Isus Krist, onako kako je nama predstavljen u Novom zavjetu i kako je istican u svim njegovim zapisima, previše je jedinstven i prevelik kako bi bio izmišljotina, istovjetno predstavljen od svih pisaca.
Snaga Isusa Krista oslobodila je ove zapise, nisu zapisi oslobodili snagu. Isus je puno veći i neodoljiviji od svih Njegovih svjedoka. Njegova stvarnost stoji iza ovih zapisa, isto kao što i neki svjetski događaj stoji iza tisuću TV izvjestitelja. Nešto čudesno natjeralo je ove raznovrsne svjedoke da kažu sve ove raznolike i zapanjujuće, a ipak istovjetne, priče o Isusu Kristu.
Nitko nije uspio objasniti prazan grob Isusa Krista u neprijateljskom okruženju Jeruzalema gdje bi neprijatelji Isusa dali sve na svijetu kada bi mogli prikazati Isusovo tijelo, ali nisu mogli.
Najraniji pokušaji prikrivanja skandala o uskrsnuću su bili očigledno suprotni svakom ljudskom iskustvu – učenici ne bi ukrali tijelo (Matej 28,13) i onda žrtvovali svoje živote kako bi propovijedali veličanstveno Evanđelje milosti utemeljeno na prevari. Nisu uvjerljive ni moderne teorije kako Isus nije umro, nego je bio omamljen i onda se probudio u grobu, uklonio stijenu te prevario svoje skeptične učenike da povjeruju kako je On uskrsnuo kao Gospodar svemira.
Postojalo je mnoštvo ciničnih protivnika kršćanstva u vrijeme dok je bilo mnogo očevidaca koju su se mogli konzultirati u vezi s Isusovim uskrsnućem od mrtvih.
“A potom Ga vidješe jednom više od pet stotina braće, od kojih mnogi žive i sad, a neki i pomriješe” (1 Korinćanima 15,6). Takve izjave bi odmah proglasili lažnim, da su to mogli. Ali nemamo nikakvih informacija o tome. Bilo je puno očevidaca uskrslog Isusa kada su ove presudne izjave napravljene.
Rana crkva je bila nesavladiva sila vjere i ljubavi i žrtve utemeljena na stvarnost Isusa Krista.
Karakter ove crkve i narav Evanđelja milosti i oproštenja, i nepokolobljiva hrabrost muškaraca i žena – pa čak ako je to značilo i smrt – ne uklapa se u pretpostavku da je to djelo masovne histerije. Oni jednostavno nisu bili takvi. U svijetu se dogodilo nešto potpuno stvarno i veličanstveno i bili su dovoljno blizu da su to mogli znati, bili uvjereni u to, i zarobljeni Njegovom silom. To nešto bio je Isus Krist, kao što su svi oni to posvjedočili, pa kad su i umirali pjevajući.
Proročanstva Starog zavjeta nevjerojatno su ispunjena u životu Isusa Krista.
Svjedočanstava o ovim ispunjenjima ima previše, i previše su raznolika i suptilna i previše isprepletena u povijesti novozavjetne crkve i njenih zapisa, a da bi ista mogla bili lažna ili proizvod neke velike UROTE. Isus Krist je ostvario mnoštvo proročanstava u najsitnijim detaljima što potvrđuje Njegovu istinitost.
Svjedoci o Isusu Kristu, koji su napisali novozavjetna evanđelja i poslanice, nisu bili lakovjerni prevaranti ili poremećeni.
Ovo je vidljivo iz samih zapisa, jer knjige imaju elemente inteligencije, zdravog razuma i zrelosti, a samim tim i privlačnu moralnu viziju. One nas pridobijaju svojim svjedočanstvom naročito kada se sve sagleda kao jedna velika, kompletna, ali različito izrečena poruka o Isusu Kristu.
Svjetonazor koji proizlazi iz zapisa Novog zavjeta daje puno više smisla postojećoj stvarnosti, nego bilo koji drugi svjetonazor.
Ne samo da odgovara ljudskom srcu, nego i svemiru i povijesti i Bogu, kako nam se On otkriva u prirodi i svijesti. Neki mogu doći do ovog zaključka nakon puno razmišljanja, a drugi mogu doći do ovog uvjerenja bez prethodnog razmišljanja, intuitivno duboko u sebi osjećajući kako se Krist i Njegova poruka u potpunosti uklapaju u svijet kojeg oni znaju.
Kada neko vidi Krista onako kako je On stvarno prikazan u Evanđelju, tada počinje sjati duhovno svjetlo koje je samopotvrđujuće, Ovo je “svjetlost poznanja slave Božje” (2 Korinćanima 4,6), i On je odmah primijećen u srcu koje je Duhom probuđeno , isto kao što i svjetlo biva primijećeno otvorenom oku. Oko ne raspravlja o tomepostoji li svjetlo, ono vidi svjetlo.
Kada vidimo i vjerujemo u slavu Boga u Evanđelju, dat nam je Duh Sveti kako bi ljubav Božja mogla biti “izlivena u naša srca” (Rimljanima 5,5).
Ovaj doživljaj Božje ljubavi poznat srcu kroz Evanđelje Onoga koji je umro za nas dok smo još bili pogani, uvjerava nas da nas nada koja se probudila u nama zbog ovih dokaza neće razočarati.
Autor: John Piper
