U Luki 11,2-4 Isus nas uči o molitvi. Kratko istražimo neka načela koja uči.
“Oče naš“ – Moramo razumjeti da smo sad u vezi s Bogom Ocem po Isusu Kristu. To nam daje pravo da stojimo pred njegovim prijestoljem i iznosimo svoje molbe.
“Koji jesi na nebesima“ – Njegovi su putovi viši od naših; njegove su misli više od naših. On živi na mjestu potpune pobjede. Ne postoji mogućnost poraza u Bogu.
“Sveti se ime tvoje“ – U Božje se ime i ugled možemo pouzdati. On je pravedan i nikada nam ništa neće reći što je u suprotnosti istini.
“Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja – kako na nebu, tako i na zemlji“ – Kako se stvari nalaze u njegovu srcu i umu, tako bi trebale biti na zemlji. Dok vi i ja hodamo s Bogom, imat ćemo sve veću unutarnju želju da vidimo kako njegovo kraljevstvo dolazi u slavi i sili; da vidimo kako se njegova volja vrši na zemlji kao i na nebu. U našoj molitvi trebalo bi doći do promjene. Više ne bi smjelo biti sve o nama, nego bismo se sad trebali usredotočiti na druge. Tu se nalazi prava sila molitve!
“Kruh naš svagdanji daj nam svaki dan“ – Bog će nam dati našu dnevnu opskrbu dok ga tražimo i priznajemo da je on naš skrbnik.
“I oprosti nam grijehe naše jer i sami opraštamo svakom dužniku svojemu“ – Vi i ja smo poslanici kraljevstva opraštanja. Dakle, obveza je da opraštamo drugima inače nećemo moći predstavljati opraštanje Božje na zemlji.
“I ne uvedi nas u iskušenje, nego izbavi nas od zla“ – Moramo vjerovati Bogu da nas vodi i izbavlja, prepoznajući da nismo dovoljno pametni kako bismo prošli kroz ovaj život u vlastitoj snazi. Mi smo skloni prevari do srži svoga bića i možemo stvoriti ono što mislimo da je vodstvo Božje, iako je to zapravo vodstvo našega vlastitog srca. Jednostavno ne smijemo pretpostavljati da je put na kojem jesmo pravi, čak ako se tako i čini u našim očima. Prema Pismu, “postoji put koji se čovjeku čini prav, ali je njegov kraj put smrti” (vidi Izr 16,25).
Autor: Carter Conlon
