Neke stvari Isus nikada nije rekao, a mi ih često spominjemo. U ovom članku autor donosi pogrešna citiranja Isusa koja trebamo izbjegavati.
Svaka kultura koristi određene izraze, koji se ponavljaju kao da se radi o temeljnim istinama. Takve izjave pozivaju i ukazuju na zajednički moralni standard.
No što ako su pogrešne?
Na primjer, prošli naraštaj znao je govoriti: ”Čistoća je ispred bogobojaznosti”. Obično su roditelji govorili ove riječi, kako bi natjerali djecu na pospremanje svojih soba. Iako svakako postoji vrijednost u discipliniranosti i redu, ovakva se izjava ne može pronaći nigdje u Bibliji. Nigdje u Božjoj Riječi ne piše da su čistoća ili urednost izjednačene s time da je netko poput Boga. Opasno je poistovjećivati kulturalne izraze s biblijskom vrijednošću, dok nerealistični standardi vode ljude čak i do zabluda.
Zapadnjačka kultura koristi određen broj takvih izraza, koji se povezuju s religijskim predznakom. Takvi se izrazi koriste u razgovorima, tijekom savjetovanja, u filmovima, pjesmama, itd. No, Biblija izražava drugačiju, oprečnu istinu. S obzirom na to da nas biblijska istina vodi do Krista, koji je život, trebali bismo ispraviti naš način razmišljanja i govora i uskladiti ih s onime što je dobro.
Evo sedam stvari koje Isus nikada nije rekao i koje bismo trebali prestati govoriti.
1. Slijedi svoje srce
Često u filmovima i pjesmama čujemo izraz ”slijedi svoje srce”. Tijekom donošenja odluka ili traženja savjeta, ovakva izjava ohrabruje ljude na to da iznad svega, slušaju vlastite želje i žudnje. No Isus nikada ne kaže da trebamo slijediti naša srca.
Baš suprotno, kroz Evanđelja, Isus ljude neprestano poziva da slijede Njega. U Mateju 4, 19 poziva Šimuna Petra i Andriju govoreći: ”Slijedi me i učinit ću te ribarem ljudi”. Slično tomu, poziva Mateja, poreznika, jednostavnim riječima ”slijedi me”. (Matej 9, 9) Isusov poziv nije nejasan prijedlog koji se odnosi na to da trebamo slušati naša srca, nego jasna zapovijed, koja od nas traži usklađivanje naših života s Njegovim učenjima i primjerom.
Nepostojanje izraza ”slijedi svoje srce” u Bibliji prikazuje dublje istine o ljudskoj prirodi. Jeremija 17, 9 upozorava: ”Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne”? Naša znaju jako malo, a naše se želje neprestano mijenjaju. Umjesto da vjerujemo našim nestalnim srcima koja se lako daju prevariti, Isus nas poziva na iskazivanje vjere Njemu, jer On je Put, Istina i Život (Ivan 14, 6), što će nas dovesti do zadovoljstva, mira, ljubavi i ostalih vrsta blagostanja.
Slijediti Isusa zahtijeva drastičnu posvećenost, poslušnost i predavanje Njegovoj volji, umjesto našim željama. Isus nas poziva na oslanjanje na istinu Riječi i na obećanje vječnog života, umjesto na to da se oslanjamo na naše nestalne emocije. Dok tako činimo, krenut ćemo na preobražavajuće i ispunjavajuće putovanje vjere.
2. Budi iskren sam sebi
Zapadnjačka kultura ohrabruje ljude na usredotočivanje na samoga sebe i svoj identitet. Čak nas se i kao mlade ljude ohrabruje na to da trebamo biti ”iskreni prema samima sebi”, što općenito znači da trebamo donositi izbore koji su dosljedni s onime tko smo, što volimo i kako razumijemo vlastiti identitet.
U stvarnosti, ovakve su stvari prolazne: što vjerujemo u vezi samih sebe ili kako se identificiramo, s obzirom na naša vjerovanja. Ljudi se kroz vrijeme mijenjaju. Naše razumijevanje o nama samima sadrži nekoliko problema, od osobne pristranosti, vanjskih utjecaja do neznanja. Zbog toga ne možemo temeljiti naše živote na ovom izrazu.
Isus nas poziva na drastično samo-poricanje i oslanjanje na Boga. Tijekom tog samo-poricanja otkrivamo tko smo zaista. U Mateju 16, 24 Isus uči sljedeće: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Umjesto samo-isticanja, Isus poziva na odricanje od vlastitih želja i ambicija. Ovakvo samoodricanje ima svrhu.
