Luka 10 je jedino mjesto gdje nalazimo izvješće o slanju 70 (72) učenika od strane Isusa da mu pripreme put. Neslaganje u brojkama (70 ili 72) je nastalo zbog razlike koje se nalazi u približno polovici starih tekstova korištenih u prevođenju.
Tekstovi su skoro jednako podijeljeni, a teolozi se nisu složili je li broj 70 ili 72, mada tako nevažno pitanje ne bi trebalo stvarati polemiku. S obzirom da se broj 70 ponavlja i na drugim mjestima u Pismu (Izlazak 24,1; Brojevi 11,16; Jeremija 29,10), može biti da je pravi broj učenika bio 70, a da je broj 2 greška prepisivača teksta.
Bilo da su to bili 70 ili 72 učenika poslanih od strane Isusa je nebitno. Bitna su upute koje im je Isus dao i moć koja je na njih došla da čine čuda i istjeruju demone (Luka 10,17).
Nakon što je odredio za poslanje 70 (ili 72) učenika, Isus je govorio o velikoj potrebi za evangelizacijom (Luka 10,1-2). Zatim je poslao 70, dajući im ove upute:
1) Idite (Luka 10,3). Ovo je osnovno. Njih sedamdesetorica su se podijelili u parove i posjetili sva mjesta u kojim je Isus planirao ići.
2) Budite oprezni (Luka 10,3). Sedamdesetorica su bili kao janjci među vukovima, okruženi opasnošću.
3) Živite od vjere (Luka 10,4). Sedamdeset učenika nisu nosili dodatne stvari. Nosili su poruku o Isusu i nisu se trebali opterećivati materijalnim stvarima.
4) Budite usredotočeni (Luka 10,4). Sedamdesetrica učenika nisu pozdravljali nikoga i nije im bilo dozvoljeno da zastrane s važne misije evangelizacije.
5) Dajte svoj blagoslov (Luka 10,5-6). Tko god je ugostio sedamdesetoricu je trebao biti blagoslovljen, uobičajenim pozdravom tog vremena: “Mir kući ovoj!”
6) Budite zadovoljni (Luka 10,7). Sedamdesetorici je bilo rečeno da ne traže bolji smještaj; trebali su ostati u kuću koja ih je prva ugostila.
7) Primite što vas sljeduje (Luka 10,7). Radnik je dostojan svoje plaće (1. Timoteju 5,17-18). Evanđeoski rad je pravi posao i dostojan je plaće.
8) Budite fleksibilni (Luka 10,7-8). Sedamdesetorica su trebala jesti sve što im njihov domaćin posluži; kao Božje sluge, ne trebaju biti izbirljivi.
9) Liječite bolesne (Luka 10,9). Isus je dao poseban autoritet sedamdesetorici učenika da liječe bolesti. To je kao da je Veliki Liječnik imao 70 stažista koji su obavljali kućne posjete. Kada se njih 70 vratilo Isusu, pobjedonosno su govorili o tome kako nisu samo liječili bolesti već i istjerivali demone (stih 17).
10) Objavljujte Kraljevstvo (Luka 10,9). Poruka sedamdesetorice učenika je bila jednostavna: “Približilo vam se kraljevstvo Božje.” Ovo je bio jasan poziv za vjeru u Kralja koji je uskoro posjetio svako selo.
Isus je onda rekao 70 (ili 72) učenika da očekuju odbacivanje u nekim selima (Luka 10,10), i rekao im je kako da im odgovore: na način da javno obrišu prašinu tog grada sa svojih nogu (Luka 10,11; 9,5 ), te još jednom objave Kraljevstvo, te ih upozore na nadolazeći sud (Luka 10,12).
Slično poslanje se dogodilo i s 12 apostola, koje je Gospodin poslao da liječe bolesti i istjeruju demone (Matej 10,1-42; Luka 9,1-6). Glavna razlika je kako je Isus rekao dvanaestorici da propovijedaju samo u Galileji, izbjegavaju neznabožačke gradove i Samariju, a sedamdesetorici (72) nije dao takve upute.
Identitet sedamdesetorice učenika nije otkriven u Pismu, a ova skupina ljudi se nigdje više ne spominje, čak ni tijekom vremena prve Crkve u Djelima apostolskim. Izgleda da je njihova služba bila priprema Isusovog puta u Jeruzalem. Nekoliko potencijalnih osoba su možda bile dio 70, primjerice neimenovani istjerivač demona u Luci 9,49. Dvojica mogućih članova su Barnaba (poznat kao Just) i Matija, jer su kasnije bili odabrani od strane apostola kao moguća zamjena za Judu (Djela 1,15-18).
Jedan od uvjeta koji su morali ispuniti da bi bili postavljeni za apostola, je da je kandidat trebao biti “jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus – počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bî uzet od nas – treba biti svjedokom njegova uskrsnuća.” Možemo također nagađati da su 70 bili dio onih 120 okupljeni u gornjoj sobi na dan Pentekosta, kada je po prvi put Sveti Duh izliven (Djela 1,15).
S obzirom da Bog nije smatrao važnim da znamo imena 70 (ili 72) učenika kojima je dodijelio važan zadatak pripreme puta za Isusa, ni mi također ne trebamo to smatrati važnim. Ono što je Isus rekao je da je nabitnije, ne to što im je On dao moć, već što su njihova imena upisana na nebesima (Luka 10,20).
Isto vrijedi i za nas, te iako možemo biti radosni zbog čuda i demontracije nadnaravne moći, najveće čudo je činjenica da bezvrijedni grešnici postaju pravedna Božja djeca (Rimljanima 5,8; 2 Kor 5,21; Ivan 1,12). Kada se naš fokus postavi na nas i kako nas Bog koristi, idemo pogrešnim putem. Dobar je podsjetnik, da s obzirom da su njihova imena nebitna, i naša su. Samo je ime Isus Krist koje zaslužuje svu pažnju i slavu (1 Korinćanima 1,28-29; Filipljanima 2,9-11). Dovoljno je da su naša imena zapisana u Jaganjčevoj Knjizi Života.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivana R.
