Svaki čovjek je rob grijeha po dolasku na ovaj svijet. Ali to ne mora biti cijeli svoj život. Kako prestati biti rob grijeha?
U duhovnom smislu svatko od nas je rob – ili smo rob grijeha ili smo rob Isusa Krista. Rob je osoba koja služi volji svog gospodara. Robovati grijehu ukazuje na to da je osoba dužna slijediti volju “gospodara” – grijeha. Takva osoba nema moć sama napustiti “gospodara”.
Isus je jednom prilikom nevjerničkim vjerskim vođama rekao: “Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha” (Ivan 8, 34). Ljudi su robovi grijeha kako zbog svoje pale ljudske naravi (koju teolozi često nazivaju istočnim grijehom), tako i djelovanjem. Kad je grijeh naš gospodar, mi mu se ne možemo oduprijeti.
Kako prestati biti rob grijeha?
Dobra vijest je da osoba ne mora zauvijek ostati rob grijeha. Kada osoba dođe do vjere u Isusa Krista, ona se “oslobađa grijeha”.
“Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti.” (Rimljanima 6, 18)
Po vjeri u Isusa Krista postajemo robovi pravednosti. Za vjernika je ova sloboda dar. Cijena je bila smrt Isusa Krista.
“Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.” (Rimljanima 6, 6-7)
Isusovo raspeće pokrilo je cijenu našega grijeha. Tko vjeruje u Njega, daruje mu se vječni život (Ivan 3, 16) i novi život.
Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! (2. Korinćanima 5, 17)
Nadalje, Rimljanima 6, 11 kaže da se moramo smatrati mrtvima grijehu i živima Bogu u Kristu. Bog je zapovjedio svakom vjerniku da ne dopusti da grijeh vlada u njegovom tijelu niti da se pokorava grešnim prohtjevima.
Kako se možemo odupirati grijehu?
Prisutnost Duha Svetoga u našem životu znači da, kako svakog dana više ljubimo Gospodina, duhovno rastemo u Kristu. Također, to znači da će imati snage oduprijeti se grijehu. Kroz Duha Svetoga, svaki je kršćanin ovlašten oduprijeti se grijehu, ne popustiti iskušenju i živjeti u pokornosti Božjoj Riječi. Svaki grijeh, kako rastemo u milosti, postat će sve odvratniji i željet ćemo da ne činimo ništa što bi moglo ometati naše zajedništvo s Bogom.
Ipak, shvaćamo da ćemo se i dalje boriti s grešnim iskušenjima. Čak i s Duhom Svetim u nama, naša se ljudska slabost nosi sa željama zbog kojih možemo posrnuti. Pavao je izjavio:
“Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim. Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.” (Rimljanima 7, 18-20)
1. Ivanova 1, 9 uvjerava kršćane da kad sagriješe, mogu priznati svoje grijehe Onome koji je vjeran i pravedan te će ih očistiti od svih grijeha kako bi mogli nastaviti hodati s Njim.
Svaki bi se kršćanin trebao obvezati da će rasti i sazrijevati u svojoj vjeri svakodnevnim čitanjem i proučavanjem Božje Riječi i provođenjem vremena u molitvi. Kada to činimo, postajemo sposobniji hodati u Duhu Svetom i odupirati se grijehu.
Nastojte gajiti mržnju prema grijehu kao izopačenosti, jer to je vrsta mržnje koju i Bog posjeduje. Prepoznajte da je Bog vrijedan vaše poslušnosti, ne samo kao Sudac, već i kao Otac koji ljubi svoju djecu.
