Postoji nešto što većina kršćana zanemaruje, nešto kritično, nešto što bi moglo promijeniti sve. Ako ne obratiš pozornost, možda će biti prekasno!
Čitaš Bibliju, ideš u crkvu, moliš se, trudiš se živjeti ispravno, ali jesi li se ikada zapitao/la: “Slijedim li ja stvarno Krista ili samo slijedim ideju o Njemu?”
Jer, istina je ovakva: Sotona te ne pokušava pretvoriti u ateista. Ne, on te pokušava učiniti mlakim kršćaninom, vjernikom koji ide u crkvu, ali se nikada istinski ne kaje, vjernikom koji moli, ali se ne predaje u potpunosti, vjernikom koji čita Riječ, ali je nikada ne posluša.
Sam Isus nas je upozorio: “Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O, da si barem jedno ili drugo! Tako, budući da si mlak, ni vruć ni studen, izbljuvat ću te iz usta svojih.” (Otkrivenje 3,15-16)
99 posto kršćana ovo ne shvaća ozbiljno. Misle da je dovoljno reći “vjerujem”, ali Isus nikada nije rekao “divite mi se”, već “slijedite me”. To znači hodati u svetosti, to znači odbacivati grijeh čak i kad te nitko ne gleda, to znači izabrati Boga iznad svega, čak i kad je teško.
Mnogi će stajati pred Njim na Sudnji dan i reći: “Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime činili dobra djela?“, a On će im reći: “Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene!” Zašto? Zato što Mu nikada nisu istinski predali svoje živote. Ostali su mlaki, udobni, polovično predani.
Ovo je tvoj poziv na buđenje! Ako si skrenuo/la s puta, ako si svoju vjeru tretirao/la kao rutinu, vrijeme je za promjenu. Bog te poziva na nešto više, da izgoriš od strasti za Njime, da se potpuno predaš, da živiš kao da se On vraća sutra. Jer, jednog dana hoće!
