Iako postoje očite stvari koje kršćani ne bi smjeli govoriti, postoje one koje nesvjesno kažemo, a da o njima nismo razmišljali. Evo 7 stvari koje kršćanin ne bi trebao reći.
Čak i dobronamjerni i iskreni kršćani izgovaraju ove riječi u nastavku, ne znajući da ono što su upravo rekli nije u skladu s Božjoj Riječi.
1. “Sretno!”
Ako ste iskreni vjernik, ne treba se oslanjati na sreću, već se trebate osloniti na Božju providnost. Željeti sreću za osobu je kao pripisivati dobre stvari u životu pukoj sreći, a ne Božjem blagoslovu.
Dakle, umjesto da kažete “Sretno”, bolje recite “Bog te blagoslovio”.
2. “O moj Bože!”
Ovo je jedan od najčešćih izraza koje čujem ne samo na televiziji, nego i po svuda oko sebe. “O moj Bože” i njegove druge varijacije (OMG, Isuse Kriste) oblici su upotrebe Božjeg imena uzalud. Ovo je svakako izravno kršenje 3. zapovijedi (Izlazak 20,7).
3. “On/ona je sada na nebu”
Prvo, nitko zapravo ne zna je li osoba spašena ili ne (budući da je to Božja povlastica). Drugo, Biblija kaže da nitko nije uzašao na nebo osim Krista (Ivan 3, 13) da može reći je li tamo netko od naših najmilijih. Još ako ne poznajete najbolje tu osobu, ispada da govorite to radi reda.
4. “Ideš u pakao”
Niste u poziciji da odlučujete tko će ići u pakao ili ne. Nikada nije naša dužnost osuđivati ljude. Što je još važnije, mi nemamo pravo govoriti Bogu tko će biti spašen ili ne. Bog jedini zna ljudska srca i On je pravedan sudac.
5. “Ne mogu to …”
Kršćani bi također trebali izbjegavati reći “ne mogu to učiniti”. Način razmišljanja “ne mogu” dolazi kao rezultat gledanja i razmatranja vlastite snage umjesto oslanjanja na Božju moć da nam pomogne. Biblija nas uvjerava da sve možemo (na što nas je pozvao) kroz Krista koji nas jača:
“Sve mogu u Onome koji me jača!” (Filipljanima 4, 13)
Moramo paziti da ne ograničimo Boga svojim ograničenim sposobnostima. Kada smo suočeni s izazovima i u iskušenju da kažemo “Ja to ne mogu”, trebali bismo umjesto toga reći “Ja to mogu uz Božju pomoć”.
Oslonite se na Njega, On ima moć i sposobnost djelovati kroz vas tako da možete postići sve na što vas je pozvao.
6. “Svi smo mi Božja djeca”
Koliko god divno zvučalo, ovo nije slučaj u Bibliji. Ona kaže da postoje dvije kategorije ljudi: djeca Božja i djeca đavolska. Pa kako znamo? Pročitajte 1. Ivanovu 3, 10.
Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.
PROČITAJTE: Kako možemo postati Božje dijete?
7. “Ne osuđujte”
Čini se da su mnogi ljudi sada alergični na riječ “sudac”. Kada ukažete na nešto što je očito grešno ponašanje, kršćani brzo kažu: “Ne osuđujte”.
Zasigurno mogu razumjeti da su mnogi današnji kršćani prisiljeni ne osuđivati druge ljude. Za njih je suđenje jednako osuđivanju. Oni vjeruju da mi ne trebamo suditi, jer ne možemo vidjeti ljudska srca.
“Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: `De da ti izvadim trun iz oka`, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova.” (Matej 7, 1-5)
Isusov naglasak ovdje je da PRVO moramo sami sebi suditi. Moramo prepoznati svoje grijehe, priznati ih Bogu, moliti oprost i činiti ono što je ispravno u Božjim očima. Tek tada možete pravilno slijediti Kristov kasniji savjet:
“Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!” (Ivan 7, 24)