Isus isto tako uči i sljedeće: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.“ (Matej 16, 25)
Bog nije sadist. Bog ne traži od nas odricanje od vlastitih života ni zbog čega. Ljudi to čine svakoga dana. Bog nas poziva na odricanje od nas samih, zbog Njega i Evanđelja. Rezultat toga neće biti gubitak, nego konačni dobitak, jer ćemo uvidjeti i shvatiti što je naš identitet u Kristu. A tome trebamo biti iskreni.
3. Vjeruj u sebe
Zajedno s fokusom na samoga sebe, zapadnjačka kultura potiče nas na to da trebamo vjerovati u same sebe. Junaci u filmovima odjednom postanu nepobjedivi, nakon što počnu vjerovati u same sebe. Ta nam izjava govori da trebamo vjerovati u vlastite sposobnosti, način razmišljanja i samopouzdanje. Naravno, svatko od nas se može sjetiti situacija kada smo doživjeli velike poraze i svjesni smo vlastitih ograničenja.
Umjesto vjerovanja u same sebe, Isus nas poziva na vjerovanje u Boga, Sina i Duha Svetoga. U Ivanu 14, 1 Krist proglašava sljedeće: ”Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte”! Isus ovdje izjednačava vjerovanje u Njega s vjerovanjem u Boga Oca, naglašavajući pritom neodvojiv odnos između Oca i Sina. Isus nije samo moralni učitelj ili nadahnjujuća figura. Isus je Božji Sin, rođen od žene, koji zaslužuje naše nepokolebljivo povjerenje i uzdanje.
Najpoznatiji stih može biti Ivan 3, 16 gdje Isus izjavljuje da je Bog toliko volio svijet, da je dao svoga jedinoga Sina, kako bi svatko tko povjeruje u Njega dobio vječni život. Opet, iako je ovo u suprotnosti sa popularnim ”vjeruj u sebe”, Bog radi za naše dobro. Vjerovanje u same sebe je prolazno. No, ako povjerujemo u Krista, time dobivamo vječni život. Isus nam je sam obećao vječni život: ”Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo”? (Ivan 11, 25-26)
4. Živi svoju istinu
Ovih dana svjedočimo ratu istina. Zbog promjena u filozofskom narativu tijekom godina, od post-modernizma do ostalih perspektiva, forsira se narativ da je istina subjektivna. Sve što postoji stvar je perspektive. Ironično, izjava kao što je ”ništa nije apsolutno” postaje moderni apsolut. Ljudi na ono što je istina gledaju iz vlastitih perspektiva, koristeći pritom izraze kao što su ”tvoja istina” i ”moja istina”, što dovodi do forsiranja stava: ”živi svoju istinu”.
Isus nikada nije rekao da ”živimo našu istinu”. Umjesto toga, On proklamira sebe kao konačnu Istinu.
U Ivanu 14, 6 Isus proglašava: „Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ Ovdje je Isus jasno identificirao sebe kao utjelovljenje istine, jedini put prema Bogu Ocu. U svijetu označenom moralnim relativizmom i promjenjivim ideologijama, Isus nudi nepromjenjivu i trajnu istinu, koja pruža ultimativno značenje i životni smjer.
Još jednom, Isus govori iz ljubavi. Živjeti ”svoju istinu” znači živjeti laž, prijevaru koja nas stavlja u ropstvo našeg ograničenog razumijevanja i perspektiva. Kristova nas istina oslobađa. ”Poznavat ćete istinu i istina će vas osloboditi”. (Ivan 8, 32) Glagol poznavati na grčkom opisuje ujedinjenje, odnos s Bogom, koji je Istina. Unutar odnosa s Bogom, On nas oslobađa od grijeha i laži, nudeći nam slobodu i novi život u Kristu.
5. Čini ono što te usrećuje
Cilj zapadnjačke kulture jest sreća. Kada se samo-procijenimo, pitamo se: ”Jesam li sretan/sretna”? Tijekom donošenja odluka, povezano sa ”slijedi svoje srce”, moderna kultura nas potiče na to da trebamo činiti ono što nas usrećuje. Zbog toga je osjećaj nedostatka sreće označen kao zlo. No što ako ono što usrećuje mene, donosi nesreću velikom broju drugih ljudi?
Kao i ostale misli, sreća je privremena i zasniva se na žudnjama i promjenjivim okolnostima, a ne na dubokim stvarnostima zadovoljstva i radosti. Nasreću, Isus nam nikada ne govori da trebamo biti sretni i da trebamo činiti ono što nas usrećuje. Umjesto toga, izaziva nas na razmišljanje o vječnim posljedicama naših djela.
U Marku 8, 36 Isus postavlja ovo pitanje koje otrežnjuje: „Što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi dušu svoju?“ Ovdje Isus naglašava uzaludnost trčanja za svjetovnim uspjesima i užicima, što ide na štetu naših duša. Ukazuje na prolaznu prirodu zemaljskih bogatstava i postignuća i uspoređuje to s vječnim životom, koji nam je dostupan.
