U nedjelju je tijekom održavanja rimokatoličke kanonizacije u Vatikanu papa Franjo proglasio Majku Tereziju sveticom. Ovdje se nalazi 9 stvari koje biste trebali znati o sestri koja je osvojila Nobelovu nagradu za mir te postala poznata po služenju siromašnima i umirućima:
1. Majka Terezija, pravim imenom Anjezë Gonxhe Bojaxhiu, rođena je 1910. godine u Skoplju, gradu koji sada pripada modernoj Makedoniji. U 18. je godini napustila svoj dom kako bi se pridružila Družbi Sestara Naše Gospe od Loreta, irskoj zajednici sestara. Tamo je uzela redovničko ime Sestra Marija Terezija, po svetoj Tereziji iz Lisieuxa. Godinu dana kasnije, 1929., Majka Terezija preselila se u Indiju i počela raditi kao nastavnica u katoličkoj školi za djevojke.
2. 1946. godine Majka Terezija osjetila je, kako ona kaže, „poziv unutar poziva“. Rekla je kako joj se Isus obratio i rekao joj da napusti nastavničku službu kako bi djelovala u slamovima Kalkute pomažući najsiromašnijim i najbolesnijim ljudima. 1950. godine dobila je dozvolu iz Vatikana za osnivanje Misionarki ljubavi, zajednice vjerskih sestara koje se zavjetuju na čistoću, siromaštvo, poslušnost i „bezuvjetno služenje najsiromašnijima od siromašnih“. Do kasnih 1970-ih, Misionarke ljubavi proširile su se u Aziji, Africi, Europi i u SAD-u.
3. Majka Terezija i njezin vjerski red zadobio je međunarodnu pozornost 1967. godine kada ju je slavni novinar Malcolm Muggeridge intervjuirao za BBC TV program. Zbog popularnosti intervjua, Muggeridge je godinu dana poslije otputovao u Kalkutu kako bi snimio dokumentarac, Nešto lijepo za Boga, o Terezijinoj „Kući umirućih“ (Muggeridge će napisati i knjigu pod istim imenom 1971.).
4. Tijekom svoga života, Majka Terezija primila je više od 120 prestižnih nagrada i počasti. 1971. godine, Pavao VI dodijelio joj je prvu Nagradu za mir pape Ivana XXIII, a 1979.godine osvojila je Nobelovu nagradu za mir. Norveški Nobelov odbor napisao je: „Dodjeljivanjem nagrade, norveški Nobelov odbor izrazio je svoje priznanje radu Majke Tereze kojim pruža pomoć ljudskoj patnji. Ove godine svijet je obratio pozornost na položaj djece i odbačenih, i to su upravo oni za koje je Majka Terezija godinama nesebično radila.“ Ona je, također, 1985. godine primila najvišu civilnu američku nagradu, Predsjedničku medalju slobode.
5. Tijekom primanja Nobelove nagrade 1979., Majka Terezija nazvala je pobačaj „najvećim uništavačem mira“:
Pričamo o miru. Ovo su stvari koje uništavaju mir, ali smatram da je najveći uništavač mira danas pobačaj zato što je on izravan rat, ubijanje – izravno ubojstvo same majke. I čitamo u Pismu riječi kojima nam Bog jasno kaže: Čak i ako majka zaboravi vlastito dijete – ja tebe neću zaboraviti – ja sam te u dlanove svoje urezao. Mi smo urezani u Njegove dlanove, toliko duboko da je i nerođeno dijete urezano u Božji dlan. I to je ono što me najviše pogađa, početak te rečenice, čak kad bi i majka zaboravila nešto nemoguće – kad bi mogla zaboraviti – ja te neću zaboraviti. I današnje najveće zlo – najveći uništavač mira je pobačaj. A mi koji ovdje stojimo – nas su naši roditelji željeli. Mi ovdje ne bismo bili da su nam naši roditelji to učinili. Naša djeca, mi ih volimo, mi ih želimo, ali što s milijunima drugih? Puno je ljudi jako, jako zabrinuto za djecu u Indiji, za djecu u Africi, gdje popriličan broj umire, možda zbog pothranjenosti, zbog gladi itd, ali milijuni umiru namjerno, majčinom voljom. I to je najveći uništavač mira danas jer, ako majka može ubiti vlastito dijete, što onda mene može spriječiti da ubijem tebe i ti ubiješ mene – ništa.
