Koje stvari uništavaju pravu ljubav? Donosimo njih nekoliko koje mogu uzrokovati probleme u međuljudskim odnosima.
Pristranost
Kršćani se često razlikuju po sposobnostima, društvenom položaju, obrazovanju, uspjehu na poslu, materijalnom bogatstvu i tome slično.
Svijet, pošto cijeni uspjeh i bogatstvo, svrstava ljude u razrede vrijednosti.
Često i kršćani nose u sebi takve predrasude i prave razlike među ljudima u samoj zajednici (Jakov 2,1-4).
Ovo razara međuljudske odnose i nije Bogu ugodno. Pošto je naša vrijednost ili pravednost pred Bogom u Kristu, svi smo mi, koji smo u Njemu jednaki pred Njim.
To znači, da se brat niskog položaja može ponositi svojim uzvišenjem (Jakov 1,9). On je u svijetu prezren, ali u zajednici ravnopravan sa svima. Znači, također, da se bogati mora ponositi svojim poniženjem. U svijetu je cijenjen, ali u zajednici ne smije biti umišljen.
Neiskrenost
Opasnost licemjerstva je prisutna naročito u crkvi. Pijanica u gostionici ne osjeća veliku potrebu da glumi, no u crkvi, gdje postoje visoki etički standardi i gdje su ljudi donekle svjesni svojih nedostataka, gluma je česta pojava. Ljudi, naime, nose maske i prave se ”svetijima” nego što jesu. Ovo donosi izvjesno otuđenje, jer pravo zajedništvo nastaje kada su ljudi jedan pred drugim točno ono što jesu, bez pretvaranja, bez maske. Potrebno je da se ljudi otvaraju jedni drugima, te da uče priznavati svoje slabosti jedan drugome. (Jakov 5,16).
Legalizam
Teško će se ljudi otvarati jedni prema drugima, ako u zajednici vlada legalistički duh. Svaki će se povlačiti u svoju ”školjku”, bojeći se osude drugih. Zakonski duh nastaje kad pojedinci smatraju da je najvažnije štititi zakon od povrede i pri tom ne mare za ljude. Kad netko prekrši zakon, ustaju u ”svetom gnjevu” ne bi li rastrgali zalutalu ovcu. Pored toga, poput farizeja, dodaju Evanđelju svakojaka ljudska pravila i odbijaju sve one koji se tim pravilima ne pokoravaju. Tada se u zajednici razvija policijska atmosfera, koja razara ljubav.
Opadanje je plod legalizma
Ljudi uživaju u ogovaranju zato što nisu shvatili milost. Pošto se osjećaju duboko u sebi da nisu još uvijek pravedni, tješe se time što ima drugih još nepravednijih od njih. Iz tog razloga, ljudi često opažaju kod drugih greške koje oni sami imaju, možda čak i u većoj mjeri, a koje nisu spremni sami sebi priznati. Opadanje onda služi kao ventil za podsvjesnu krivnju. Ono se suzbija evanđeljem jer, kad zajednica u potpunosti shvaća Božju milost i sve njene implikacije, opadanje otpada kao nepotrebno.
Borba za prestiž
Borba za prestiž je česti razlog za neslogu u zajednici, jer je u naravi svakoga da traži čast i ugled pred ljudima. Mladi učenici Isusovi su od toga patili, a patimo i mi. Mnogi kršćani žele steći prestiž time što će obavljati javnu službu ili upravljati zajednicom i njihova će ambicija neminovno uzrokovati sukob.
Potrebno je da se svi članovi crkve odreknu svojih osobnih interesa i pokore vodstvu Duha. U praksi, međutim, to je vrlo teško, jer su mnogi pod utjecajem podsvjesnih motivacija koje sami ne mogu prepoznati. Treba, dakle, podučavati vjerne da nalaze svoju pravu vrijednost u tome što pripadaju Bogu, a ne u samoisticanju.
Treba pokazati da traženjem ostvarenja svojih osobnih interesa sputavamo djelovanje Duha i tako gubimo mogućnost pravog ugleda. Potrebno je, također, tako organizirati zajednicu da ljudi, koji traže svoje osobne interese, ne mogu izbiti u prvi plan i preuzeti vodstvo.
Borba za vodstvo nastaje i onda kad vođe sa zdravim motivacijama imaju drugačije poglede na rad. Sukob između Pavla i Barnabe je bio takve prirode. Problem je bio riješen time što je svaki išao svojim putem. Iz toga razloga proizlazi da nije dobro imati previše prirodnih lidera na istom mjestu, jer će prije ili kasnije doći do ”obračuna”. Tu vrijedi duhovita primjedba da su kršćanski vođe kao ”đubre”! Kada se đubre nalazi na hrpi, ono samo smrdi. Kada je rasipano po polju, svuda je na korist!
