnosi li se Božje dobro i na te neispunjene stvari?
Teškoće u vjernosti
Kao što vidimo u Bibliji, ono što često obilježava živote Božjih izabranika su nepravedne, nepopravljive i nedovršene stvari. Mojsije je nevoljko prihvatio Božji poziv, desetljećima je vjerno radio, no onda je u jednom trenutku pogriješio i nikada nije ušao u Obećanu zemlju. Bog je Jeremiju pozvao kao proroka, no Jeremija je neprestano trpio progone. Anđeo je navijestio Mariji da će njezin Sin sjediti na Davidovu prijestolju, ali ipak ga je gledala kako umire na križu. Ivan Krstitelj bio je vjerni prorok, koji je svijet pripremio za Krista, ali nikada nije služio s njim. Nitko od tih ljudi nije vidio ispunjenje svega onoga što je Bog rekao da će se dogoditi tijekom njihovih života: ta su ispunjenja vidjeli samo djelomično. (Hebrejima 11,13)
Iako je Bog uzdignuo ove svece, njihovi su životi često bili teški i obilježeni usamljenošću. Sada se možemo osvrnuti i vidjeti kako je Bog snažno koristio svakog od njih, kako je bio s njima i kako su ispunili svrhu na koju ih je Bog pozvao. Znamo da njihova patnja nije bila protraćena i da ih Bog nikada nije napustio, čak i kad život nije ispao onako kako su planirali. A znamo da su primili „vječnu krunu slave“ (1. Petrova 5, 4) i da se raduju, jer njihova patnja nije bila vrijedna niti usporedbe s težinom slave koju sada uživaju. (Rimljanima 8, 18; 2 Korinćanima 4,17)
Sve njihove priče bile su dio veće Božje priče. Priča koja se odvijala kroz Bibliju. Priča koju Bog koristi kroz naraštaje kako bi demonstrirao tko On jest.
Može li nevolja biti dar?
Možemo li naše živote promatrati na isti način, shvaćajući da se mi svi nalazimo usred naših priča i da su naša razočaranja i pogrešni koraci dio lijepe priče koju Bog piše?
Kad smo obeshrabreni zbog onoga što se događa u našem životu, moramo se podsjetiti da stvari još nisu gotove. Gledamo samo jedan prizor ili možda jednu scenu u priči. Možda ćemo vidjeti kako se naše okolnosti dramatično mijenjaju u ovom životu, poput Josipa ili ćemo možda morati pričekati idući, kada će nam sve ovo imati smisla. U svakom slučaju, zahvalit ćemo Bogu na svemu ovome. Možemo biti sigurni da Bog ne bi dopustio nevolje u naše živote, ako one ne bi bile korisne za našu izgradnju. Sve što nam Bog daje i uskraćuje dio je onoga što je dobro u Njegovim očima i što je u konačnici dobro za nas.
Sir Richard Baker, koji je bio nepravedno utamničen u Engleskoj u 17. stoljeću, napisao je:
„Ali kako je ovo istina, kad Bog često uskraćuje bogatstvo i časti i zdravlje tijela ljudima, iako oni nikada ne hode pravedno? Stoga možemo znati da počasti, bogatstvo i tjelesna snaga nisu ništa od Božje dobre stvari; te su stvari samo zbir broja ravnodušnih stvari koje Bog daruje obilno pravednima i nepravednima, poput kiše koja pada i sunca koje sja.
Dobre stvari Božje su uglavnom mir savjesti i radost u Duhu Svetom u ovom životu; plod Božje prisutnosti i viđenje Njegova blagoslovljenog lica u sljedećem i te dobre stvari Bog nikada ne daruje zlima, nikad ih ne uskraćuje pobožnima.
Istinski dobre stvari Božje Bog daje onima koje voli. Njegova prisutnost. Njegov mir. Radost u duhu. Pouzdanje u nebesa i gledanja Njegova lica. Ništa ne može oduzeti ove Božje stvari. Neovisne su o okolnostima i često postaju jače u kušnjama. Nevolja može biti jedan od najboljih Božjih darova, jer nas tjera da se uhvatimo za Boga, u očajničkoj potrebi Njegove prisutnosti i mira. Čvršće se držimo za Njega kad se nemamo za što drugo primiti.“
Najbolje Božje stvari
Kralj Salomon dobio je sve, uključujući mudrost, bogatstvo i slavu, ali zbog tih stvari ipak nije prikazivao ljubav i zahvalnost prema Bogu. Na kraju se okrenuo od Boga i umjesto toga okrenuo se mnoštvu svojih žena. (1. Kraljevima 11, 2)
Salomon nije trebao voditi bitke, nije trebao vjerovati Bogu za svoj život, moliti Boga za zaštitu niti se brinuti oko bilo čega. Nije iskusio borbe koje nas privlače Bogu i zbog kojih smo ovisni o Njemu. Možda se zato udaljio od Boga; za razliku od njegovog oca Davida, Salomon nije bio gladan Božje prisutnosti niti je iskusio intenzivno zajedništvo s Bogom, koje nastaje nakon duboke patnje.
Za vjernike, nevolje svijeta mogu biti blagoslov, jer nas one privlače Bogu. Očajnički žudimo za Božjom prisutnošću, gdje nalazimo puninu radosti koja nam se nikada ne može oduzeti. (Psalam 16, 11; Ivan 16, 22) I znamo da nas nedaće mogu učiniti jačima, suosjećajnijima i plodonosnijima.
Istodobno, nema ništa loše u uživanju u dobrim stvarima, poput časti, bogatstva i dobrog zdravlja. Bog ih je stvorio, razumije njihovu vrijednost i slobodno ih daruje. Ali kršćani nikad ne bi trebali zamijeniti slavu, novac i zdravlje za najbolje Božje stvari.
Božje dobre stvari na najbolji nas način približavaju Bogu. Često u našim najmračnijim trenucima, kad se nemamo za što držati, osim za Boga, u potpunosti razumijemo da „Bog ništa dobro ne uskraćuje onima koji hode pravedno.“
Autorica: Vaneetha Rendall Risner; Prijevod: Ivan H.; Izvor: DesiringGod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
