Koliko puta ste sami sebi rekli: “Biti će sve dobro!” ili “Bog će sve izvesti na dobro.”?
Kao kršćani, čini se da često koristimo obećanja iz Biblije, ili na naša tumačenja tih obećanja, kako bi se osjećali bolje.
Činjenica da Bog ne jamči svakome mužu ili ženu, ili istina da će neki vjernici zapravo umrijeti u okrutnim i strašnim mukama, često se zanemaruje dok uvjeravamo naše prijatelje ili sami sebe da će budućnost biti blistava, jer ipak imamo Isusa.
Promatrajući ove izjave, one često mogu postati temelj naše vjere, a grube istine i obećanja po Bibliji pomalo sporedne. Pogrešnom prosudbom, kreiramo nerealna očekivanja od samih sebe i Boga, koja nas mogu voditi kroz život i utjecati na naše ponašanje. Donosimo pet laži koje kršćani vjeruju, a koje ne dolaze iz Božje Riječi, kako piše Relevant Magazine.
- Mi smo nepobjedivi
Izjave poput “Mogu sve učiniti kroz Krista koji me jača” i “Sve je moguće” postale su mantra za ovu generaciju, ispunjavaju nas entuzijazmom i neustrašivosti da možemo sve savladati; ipak vjernici će često dolaziti u situacije nespremni, naivni i bez odgovarajućih vještina ili duhovne ovlasti da čine Božje djelo.
Često se znamo razočarati u Boga pitajući se: Zašto On nije učinio mogućim nemoguće? Zašto nije zaštitio svoje ljude u borbi protiv zla?
Nama kršćanima povjereno je idemo ka izgubljenima i da im služimo, ali ipak smo samo ljudi. Ispunjenost Duhom u kombinaciji sa zrelosti i odgovornosti može nam pomoći u kojim situacijama trebamo služiti. Ali, ne smijemo zaboraviti, nismo mi ti koji smo nepobjedivi, već Isus Krist.
- Uvijek moramo reći “da”
Gotovo je sigurno da će propovjednik svake nedjelje naglasiti potrebu Crkve da služi drugima. To znači preuzeti kontrolu u svoje ruke i voditi ili pomagati u službi. Bilo da je riječ o potrebi za više mladih pastora ili volonterima u kuhinji za pripremanje jutranje kave, Crkva će uvijek trebati ljude koji će reći “Da”.
Kao kršćani, osjećamo dužnost dati sve kako bi pomogli Crkvi, a time i spašavati svijet. Međutim, odgovarati sa “da” previše puta, može dovesti do izgaranja, stresa i gorčine.
Budi na usluzi i reci da, ali budi selektivan. Ako odgovarati sa “Da” Crkvi, istovremeno znači “Ne” tvojoj obitelji ili zdravlju, trebao bi ponovno procijeniti svoje vrijeme.
- Uspjeh je brojčano mjerljiv
Broj spasenja, crkvenih kampusa, članova ili čak odvajanje desetine često, i nama i okolini, može ostavljati dojam, da se radi o ‘uspješnoj crkvi’. Ipak, tko može reći da je mala kućna crkva od 10 ljudi niz cestu manje plodna od multimilijunske velike crkve na brdu?
Zamislite da kršćani počnu mjeriti uspjeh gledajući na dokaze Krista unutar crkvene zajednice, i kako se to odražava na šire društvo, umjesto da procjenjuju uspjeh količinom prinosa tako da “imaju više nego što je potrebno”. Ponekada se čini da su kršćani radije počeli mjeriti uspjeh kroz svjetovne varijable nego gledajući očima Krista. A nije li On rekao, “Posljednji će biti prvi”?
- Pastor (svećenik) je uvijek u pravu
Iako smo kršćani, nekad imamo potrebu uzvisivati ljude i slušati njihove riječi kao što slušamo evanđelje. Pastor i vodstvo crkve stavljeni su u poziciju od strane Božjeg autoriteta, i kao zajednica, moramo ih poštivati.
No, nije li to malo nezgodno ukoliko oni počnu propovjedati bez osnove ispravnog nauka? I što ako neko njihovo ponašanje nije sasvim sukladno biblijskom nauku? Mudro je poštovati vašeg pastora i crkveno vodstvo, ali je isto tako vaša odgovornost biti svjestan Boga i Njegove Riječi koja će vas upozoravati ako nešto nije ispravno. Vođe su isto tako samo ljudi, i neizbježno je da će pogriješiti. Ako imamo pravi odnos sa Kristom i konstantno rastemo u Njemu, sposobni smo raspoznati što je od Njega, a što ljudsko.
- Moramo biti savršeni
Sa vremenom, kršćani su počeli Pavlovu želju i težnju ka savršenstvu tumačiti kao obavezu za sve vjernike. Činjenica da svi počinjemo kao grešnici je sramotna, ona je pohranjena u našem sjećanju, pa umjesto nastojanja da činimo sve savršeno za Krista, u procesu, težimo izgledati dobro, osjećati se dobro i činiti se svetima ljudima oko nas.
Istina je, da jednom kad smo prihvatili Krista za našeg spasitelja mi smo besprijekorni sa Božje perspektive; ali smo još uvijek tjelesni, i boriti ćemo se sa iskušenjima i svjetovnim slabostima. Moramo se suočiti sa činjenicom da bez obzira što volimo Boga i iskreno težimo biti mu poslušni, radit ćemo pogreške.
