Gospodin Isus Krist ljubi Crkvu, i sebe samog je dao za nju. Stoga je više nego očito kako On želi da ta Crkva bude i zdrava i vitalna. Đavao mrzi Crkvu i od njenog postanka ju je udarao svim mogućim oružjima iz svog đavolskog arsenala u nastojanju da ubogalji njeno svjedočanstvo i djelotvornost u svijetu.
Dopustite mi da spomenem pet pojava koje slabe Crkvu i zasigurno umanjuju njenu djelotvornost.
- Skandalozno rukovodstvo
Kada se među crkvenim rukovodstvom dogodi nemoral uzrokovan požudom ili pohlepom, rezultati su poražavajući. I baš radi toga, svećenici (pastori), crkveno osoblje i laičke vođe poput đakona moraju živjeti životima koji sadrže tjelesnu čednost, moralnu čistoću i duhovni integritet.
Bio sam pastor u crkvi, koju je “obilježio” jedan član osoblja kriv zbog nemorala najgore vrste. Rezultati njegovog grijeha su imali razarajući učinak, ne samo na njega samoga, već i na njegovu obitelj, prijatelje, crkvu, pa čak i na širu zajednicu. U stvari, crkva vjerojatno i dan danas nosi “pečat” zbog tog gnusnog grijeha. Postoje pretpostavke, da će crkvi trebati možda čak cijela generacija kako bi pobijedila ponižavajuće i nečasne ožiljke koje je zadobila zbog bolnih grijeha jednog člana osoblja.
- Neskladan član
Ovdje ne govorim o osobi koja povremeno iskaže svoje nezadovoljstvo s nečim. Mislim na osobu koja sije sjeme razdora među kršćansku braću i sestre. Takav pojedinac može pastoru itekako zagorčati život, blokirati odluke na crkvenom radnom sastanku, obeshrabriti druge crkvene članove, odbiti izgubljene, te prizvati zlokoban oblak nad čitavu crkvu.
- Apatija
Vance Havner je rekao: “U svijetu imamo anarhiju, otpadništvo u tradicionalnoj crkvi, a apatiju u istinskoj (biblijskoj) crkvi.” Indiferentna, nemarna i mlaka crkva se Bogu gadi i to je čini bespomoćnom i nedjelotvornom.
Jedan je pastor svakoga dana išao na željezničku podzsju kako bi vidio jedan zapadni putnički vlak, koji je prolazio kroz njihovo malo mjesto svakog poslijepodneva u pola pet. Jednoga dana ga je službenik koji radi na šalteru za izdavanje karata upitao: “Propovjedniče, zašto dolazite svakoga dana samo da biste vidjeli kako vlak u pola pet kreće sa stanice?” Zabrinuti pastor mu je rekao: “Volim vidjeti nešto što se miče naprijed, a da ja to ne moram gurati.”
Ogroman broj ljudi u velikom broju crkava se jednostavno ne žele uključivati, ni u šta. Takva apatija ubogaljuje smisao Kristove Crkve i paralizira napore na izgradnji zdrave nebeske Crkve.
- Nefleksibilnost
Neke crkve ne rastu jer su njihove vođe nespremne na promjene; tako su nepopustljivi, tako tvrdo podešeni za svoje vlastite načine, projekte, planove. Poznavao sam članove nekih kućnih grupa koji su bili gotovo “vjenčani” za svoju grupu. Oni se nikada ne bi složili da služe bilo gdje drugdje, tj. presele se u drugu skupinu, ili pomognu u osnivanju neke druge nove grupe.
Neke crkvene grupe (službe) imaju svoj vlastiti proračun kako bi mogli kupiti svoje vlastite stolice, pokriti tepisima svoje razredne prostorije, kupiti svoj vlastiti televizor da bi mogli gledati nekog propovjednika, umjesto da njihov učitelj predaje lekciju. Takva grupa je poput seoskog kluba iu većini slučajeva, posjetitelji i novi članovi nisu dobrodošli, osim ako su “provjereni”.
Gordon Venturelli kaže: “Nefleksibilnost vodi ka idolopoklonstvu; i promjena je jedini put od sebičnosti ka služenju.” Unatoč tome, toliko crkava je nefleksibilno, i nevoljno da se mijenja. Biti fleksibilan nije isto što i činiti kompromise, već biti otvoren za nove mogućnosti s Bogom.
- Besmislenost
U jednoj crkvi, koja je zbog malog članstva bila pred zatvaranjem, na crkvena vrata je stavljen natpis na kojem je pisalo: “Ostali bez posla, jer nismo znali što nam je posao.”
Thomas Carlyle je rekao: “Čovjek bez smisla postojanja je nalik brodu bez radara, nalik je skitnici, ničemu, nečovjek. Daj svom životu smisao, i imajući ga, uposli svoj um i mišiće svom snagom kako bi obavljao posao koji ti je Bog povjerio.” Isto vrijedi i za crkvu. U Izrekama stoji: “Bez objave, razuzdava se narod … ” (Izreke 29,18)
Autor: J. Gerald Harri
