Zlo srce stvara konfuziju i sukobe te zavarava druge svojim laskavim riječima. Kako prepoznati osobe koje imaju zlo i opako srce? Koji znakovi ih razotkrivaju?
Kao kršćanski savjetnici, pastori i oni koji drugima žele pomoći često teško razlikujemo zlo srce od običnog grešnika koji pogriješi, koji nije savršen i koji je pun slabosti i grijeha.
Mislim da je jedan od razloga zašto ne vidimo zlo to što nam je teško vjerovati da zli pojedinci stvarno postoje. Ne možemo zamisliti da nas netko obmanjuje bez grižnje savjesti, povrjeđuje druge bez kajanja, širi nečuvene izmišljotine kako bi uništio nečiji ugled ili se pravi da je pobožna osoba, a nema straha Božjega.
Biblija nam jasno govori da među Božjim narodom postoje vukovi koji nose ovčje odijelo (Jeremija 23,14; Titu 1,10; Otkrivenje 2,2). Istina je da je svako ljudsko srce sklono grijehu (Rimljanima 3,23), a to uključuje zlo (Postanak 8,21; Jakovljeva 1,4).
Svi mi promašujemo Božju metu moralnog savršenstva. Međutim, većina običnih grešnika ne predaje se rado zlim porivima, niti se osjećamo dobro jer ih imamo. S pravom osjećamo sram i krivicu (Rimljanima 7,19-21). Te stvari ne vrijede u slučaju zlog srca.
Ispod su pet pokazatelja da imate posla sa zlim srcem, a ne običnim grešnim srcem. Ako je tako, to zahtijeva radikalno drugačiji pristup.
1. Zla srca su stručna u stvaranju konfuzije i sukoba.
Ona izokreću činjenice, obmanjuju, lažu, izbjegavaju preuzimanje odgovornosti, negiraju stvarnost, izmišljavaju priče i uskraćuju informacije. (Psalam 5,8; 10,7; 58,3; 109,2-5; 140,2; Izreke 6,13-14. 18-19; 12,13; 16,20. 27-28; 30,14; Job 15,35; Jeremija 18,18; Nehemija 6,8; Mihej 2,1; Matej 12,34-35; Djela 6,11-13; 2. Petrova 3,16)
2. Zla srca su stručna u zavaravanju drugih svojim ugodnim i laskavim riječima.
No ako pogledate plodove njihovog života, odnosno ono što prati njihove riječi, nećete naći nijedan pravi dokaz pobožnog rasta ili promjene. To je optička varka. (Psalam 50,19; 52,2-3; 57,4; 59,7; 101,7; Izreke 12,5; 26,23-26. 28; Job 20,12; Jeremija 12,6; Matej 26,59; Djela 6,11-13; Rimljanima 16,17-18; 2. Korinćanima 11,13-14; 2. Timoteju 3,2-5. 13; Titu 1,10. 16).
3. Zla srca žude i zahtijevaju imati kontrolu, a njihov je najviši autoritet kada se pozivaju na same sebe.
Oni odbacuju povratne informacije, stvarnu odgovornost i izmišljaju svoja vlastita pravila po kojima žive. Koriste Bibliju u svoju korist, ali zanemaruju i odbacuju stihove koji bi mogli zahtijevati ispravljanje samih sebe i pokajanje. (Rimljanima 2,8; Psalmi 10; 36,1-4; 50,16-22; 54,5-6; 73,6-9; Izreke 21,24; Juda 1,8-16).
4. Zla srca igraju na kartu simpatije ljudi dobre volje, često igrajući na adut milosti.
Oni traže milost, ali ju ne daju nikome. Zahtijevaju toplinu, oprost i prisnost od onih koje su povrijedili bez ikakvog osjećaja za bol koju su prouzročili i bez stvarne namjere da isprave ili se potrude obnoviti narušeno povjerenje. (Izreke 21,10; 1. Petrova 2,16; Juda 1,4).
5. Zla srca nemaju savjesti, niti se kaju.
Oni se ne bore protiv grijeha i zla, već u njima uživaju, a pretvaraju se da su plemenitog karaktera. (Izreke 2,14-15; 10,23; 12,10; 21,27-29; Izaija 32,6; Rimljanima 1,30; 2. Korinćanima 11,13-15)
Ako radite s nekim tko pokazuje ove osobine, važno je da ih s ovim izravno suočite. Morate zlo nazvati pravim imenom. Što ih više pokušavate razumjeti ili iskazati milost, to ćete više, kao kršćanski savjetnici, postajati pijun u njihovoj igri.
