Destruktivne laži koje si svakodnevno govorite čine naš rast u vjeri težim, a otežava i odnose s drugim osobama.
Jednostavno priznajte. Lažete sebi svakodnevno. Život postane složen, veze zbunjujuće, usamljenost se uvlači, i ponekada osjetimo potrebu za iskriviti istinu kako bismo pregurali kroz tjedan. Trebamo naše laži kako bi boli otjerali daleko, gdje nas ne mogu naći. Obmanjivo srce naše ima način učiniti lakim da nam ove laži budu u redu (Jeremija 17,9) – a to je dok nisu izvučene Božjim skalpelom (Psalam 139,23).
No, ove laži ne prikrivaju samo boli života. One zapravo čine za nas težim rasti u našoj vjeri i u našim vezama s drugima. Toliko smo otupili na njih da ni ne vidimo štetu koju nam pričinjavaju.
Ali tu je vrijeme kada je definitivno u redu „imenovati ih i utvrditi ih“. Ako želimo izaći iz tih laži koje vučemo sa sobom, trebamo ih prepoznati i nazvati ih onime što jesu.
Jeste li kod sebe prepoznali ijednu od ovih 5 laži danas?
1. Dobro sam.
Ne volimo gledati unutra i istražiti što se događa. Zašto? Jer, kada započnemo potragu, često ćemo naći područja kojima je potrebna neka velika obnova. To postane zbrkano, a većina nas je prezauzeta da bismo išli i tražili stvari za popraviti.
Dakle, samo navučemo masku superheroja koja kaže „Dobro sam“ i gacamo naprijed. Obično konačno shvatimo da nismo tako dobro kao što smo mislili kada nas neka vrsta tragedije zadesi.
No, to nije biblijski model. U Bibliji, psalmist neprestano vapi za Bogom da ga traži, testira i ispita, tako da može nastaviti raditi potrebna renoviranja (na primjer, Psalmi 11, 17, 26). Stav Svetog Pisma je više ovakav:
„Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.“ (Tužaljke 3,40)
Iskreno, priznajući kako ipak nismo u redu i da nam je potrebna Božja pomoć može biti zastrašujuće. To znači proznati naše slabosti i raditi težak posao samoispitivanja na stalnoj osnovi. No, srećom za nas, Bog je specijaliziran u slabosti, pogotovo kada nismo sigurni gdje početi:
„Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.“ (Poslanica Rimljanima 8,26)
Mi smo slabi. On je jak. I to je najbolja istina koja postoji.
2. Nitko nikada neće saznati.
Ako tražimo opravdanje za učiniti nešto glupo, obično počinjemo ovime: Nitko nikada neće saznati. Istina, moglo bi biti tisuću varijacija na tu temu, ali gotovo uvijek se vraća na anonimnost. Zato privatno pregledavanje na internetu i osobni uređaji poput pametnih telefona i tableta mogu biti neki od najopasnijih alata poznatih čovječanstvu. (Oni nisu nužno loši, ali osobni uređaji imaju nedostatke.)
Nitko neće znati da gledam ovo. Nitko neće znati da idem ovamo dok sam u radnom posjetu. Nitko neće znati ako objavim ovaj anoniman i štetan komentar. Nitko nikada neće znati.
Prije svega, ne postoji takva stvar kao prava anonimnost u našem svijetu. Ono što radimo „privatno“ često na neki način bude saznato i izloženo. (Samo obratite pozornost na sve one hakerske upade u osobna računala o kojima se čuje u vijestima.)
Što je još važnije, ipak, Bog ima načina za učiniti vidljivim naše „nitko ne vidi“ grijehe, a On ne propusti nijedan:
„Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.“ (Psalam 90,8)
Dan za danom, dozvoljavamo da nas ova laž spusti dolje i udalji nas od života kakav nam je Bog planirao. Vidite, Bog zna, On uvijek zna glupe stvari koje činimo.
Ali, On nas još uvijek voli:
„A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.“ (Poslanica Rimljanima 5,8)
Ne možete se sakriti… niti to trebate.