6. Majka Terezija je često puta bila osuđivana od strane sekularista zbog svog protivljenja kontracepciji i pobačaju. Osim toga, često su je kritizirali što je svojoj zajednici dopuštala da provode neadekvatnu njegu nad siromašnima te zbog potencijalne nebrige o dobrotvornim fondovima. Iako je ona svoju slavu iskoristila za skupljanje 10 milijuna dolara za svoju zajednicu, sirotišta i centri za njegu vođeni njezinom vjerskom zajednicom često su bili ispod standarda. Nakon posjeta Doma umirućih Majke Terezije 1994. godine, Robin Fox pisao je o svome iskustvu u britanskom medicinskom časopisu, The Lancet. Fox je izjavio da doktori tek povremeno posjećuju pacijente (njegu su većinom pružali neiskusni volonteri) i da su lijekovi za ublažavanje boli namijenjeni umirućima bili neadekvatni, zbog čega su ljudi patili nepotrebno. 2008. godine, drugi je promatrač izjavio: „Ostao sam šokiran aljkavošću. Igle su se prale u hladnoj vodi i ponovno koristile, a pacijentima su se davali lijekovi isteklog roka trajanja. Postojali su ljudi koji bi ostali živi da im se dao odgovarajući lijek.“
7. Majku Tereziju su i kršćani kritizirali zbog potcjenjivanja evangelizacije i zastupanja univerzalističkog pogleda na spasenje. Na primjer, u njezinoj knjizi, Život u Duhu: Razmatranja, meditacije i molitve, ona kaže:
Naša je svrha donijeti Božju ljubav najsiromašnijima, bez obzira na njihovo etničko porijeklo ili vjeru koju ispovijedaju. Naša moć razlučivanja potrebitih nije uvjerenje, već nužnost. Mi nikada one koje primimo ne pokušavamo obratiti na kršćanstvo, već našim djelima svjedočimo prisutnost Božje ljubavi, i ako katolik, protestant, budist ili agnostik zbog toga postane bolji čovjek – i samo to – mi ćemo biti zadovoljne. Pojedincu je važno kojoj crkvi pripada. Ako taj pojedinac misli i vjeruje da je to za njega ili nju jedini put do Boga, to je put kojim će Bog doći u njegov život. Ako on ne zna nikoji drugi put i ako nimalo ne sumnja, onda on više ne treba tražiti jer je našao svoj put do spasenja.
Kada ju je katolički svećenik pitao je li nastojala obratiti ljude, ona je, navodno, odgovorila: „Da, ja obraćam druge. Želim da postaneš bolji hinduist, ili bolji musliman, ili bolji protestant, bolji katolik, bolji šik ili pak bolji budist. A, nakon što pronađeš Boga, na tebi je da činiš ono što Bog želi da činiš.“
8. Nakon njezine smrti, pisma Majke Terezije otkrila su da se skoro 50 godina borila s krizom u vjeri, ponekad sumnjajući u Božje postojanje i često osjećajući Njegovu odsutnost u svom životu. Odsutnost je počela osjećati oko 1948.godine, ubrzo nakon što je počela služiti siromašnima u Kalkuti, što je trajalo sve do smrti 1997.godine. David Van Biema napisao je u Time magazinu:
U više od 40 razgovora, od kojih mnogi nikada nisu bili niti objavljeni, ona spominje „suhoću“, „tamu“, „samoću“ i „muku“ kroz koju prolazi. Uspoređuje to sa iskustvom pakla te u jednom trenutku kaže kako ju je sve to dovelo do sumnje u postojanje raja pa čak i Boga. Ona je itekako svjesna razlike između svog unutarnjeg stanja i svog javnog ophođenja. „Osmijeh“,piše ona, „maska“ je ili „plašt koji sve skriva.“ Slično tome, pita se da li verbalno obmanjuje. „Govorim kao da je moje srce zaljubljeno u Boga – nježnom i osobnom ljubavlju“, bilježi u dnevniku. „da ste vi [ondje], rekli biste, ‘kakvo licemjerje.’“
9. Kako bi bila priznata sveticom unutar Katoličke Crkve, Majka Terezija morala je proći kroz dugotrajni proces beatifikacije i kanonizacije. Proces obično ne može početi sve dok ne prođe pet godina nakon što osoba umre, ali Papa Ivan Pavao II. se toga nije držao. Prije beatifikacije (kojom se priznaje sposobnost osobe da se pred Bogom zauzima za pojedince koji se mole u njezino ili njegovo ime) osobi se nakon njezine smrti mora dokazati postojanje čuda te isto verificirati. Ako se zaista dokaže čudo, papa može provesti posebnu misu na kojoj se osoba priznaje svetom. Prvo čudo pripisano Majci Terezi bilo je izlječenje jedne indijske žene imena Monica Besra, čiji je abdominalni tumor bio toliko snažan da su doktori odustali od njezinog spašavanja. Nakon što je Čudotvorna medaljica koju je dirala Majka Tereza stavljena na Besrin trbuh, tumor je navodno nestao. Drugo čudo uključilo je muškarca iz Brazila koji je izlječen od bakterijske infekcije mozga nakon što je sa svojom obitelji molio Majku Terezu za pomoć.
Zašto jedna evanđeoska stranica kao što je TGC (The Gospel Coalition) piše o osobi koja je imala vjerska stajališta kakva mi smatramo suprotnima evanđelju? Postoje dva glavna razloga zašto ja mislim da bi evanđelisti trebali nešto znati o Majci Tereziji: prvo, ona je ocrtala značajnu povijesnu figuru. Tijekom svog života, 18 je puta u godišnjoj Gallup-ovoj anketi najcjenjenijih muškaraca i žena proglašena jednom od 10 žena u svijetu koje Amerikanci najviše cijene, s time da je nekoliko puta 1980-ih i 1990-ih bila na prvom mjestu. Drugo, za mnoge je ljude ime Majke Terezije postalo sinonim kršćanskog dobročinstva. Iz ovih bismo razloga trebali znati nešto o sestri iz Kalkute. Osim što bismo Majku Tereziju trebali znati prepoznati kao hvale vrijednu protivnicu abortusa koja se žarko brinula za siromašne, trebali bismo biti svjesni i mnogih njezinih slabosti i padova kako bismo mogli ispraviti percepciju o njoj kao nepogrešivom kršćanskom vođi.
Autor: Joe Carter; Prijevod: Suzana Z.; Izvor: The Gospel Coalition
