Može li osoba ponovno stupiti u brak nakon smrti supružnika? Postoje li u Bibliji neka ograničenja po pitanju ponovnog braka?
Biblija ne samo da ne govori protiv ponovnog stupanja u brak nakon što supružnik umre, već u nekim slučajevima i potiče.
Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati. (1. Korinćanima 7, 8-9)
Židovska kultura u biblijska vremena također je poticala ponovno vjenčanje. U većini slučajeva Biblija se više bavi udovicama nego udovcima. Muškarci su obično radili opasne poslove izvan kuće. Baš kao i danas, u prosjeku su imali kraći životni vijek od svojih žena. Zbog činjenice da su žene u biblijska vremena rijetko imale sredstva za uzdržavanje sebe i svoje djece (2. Kraljevima 4, 1-7), ponovni brak bio je jedini način kako bi udovica osigurala potrebe za sebe i svoju djecu.
Brak nakon smrti supružnika: Što Biblija kaže o ponovnom vjenčanju?
Kada se muškarac i žena vjenčaju, njih dvoje se sjedinjuju u jedno tijelo.
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. (Postanak 2, 24)
Kada jedan supružnik umre, drugi se oslobađa zakona koji ih obvezuje. Tada se mogu vjenčati s bilo kim žele, pod jednim uvjetom: Biblija kaže da onaj, tko se odluči opet vjenčati, mora se vjenčati za vjernika.
Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu. (1. Korinćanima 7, 39)
Bračni zavjeti obvezuju samo dok obje strane žive. Na nebu nema braka (Matej 22, 30).
Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga. (Rimljanima 7, 2-3)
Ponovno vjenčanje u Starom i Novom zavjetu
U Starom zavjetu ponovni brak nakon smrti supružnika obično je bio pitanje djece. Nakon što je Sara umrla, Abraham se oženio Keturom koja mu je rodila šest sinova. Bog je podržao i brakove u kojima se udovica bez djece udala za brata pokojnog muža kako bi osigurala nasljednika.
Kad braća stanuju zajedno pa jedan od njih umre a da nije imao sina, žena pokojnoga neka se ne preudaje izvan kuće, nego neka k njoj pristupi njezin djever i uzme je sebi za ženu te izvrši djeversku dužnost. Prvi sin koga ona rodi neka ostane na ime njegova pokojnoga brata da njegovo ime ne izumre u Izraelu. (Ponovljeni zakon 25, 5-6)
U Novom zavjetu žene se nisu morale ponovno vjenčati nakon smrti supružnika. Crkva kao Kristovo tijelo bila je poticana da brine za vjerne, pravedne, ostarjele udovice koje nisu imale obiteljsku potporu (1. Timoteju 5, 3-10). Na neki je način crkva kompenzirala takve žene za kraljevsko djelo koje su obavljale (stih 10). O starijim udovicama s obitelji trebala se brinuti njihova obitelj. Međutim, crkva nije trebala brinuti za mlađe udovice. Sumnjalo se može li mlada udovica doista posvetiti ostatak svog života Bogu i crkvi, odbacujući svaku mogućnost ponovnog vjenčanja. Mlađe žene nije iskušavala samo pomisao na brak, već i nerad koji dolazi s financijskom stabilnošću i lišenošću odgovornosti.
Ponovni brak stvar je izbora
Jedino što u Božjim očima može prekinuti bračnu vezu jest smrt. Ako supružnik umre, udovica/udovac može slobodno stupiti u drugi brak. Biblija jasno kaže da se udovice i udovci mogu slobodno vjenčati, ali ne kaže bi li se trebali. Ponovni brak stvar je duhovnog razlučivanja, kao i prvi brak. Dobro je biti u braku, a dobro je i biti slobodan. Samo Bog zna što je najbolje za svaku osobu.
