Ako nas istina oslobađa, onda sa sigurnošću možemo reći da nas laž zarobljava. Ono što vjerujemo o naravi Boga je od beskrajne važnosti. Ili rastemo u slobodi ili smo sve više zarobljeni.
Postoji jedna temeljna istina o Božjoj naravi, po kojoj se svaki drugi aspekt Njegove naravi treba mjeriti: Bog je ljubav (1. Ivanova 4,8).
Isus je savršeni izričaj onoga kako ljubav izgleda i zvuči, i što ljubav čini. On je savršena teologija.
Prava slika o Bogu oslobađa i osnažuje sinove i kćeri da žive poput Isusa. Dizajnirani smo i stvoreni zato da bismo upoznali Boga kao ljubav i bili preobraženi u tu istinu. No, ako vas zavara lažna slika o Bogu kao ljutitom, osvetoljubivom, koji čeka da počnete živjeti po Njegovim standardima, i slično, to može krivo utjecati na vaše svjedočanstvo i vaš osobni duhovni život.
Postoji mnogo različitih ideja koje stvaramo o Bogu, ali evo nekoliko znakova da imate pogrešnu sliku o Bogu.
- Motivirani ste sramom umjesto ljubavi.
Osjećaji srama ili osude često dokazuju da vjerujete da se Božje mišljenje o vama temelji na tome koliko ste ga slijedili, bili poslušni, ili ga voljeli.
Prvo, Bog nikad ne komunicira pomoću srama ili osude – ti osjećaji dolaze iz drugog izvora.
Drugo, nemate uvid u to što Bog osjeća prema vama. Bog je ljubav, i Njegovo srce prema vama savršeno se prikazuje kroz život, smrt i uskrsnuće Njegovog Sina.
Treće, “Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi.” (1. Ivanova 4,19). Vaš predani život trebao bi podrazumijevati odgovor na vaše otkrivenje Njegove ljubavi, a ne motiviranost strahom od Njegove ljutnje ili razočarenja.
- Strah vas je biti ‘izvan’ Božje volje, umjesto da vjerujete da vas On vodi.
Božja volja nije misterij. To nije neka ogromna nedoumica koju On čeka da otkrijemo, ili ćemo zauvijek živjeti izvan onoga što On želi za nas.
Biti pretjerano zabrinuti o tome što Bog želi za naše živote znači nedostatak povjerenja da On ima dobar plan za nas, da On ima vlast, i krajnje vodstvo za naš život.
Ako se uhvatimo kako se brinemo o tome što bismo trebali činiti, mogli bismo propustiti da nas Bog želi vidjeti baš tu gdje jesmo. Također, Isus nam je rekao u Luki 12,32: “Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.”Sa pouzdanom vjerom možemo moliti za sve što je izvan nebeskog Kraljevstva kako bi ono došlo na zemlju i Bog nas upotrijebio za Njegov veći plan.
- Osjećate potrebu da branite Evanđelje umjesto da objavljujete Evanđelje.
Nema ništa loše u zdravom razgovoru o vjeri, no kad osjetite potrebu da “branite vjeru” pod svaku cijenu, tada imate krivo razumijevanje Isusa. Isus nije živio, umro i uskrsnuo kako bi branio skup ideala, principa ili uvjerenja. On nikad nije branio evanđelje, On ga je objavljivao.
Isus je imao jedan zadatak: otkriti Njegovog Oca. On je rekao: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” Rekao je: “ja sam u Ocu i Otac u meni” (Ivan 14,9; 11).
Bog ne treba da ga se brani, ali voli da ga se objavljuje. Iskreno, najbolja “obrana” evanđelja su sinovi i kćeri koji žive kao odraz ljubavi u svakom aspektu života.
Naša glavna odgovornost kao kršćana je otkrivati ljubav.
- Nevolje uspoređujete sa svetošću.
Ako ste skloni izjednačavati bol i patnju sa svetosti i pobožnim životom, pogrešno ste razumjeli Božje srce.
Stih u Mateju 16: “uzmi svoj križ i idi za mnom ” svakako je poziv da slijedimo Isusa u svakom pogledu, a bol i patnja su dio kršćanskog života, ali nisu poanta. Ustvari, čak i Isusova patnja i smrt nisu bili glavna poanta – cilj je uvijek bio uskrsnuće života. “…umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ” (Hebrejima 12,2).
“Uzmi svoj križ” ne znači obilježavanje patnje sa Isusom; to je poziv da živimo u snazi uskrsnuća. Da, žrtva je dio puta, ali patnja nije ispravan put do svetosti. Pobožan život znači živjeti u radosti i snazi uskrslog života.
- Trudite se više umjesto da ste preobraženi.
Isus nije živio, umro i ponovno oživio zato da biste se vi više trudili. On je pobijedio u svakom pogledu kako biste vi bili promijenjeni.
Osjećaji duhovne nedoraslosti često dokazuju da imate nerazumijevanje Njegove savršene ljubavi.
Isus je živio 30 godina bez da je učinio ikakvo čudo. A zatim, nakon što je kršten, Njegov Otac je objavio: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” (Mt 3,17). Ovo zahtijeva pitanje, što znači sva milina? Jer Isus nije još ništa učinio.
To je bilo Očevo zadovoljstvo da je ovlastio Isusa da učini sve što ga je učinilo slavnim.
Disciplina i principi su važni, no kršćanska vjera nikad nije podrazumijevala “truditi se više”, nego postati siguran u Božju ljubav. Jedino kroz otkriće Božje ljubavi i zadovoljstva vi ste ovlašteni činiti “veća djela” koja je Isus obećao, i o kojima propovjednik govori.
Autor: Jason L. Clark; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Relevant Magazine