Oni žele da povjerujete da:
1. Njihovi grozni postupci ne bi trebali imati ozbiljne ili bolne posljedice.
Kada kažu: „Žao mi je“, očekuju od vas da kao pastor ili kršćanski savjetnik budete njihov zastupnik za dobivanje oprosta od osobe kojoj su nanijeli štetu. Oni vjeruju da milost znači da su automatski dobili imunitet od unutarnjih relacijskih posljedica njihovog ozbiljnog grijeha. Vjeruju da oprost daje pravo na potpuno pomirenje, te će vršiti pritisak na vas i svoju žrtvu da se pokorite.
Biblija nas upozorava: „Ako se opakomu i iskaže milost, on se ne uči pravednosti; u zemlji pravičnoj on čini bezakonje i ne gleda na veličanstvo Gospodnje“ (Izaija 26,10).
Biblija nam kaže da razgovor neće probuditi zle ljude, ali to mogu bolne posljedice. Isus nije probudio farizeje svojim govorom, niti je Božji savjet utjecao na Kajina (Postanak 4). Osim toga, Biblija nam pokazuje da kada je nekome stvarno žao, nastojat će se iskupiti onima kojima su radi svog grijeha nanijeli štetu (vidi odgovor Zakeja u Luki 19 kada se pokajao radi svoje pohlepe).
Tim Keller piše: „Ako ste bili žrtva gnusnog zločina. Ako ste pretrpjeli nasilje, a počinitelj (ili čak sudac) kaže: ‘Žao mi je, možemo li jednostavno sve zaboraviti?’, vi biste rekli: ‘Ne, to bi bilo nepravedno’. Vaše odbijanje s pravom ne bi imalo ništa s gorčinom ili osvetom. Ako su vam nanijeli nepravdu, znate da samo nečije ispričavanje nije dovoljno. Nešto drugo je potrebno – neka vrsta ispravke onog što je učinjeno.“ (Jesus the King, 172. str.)
Kao savjetnici koji se vode Biblijom nemojmo raditi kompromis sa zlom osobom tako što ćemo fokusirati pažnju na žrtvu, zahtijevajući da ona oprosti, zaboravi, vrati povjerenje, iako nema naznake o unutarnjoj promjeni druge osobe. Izreke kažu: „Zub okrhnut i noga klecava — takvo je pouzdanje u nevjernoga u dan nevolje“ (Izreke 25,19). To je ludost.
Zla osoba će vas također pokušati uvjeriti da:
2. Ako govorim poput evanđeoskog kršćanina, onda to i jesam, čak i ako moji postupci nisu u skladu s onim što govorim.
Zapamtite, Sotona se pretvara u anđela svjetlosti (2. Korinćanima 11,13-15). On istiniti nauk poznaje bolje nego što ćemo ga vi i ja ikad znati, ali njegovo srce je opako. Zašto? Zato što iako zna istinu, ne vjeruje u nju niti po njoj živi.
Biblija ima oštre riječi za one čiji postupci nisu u skladu s onim što ispovijedaju (1. Ivanova 3,17-18; Jeremija 7,8. 10; Jakovljeva 1,22. 26). Ivan Krstitelj je to najbolje rekao kada je opominjao vjerske vođe: „Urodite dakle plodovima dostojnim pokajanja!“ (luka 3,8).
Ako iz tjedna u tjedan čujete da govore jedno, ali nema promjene u njihovom ponašanju, imate svako pravo sumnjati u njihov odnos s Bogom.
Dio naše zrelosti kao duhovnih vođa je u tome da smo obučeni da razlikujemo dobro i zlo. Zašto je to toliko važno? Važno je zato što se zlo obično pretvara da je dobro, a bez razlučivanja dobra i zla lako nas se može prevariti (Hebrejima 5,14).
Kada se suočavate sa zlom, velike su šanse da će se zlo srce prestati savjetovati s vama, jer tama mrzi svjetlo (Ivan 3,20), a bezumno i zlo srce odbacuje ispravku (Izreke 9,7-8). No, taj je ishod daleko bolji nego dopustiti zlom srcu da vjeruje da ste na njihovoj strani ili da osoba „nije toliko loša“ ili „da joj je stvarno žao“ ili „da će se promijeniti“, kada ustvari to nije slučaj.
Daniel kaže: „zlotvori će činiti zlo i nitko od zlotvora neće razumjeti“ (Daniel 12,10), što postavlja pitanje, mislite li da se zla osoba stvarno može promijeniti?
Autorica: Leslie Vernick; Izvor: Biblestudytools.com
