Naše riječi su moćne. Mogu dati život, a mogu i raniti. Donosimo 5 fraza koje kršćani govore, a koje nikome ne pomažu.
Problem za većinu ljudi obično nisu riječi. Problem je način na koji ih koristimo. Živimo u svijetu punom klišeja. Neke stvari govorimo toliko često da nisam siguran razmišljamo li o tome što zapravo govorimo. Iako je lako ići s klišejem ili sloganom, što ako bismo uzeli trenutak za razmišljanje prije nego što samo izgovorimo određene fraze koje nisu toliko korisne koliko mislimo da jesu. Vjerujem da kada bismo to učinili, mogli bismo promijeniti riječi koje izgovaramo.
1. “Sve se događa s razlogom!”
Vjerojatno ste to rekli, jer sam i ja uhvatio sebe da to govorim, ali zašto? Najčešće ovo kažemo samo nakon što se u nečijem životu dogodi neka vrsta negativnog ili tragičnog događaja. Jeste li ikada čuli nekoga da ovo kaže nakon što se nešto dobro dogodi? Često je to nazadnjačka izjava, i iako ove riječi mogu biti istinite, trenutak kada ih izgovorimo obično je loš. Ako ste upravo izgubili posao ili je veza upravo prekinuta, netko tko vam dođe i kaže da se sve događa s razlogom nije baš utješno. Te riječi stvarno nikome ne pomažu.
PROČITAJTE: Dragi kršćani, prestanite govoriti “Sve se događa s razlogom”!
Postoje mnoge stvari koje se događaju i nastavit će se događati tijekom vašeg života. Iako se mogu dogoditi s razlogom, često nikad ne otkrijemo koji je to razlog. Ponekad možete potratiti svoje vrijeme tražeći zašto se nešto dogodilo, a ako nikada ne pronađete odgovor, možete završiti još više frustrirani ili obeshrabreni. Jednostavna stvarnost je da nećemo naći odgovore na neka pitanja u ovom životu.
2. “Vrijeme liječi sve rane.”
Ovo je izjava koja zvuči dobro. Međutim, jednostavno nije istina. Vrijeme može izliječiti fizičke rane. Ljudsko tijelo ima nevjerojatnu sposobnost samoizlječenja. Ako se posječete, možete zaustaviti krvarenje, pokriti ranu zavojem i proces ozdravljenja počinje. No, kada smo emocionalno ranjeni, možemo proći dosta vremena da rana zacijeli. Možemo potisnuti svoje boli i jednostavno ih zakopati. To funkcionira sve dok se ne dogodi nešto što bi iskopalo ta prošla iskustva. Kada je netko povrijeđen, nemojte mu reći da vrijeme liječi sve rane. Znam to iz osobnog iskustva i vrijeme mi uopće nije pomoglo. Ako postoji bilo kakvo iscjeljenje koje će se dogoditi, ono neće početi s vremenom – počet će s oprostom, jer će on postaviti temelje za ozdravljenje.
3. “Nije važno, samo je Isus važan!”
Postoje razlozi zbog kojih izjave poput ove nisu od velike pomoći. Jedan je da postoji razina bezosjećajnosti koja je ugrađena u ove riječi. Je li istina da je Isus važniji od svega? Odgovor je DA. Ali znači li to također da vaša situacija nije bitna i da je Isus jedino što je važno? Taj odgovor je ne. Kada netko to kaže, jednostavno zanemaruje stvarnost situacije koju osoba možda doživljava. Postoje stvari u životu koje su bolne i postoje stvari do kojih nam je stalo u ovom životu i koje su zapravo važne. Glupo je misliti drugačije i poricati ono što nam se događa u životu.
Iako je istina da je Isus bitan, ono što Isus želi je biti pozvan u područja našeg života koja su nam važna. Kada dođe, može donijeti iscjeljenje, ispravak, ukor, ohrabrenje ili što god vam treba, ali neće odbaciti vašu situaciju.
“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” (Matej 11, 28)
4. “Bog je trebao još jednog anđela.”
Ove se riječi često izgovaraju kada dođe do gubitka nekoga koga volite. Ponovno bih rekao da osoba koja to govori ima dobre namjere, ali jednostavno ne shvaća ozbiljnost zašto te riječi ne pomažu. Reći nekome da je Bogu potreban još jedan anđeo ne donosi utjehu osobi koju u tom trenutku doživljava bol i tugu zbog gubitka.
Osim toga, kada ovo gledate teološki, to je pogrešno. Kada umremo u Kristu, ne postajemo anđeli. Božja smo djeca i baštinici vječnoga života. Mi ne umiremo, nego samo odlazimo u naš vječni dom.
5. “U mojim si mislima i molitvama.”
Kada su ljudi u teško, trebaju druge da mole za njih, ali ponekad im je potrebno i više od toga. Potrebni su im ljudi koji će nešto poduzeti kako bi im pomogli.
Zapazite što kaže 1. Ivanova poslanica:
Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću. Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce – kako ljubav Božja ostaje u njemu? Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. (1.Ivanova 3, 16-18)
Ono što Ivan ovdje govori je da ako imate sredstva da nekome pomognete, a sve što nudite su misli i molitve, onda vaše misli i molitve malo znače. Kada Božja ljubav teče kroz vas, ona vas tjera da učinite više od pukog izražavanja misli i molitvi.
