Kada je Isus došao i propovijedao Židovima, mnogi ga “ne primiše”. Isto je i danas. Zašto ljudi ne primaju Isusa? Zašto Ga odbijaju?
“K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1, 11-12)
Neki bi to danas mogli objasniti primanjem Isusa kao svog Spasitelja i pozivanjem u svoje srce. Svakako, Isusa moramo vidjeti kao svog Spasitelja. Međutim, ovdje se radi o primanju Isusa kao Sina Božjeg i pokoravanju Njemu kao Gospodinu.
“Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.” (Ivan 3, 36)
Vjerovati u Isusa znači prihvatiti da je Isus Božji Sin, druga osoba Trojstva. Poslušati Sina znači prepoznati ga kao Gospodina – Onoga s pravom da vlada nama i očekuje da izvršavamo Njegovu volju.
Zašto ljudi ne primaju Isusa?
U svom evanđeoskom izvještaju Ivan je zabilježio određene događaje u Isusovom životu. Svrha ovog zapisa bila je stvoriti vjeru u nama (Ivan 20, 30-31). Ipak, danas su mnogi poput “njegovih” koji ga “ne primiše”. Zašto? Ljudi će danas često odbacivati Isusa iz istih razloga kao i ljudi za Njegova boravka na zemlji. Nećemo razmatrati iscrpan popis razloga zašto ljudi danas ne primaju Isusa, ali primijetit ćemo neke od razloga koji su zabilježeni u Ivanovu evanđelju.
1. Ljudi više vole tamu
A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena. (Ivan 3, 19-21)
Ranije u ovom poglavlju Nikodem je razgovarao s Isusom. U ovom je odlomku Isus objasnio zašto neki dolaze na svjetlo, a neki ne. Oni čija su djela bila zla voljeli su tamu. Nisu željeli da njihova djela budu izložena svjetlosti.
Isus je u Ivanovu evanđelju opisan kao Svjetlost svijeta (Ivan 1, 4: 8, 12). Svjetlost simbolizira otkrivenje, znanje i smjer. Zbog toga je psalmist svjetlošću opisivao Božju Riječ: “Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi” (Psalam 119, 105). Božja Riječ otkriva nam Božju volju, upućuje nas na Njega i usmjerava nas putem kojim bismo trebali ići. Međutim, u Isusovoj je izjavi svjetlost također povezana s prosudbom zbog toga kako ljudi reagiraju na svjetlost.
Naš odgovor na svjetlost ovisit će o tome želimo li prakticirati istinu ili griješiti. Grijeh i svjetlost su međusobno nespojivi. Ivan je objasnio:
“A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha.” (1. Ivanova 1, 5-7)
Budući da je “Bog svjetlost”, moramo ukloniti grijeh ako želimo hodati s Njim. Nažalost, previše ljudi voli grijeh više od nade koju im nudi Isus. Pavao je napisao:
Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem. (Rimljanima 6, 23)
2. Ljudi smatraju da je Isus previše zahtjevan
Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: “Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?” (…) Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. (Ivan 6, 60., 66)
Isus je upravo nahranio pet tisuća ljudi (Ivan 6, 10), navodeći ih da vjeruju da je On “Prorok” (Ivan 6, 14), o čemu je Mojsije govorio (Ponovljeni zakon 18, 15., 18). Kao rezultat toga, sada su bili spremni “pograbiti ga i zakraljiti” (Ivan 6, 15). Ipak su ga na kraju ovog poglavlja napustili.
Zašto su napustili Isusa tako brzo? Bilo je to zbog Isusove “teške besjede”. Isus je učio da trebaju biti potpuno predani slijeđenju Njegove Riječi – o njoj ovisiti čitav svoj život. To donosi nagradu – vječni život (Ivan 6, 68) – ali oni nisu bili spremni ispuniti zahtjeve.
Učeništvo je zahtjevno. Isus je rekao: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Luka 9, 23). Moramo biti spremni posvetiti Mu čitav svoj život.
3. Ljudi ne žele izvršavati Njegovu volju
“Ako tko hoće vršiti volju njegovu [Božju], prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim.” (Ivan 7, 17)
Jednom prilikom ljudi su se okupljali u Jeruzalemu za blagdan sjenica. Židovske vođe često su tražili bilo kakav izgovor da ignoriraju Isusovo učenje. Ovdje su citirali Njegov navodni nedostatak obrazovanja:
Židovi se u čudu pitahu: “Kako ovaj znade Pisma, a nije učio?” (Ivan 7, 15)
Ipak, ovo nije bio odgovor na bilo što što je Isus rekao; bio je samo izgovor da odbace Njegove riječi. Isus sigurno nije bio neznalica. Stražari, poslani da uhite Isusa, vratili su se bez Njega jer nikada nisu čuli da je netko govorio kao On (Ivan 7, 32, 45-46). Kad je Isus držao svoju Propovijed na gori “mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci” (Matej 7, 28-29). Međutim, Židovi su odbacili Isusovo učenje jer Mu se nisu htjeli pokoravati.
Da bismo prihvatili Isusovo učenje, prvo mora postojati spremnost za to. Inače, ljudi će naći neki izgovor da ne slušaju. Isus je dao prispodobu u kojoj je opisao poziv za prisustvovanje na večeri, ali pozvani su se opravdavali zašto ne bi prisustvovali (Luka 14, 16-20). Poanta te priče bila je pokazati kako će se ljudi opravdavati što nisu prihvatili poziv da “blaguju u kraljevstvu Božjemu” (Luka 14, 15). Također se moramo sjetiti da primanje Isusa nije samo primanje Njegove Riječi kao istinite, već i izvršavanje Njegove volje. Isus “posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja” (Hebrejima 5, 9). Rekao je da će oni koji izvršavaju “volju moga Oca koji je na nebesima ući” u kraljevstvo (Matej 7, 21).
