Bog je savršen; ne nedostaje mu ništa. Bog je svet; potpuno je odvojen od grijeha. Kao što je to slučaj i s mnogim Božjim atributima, Bog je svojoj kreaciji želio pokazati svoju savršenost i svetost. Stoga je to i učinio.
Lucifera, anđela Božjeg, Božja savršenost i svetost nisu zadovoljili. On je želio sve. Pobunio se protiv Boga i izgubio sve što mu je Bog dao. Postao je Božji protivnik – koji je preimenovan u Sotonu. Od onda, Sotona želi uništiti svetost.
Izazvao je pad Adama i Eve, lišavajući ih svetosti. I dalje nastavlja u svojem divljanju protiv svetosti. U tome želi našu pomoć; želi da s njim postanemo urotnici. A cijelo čovječanstvo suviše brzo na to pristaje, no to je naša priroda.
Božji neprijatelj koristi pet metoda kako bi uništio svetost: relativizam, toleranciju, kontekstualizaciju, slobodu i legalizam.
Relativizam
Relativizam poručuje da ne postoje apsoluti. Ova perspektiva legitimira brojne istine koje proturječe jedna drugoj.
Relativizam uništava svetost, jer ako je sve relativno, onda ne postoji vrhovni autoritet. Ova dva pojma se međusobno isključuju. Sotona zavodi ljude da misle kako postoji više prihvatljivih autoriteta. Ironično, sve opcije izvan Boga ukazuju na Sotonu. On je jedini drugi autoritet kojem se ljudi podlažu.
Bog spašava svetost od relativizma koji ju želi uništiti. Ivan 14,6 kaže: „Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“
Tolerancija
Relativizam dovodi do tolerancije. Ako ne prihvatite različite svjetonazore, mora da ste netolerantni, što dovodi do netolerantne netolerancije. Ako tolerirate mnoge svjetonazore i autoritete, svetost je razrijeđena, jer se Božja slava dijeli. Bog ne može biti u potpunosti nešto posve drugo, jer tada dijeli svoju svetost s drugim svjetonazorima i vlastima, umanjujući svoju slavu.
Bog spašava svetost od tolerancije koja ju želi uništiti. Izaija 48,11 kaže: „I slave svoje drugom dati neću.“
Kontekstualizacija
U Božjoj potrazi da spasi svetost, izabrao je Izrael kao svjetlo narodima. Ovaj narod je učinio svetim. Bog je dao Izraelu prednost da bude odvojen od ostalih naroda. Na taj način, ostali narodi će gledati Izrael i bit će privučeni Bogu. Izrael nije uspio.
Ova inicijativa spašavanja nastavlja se s Crkvom. Crkva je namijenjena tome da ljudi u cijelosti budu odvojeni i da svjedoče Božju svetost. To se postiže kroz crkveno jedinstvo u Kristu, koji je ispunio sve što je Izrael trebao ispuniti.
Kontekstualizacija je kada se Božji sveti narod povezuje s njihovim kontekstom. Povezuje ih se s njihovim kontekstom na smislene načine. Kontekstualizacija je lukava. Božji narod treba stavljati u kontekst bez ugrožavanja svetosti. Naš neprijatelj želi vidjeti da se stavljanje u kontekst zloupotrebljava.
1. Korinćanima 9,22 kaže: „Svima sam bio sve da pošto-poto neke spasim.“ Nažalost, lažni učitelji koriste ovaj tekst kako bi zlostavljali stavljanje u kontekst, dajući dozvolu za slobodu.
Bog spašava svetost od kontekstualizacije koja ju želi uništiti. Ranije u 1. Korinćanima 3,16-17 kaže: „Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? Ako tko hram Božji upropašćuje, toga će upropastiti Bog. Jer je svet hram Božji, a to ste vi.“ Našim jedinstvom s Kristom dobivamo Duha Svetoga, a to nas čini hramom Božjim. Lažni učitelji zloupotrebljavaju oprez od stavljanja u kontekst.
Sloboda
Sloboda, inače poznata kao antinomianizam (protiv zakona), kaže da se Božji zakon u cijelosti ukida milošću. Od čovječanstva se više ne očekuje da njeguje i čuva Božji zakon. To otvara put za dozvolu zloupotrebe milosti. Naš neprijatelj bi želio vidjeti kako se milost zloupotrebljava. Tamo gdje relativizam razrjeđuje svetost, sloboda ju prlja. Slobodu promiče glupost.
Bog spašava svetost od slobode koja ju želi uništiti. Rimljanima 7,12 kaže: „Tako, Zakon je svet, i zapovijed je sveta i pravedna i dobra.“ Iako nismo u stanju držati Božji zakon, ne znači da ga više ne trebamo držati. I na ovaj način smo skloni zloupotrebom uništiti svetost.
Legalizam
Druga strana slobode je legalizam. Legalizam ima dva dijela. Legalizam ne dovodi u pitanje držanje Božjeg zakona. Pretpostavlja da ga možemo držati. Nadalje, legalizam kaže da će nas Bog prihvatiti ako držimo Božji zakon. Nemoguće! Kad bi to bio slučaj, Božja milost kroz Kristovu smrt, uskrsnuće i sve implikacije ne vrijede ništa (Gal 2,19-21).
Legalizam je također kada ljudi rade nove zakone, podmeću ih kao Božji zakon i očekuju od drugih da drže te zakone. Često su ti novi zakoni zamišljeni da zaštite od napasti grijeha ili utjecaja. Legalizam se često sije iz straha. Što je još gore, ljudi vjeruju da prihvaćanje s Božje strane ovisi o tim izmišljenim ljudskim zakonima. Legalizam ograničava vjeru.
Legalizam je tragično uništavanje svetosti jer ograničava ostale Božje atribute, kao što su ljepota, kreativnost i moć. Legalizam sputava ljubav.
Bog spašava svetost od legalizma koji ju nastoji uništiti, i to vjerom i ljubavlju. To je ostvareno Božjom vjernošću i Božjom ljubavlju kroz Isusa Krista (Otk 1,4-6).
Kao sveti ljudi, na Božju vjernost i ljubav odgovaramo na isti način. Galaćanima 3,11 kaže: „A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je — jer: Pravednik će od vjere živjeti.“ A Galaćanima 5,14 kaže: „Jer sav se Zakon ispunja u jednoj riječi — u ovoj: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe!“
Zaključak
U posljednjih nekoliko godina vidjeli smo dva značajna nauka koja se jako kritiziraju, a to su: nauk o paklu i nauk o Adamu. Bez sumnje, neće dugo proći prije nego se nauk o Sotoni dovede u pitanje.
Ništa neće više zadovoljiti i dati prednost Sotoni od toga da uvjeri svijet da on ne postoji. Imao bi slobodnu vladavinu za uništenje svetosti. Iako je neugodno razgovarati o Božjem neprijatelju, važno je prepoznati njegovo djelo.
Prepoznati djelo Sotone usmjerava nas da vidimo kako Bog na njega uzvraća. Na svaki način, Bog u Kristu uzvraća udarce Sotoninim slabim naporima kojima pokušava uništiti svetost. Krist, naš Kralj, spašava svetost od Sotoninog ropstva.
Autor: Joey Cochran; Prijevod: Vesna L.