3. Nitko neće biti povrijeđen.
Ova laž bi mogla biti i pod brojem 2b, jer su ta dva izgovora jako slična. Ako nije dovoljno što nitko neće saznati, također volimo reći sebi i da nitko neće biti povrijeđen. Ako je iza zatvorenih vrata, ako uključuje samo dvije odgovorne odrasle osobe, ako utječe samo na mene, onda mora biti u redu.
Međutim, ono što obično mislimo je da nitko neće biti povrijeđen, a to nam se čini upravo sada. Obično ne volimo slijediti lanac problema izvan trenutka ili neposredne okolnosti. Ali ono što ne uzmemo u obzir su duhovne posljedice koje mogu iskočiti ili probleme koji možda nisu bili tako očiti.
Također ne uzimamo u obzir da je sam Bog žalostan i bole ga naši loši izbori. Bog je osjećao veliku bol zbog razjarenog grijeha prije Potopa (Postanak 6,6), buntovno je tugovao Njegov Sveti Duh u Izraelu (Izaija 63,10), a Isus je čeznuo okupiti Njegove ljude kada su Ga odbili prihvatiti (Evanđelje po Mateju 23,37).
Drugim riječima, naši grijesi uvijek nanose tugu i bol. I to čine svakom do jednog kojem želimo ugoditi.
4. Jednostavno sam takav.
Često, najlakši način suočavanja sa razornim uzorkom u našem životu je jednostavno učiniti ga prihvatljivim ili nepromjenjivim dijelom onoga što jesmo. Bilo da ga mi vidimo kao dio naše prirode ili jednostavno kao nešto što „ne možemo popraviti“, ova laž nam pomaže izbjeći osjećaj odgovornosti. Mi to ne možemo zaustaviti jer je previše duboko ukorijenjeno.
No, ono što nam se ne sviđa priznati je to da je Bog taj koji nas je napravio. Namijenjeno je da izgledamo poput Njega, ponašamo se poput Njega i budemo poput Njega (Postanak 1,27; Prva Ivanova 3,2). Naravno, svi se sapletemo na putu do tog cilja, ali reći nešto poput „jednostavno sam takav“, znači reći da je Bog zabrljao ili je bio jako iznenađen našim borbama. Mi ustvari samo govorimo da nas On ne može promijeniti.
Srećom, u krivu smo. On je specijaliziran učiniti novim slomljene stvari.
Vaše borbe su stvarne. Prvo to priznajte. One su užasne; one bole; one stvaraju zbrku. Jednom kada to sklonite s puta, možete započeti sa često vrlo dugim, vrlo bolnim procesom biti poput Krista. Samo imajte na umu ovo obećanje:
„…Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.“ (Filipljanima 1,6)
Shvaćate to? On neće odustati na pola puta ako ste pogriješili ili ako ste samo poseban slučaj. On će dovršiti posao.
Moramo priznati da je to problem prije nego što pitamo i tražimo transformaciju.
5. To mogu učiniti sutra.
Sutra je vrijeme za proučavanje Biblije, za tu novu rutinu jutarnje molitve, za taj sastanak s našim pastorom ili prijateljem kršćaninom. Sutra je dan kada ćemo reći našem supružniku istinu. Sutra je dan kada ćemo biti iskreni s Bogom.
No – a to je istina – mnogo puta to „sutra“ nikada ne dođe. Čak i usred toga kako jadnima nas neki od naših životnih izbora čine, jednostavno ne želimo praviti promjene danas. Tražimo prikladnije vrijeme – kada to neće biti tako teško.
Zato su psalmist i pisac Hebrejima bili sigurni da se trebamo usmjeriti na danas:
„Dakle, što govori Duh Sveti: Danas, ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda…“ (Psalam 95; Hebrejima 3)
Govoriti sebi da ćete praviti promjene sutra sigurno čini da se osjećate bolje zbog današnjih neuspjeha, ali nas to rijetko mijenja. Moramo se sjetiti da nedostatak predanosti za promjenu danas dolazi s visokom cijenom:
„Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.“ (Hebrejima 3,13)
Čak ni ne znamo hoćemo li imati sutra, ali znamo da imamo upravo sada. A Bog je vjeran u tome upravo sada.
„On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.“ (Prva Korinćanima 1,8-9)
Izvor: Biblestudytools.com; Prijevod: Blaženka Š.