Umjesto traženja sreće, Isus podučava sljedeće: „Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati.“ (Matej 6, 33) Kada tražimo vječno, Božje kraljevstvo, pronalazimo sve ono što nam je potrebno, a Bog našim životima nadodaje plodove mira, radosti i zadovoljstva. Sve ovo daleko je veće i stabilnije od osjećaja sreće.
6. Svi idu u raj
Često, što se pogotovo vidi na pogrebima, može se vidjeti da moderno društvo vjeruje da svatko ide u raj. Možda zaista zli ljudi, poput Hitlera idu u pakao, no većina ljudi nakon smrti ide u raj. Barem, tako govorimo.
Isusu ovo nikada nije rekao. U stvari, učio je baš suprotno, da će jako malo broj ljudi iskusiti dobrobiti vječnog života. Isus u Mateju 7, 13-14 proglašava sljedeće: „Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“ Ovdje vidimo da Isus stavlja u suprotnost širok put, koji vodi u uništenje kojeg slijede mnogi, s uskim putem koji vodi u život, kojeg rijetki pronalaze. Ovakav prizor podvlači izazovnu prirodu učeništva, koja se protivi modernoj kulturi.
Dodatno naglašavajući uzak put koji vodi u život, Isus je naučavao sljedeće u Luki 13, 24: „Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.“ Isus nas potiče da s namjerom tražimo uska vrata spasenja. Za mnoge, ova je prilika propuštena. Pokajanje počiva u temeljima Isusovog Evanđelja: ”Pokajte se, jer približilo vam se Božje kraljevstvo”! (Matej 3, 2)
Isusovo učenje naglašava važnost donošenja namjerne i svjesne odluke, koja se odnosi na slijeđenje Isusa, kao jedini način dobivanja vječnog života. Spasenje nije univerzalno niti se automatski dobiva. Ono zahtijeva osobnu odluku svakog od nas, kako bismo mogli proći kroz uska Kristova vrata.
7. Slijedi Isusa i život će ti biti bez problema
Ova misao dolazi u nekoliko različitih oblika. Prvo, oni koji su odbacili Krista vjeruju da problemi i tragični životni događaji dokazuju da je Bog zao, ako uopće postoji. Drugo, crkve same ovo do neke mjere promiču, a mnogi vjernici i pastori čak i vjeruju da će Isus, nakon što dođemo k Njemu, čudesno popraviti naše brakove, odnose s djecom, karijere i ostalo.
Biti Isusov učenik dolazi s određenim pogodnostima, no Isus nikada nije obećao svojim sljedbenicima život bez problema. Umjesto toga, pripremio nas je za protivljenja, na koja ćemo naići zbog vjere. Budući da imamo duhovnog Neprijatelja, naša vjera dovodi do otpora i borbe.
U Ivanu 16, 33 Isus svoje učenike upozorava na sljedeće: „To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ Ovdje Isus priznaje neizbježnost problema i iskušenja, s kojima ćemo se susresti. No, uz obećanje o nevoljama, dodaje drugi dio: Isus je nadvladao svijet, uključujući i svjetovne probleme, pokvarenost i zlo. Držite se Isusa, slijedite Ga i vi ćete isto nadvladati te stvari.
Isus izričito naučava o progonima, s kojima će se učenici susretati. U Ivanu 15, 20 govori sljedeće: „Sjećajte se riječi koju vam rekoh: `Nije sluga veći od svoga gospodara.` Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, da vašu će čuvati.“ Svijet je odbacio i razapeo Isusa. Njegovi sljedbenici trpe isto. No, ovakvi progoni nisu konačna stvar. Ako ostajemo vjerni, iz nevolja i progona dobivamo blagoslove. Ti blagoslovi uključuju mjesto u Kraljevstvu i dobivanje vječne nagrade. (Matej 5, 10-12)
Preobražavamo se obnovom naših umova. (Rimljanima 12, 2) Promjena započinje u našem načinu razmišljanja i usklađivanju naših misli s Istinom. Isus je govorio kako bi otkrio vječnu stvarnost, nevidljivo, kako bi nas naučio ono što je najvažnije, kao i o opasnostima laži. Ako volimo bližnje, nećemo sudjelovati u izrazima, koji su navedeni ovdje u članku. Zbog toga ćemo biti čudni, otpadnici i protivni kulturi. Kao što je bio Isus. U isto vrijeme, pomoći ćemo voditi ljude prema istinama, koje će nas osloboditi i koje će nam donijeti novi život.
Autor: Britt Mooney; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
