Evanđelist Luka se po imenu u Bibliji spominje samo tri puta, i to sva tri puta u Pavlovim poslanicama: Kološanima 4, 2. Timoteju 4 i Filemonu 1. Većina biblijskih učenjaka smatra da je Luka autor Evanđelja po Luki i Djela apostolskih.
Do tog zaključka možemo doći zbog sličnosti stila pisanja i specifičnog vokabulara u obje knjige; drugi razlog jest taj da je Luka nekoliko puta koristio izraz „mi“ kada je govorio o svojim misijskim putovanjima u knjizi Djela. Iako Luka nije bio prisutan za vrijeme Isusove službe, i vjerojatno nije bio vjernik prije Isusovog uskrsnuća, Lukina usredotočenost na detaljne i obilne izvještaje očevidaca čini ga vjerodostojnim povjesničarom vezano za Kristov život, smrt i uskrsnuće.
Lukino evanđelje sadrži nekoliko prispodoba i izvještaja očevidaca koji se nalaze samo u njegovom evanđelju, kao što su izvještaj o Ivanu Krstitelju prije njegovog rođenja, priča o dvojici muškaraca koji su sreli uskrslog Isusa na putu za Emaus, te priče čudesnog ozdravljenja. Njegovo je evanđelje najduže od 4 evanđelja i uključuje najviše priča o iscjeljenju, pokazujući njegov interes i suosjećanje za bolesne. Njegovo evanđelje također najdetaljnije izvještava o rođenju i najbolje opisuje smrt i uskrsnuće Isusa. Evanđelje po Luki i knjiga Djela s ukupno 52 poglavlja, čine Luku autora 1/3 Novog zavjeta, baš kao i Pavla.
Luka je svoje evanđelje najvjerojatnije napisao 63. god. poslije Krista prije uništenja hrama u Jeruzalemu, budući da je to izostavio. Kao detaljan i pažljiv pisac, bilo bi čudno za njega da izostavi takav povijesni događaj, premda još uvijek postoje neki znanstvenici koji tvrde da je to bilo kasnije.
Zašto je Luka napisao evanđelje?
U Luki 1 piše:
„Kad se već mnogi latiše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama, kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevidci i sluge Riječi, i ja nađoh za dobro, pošto sam sve od početka pomno ispitao, napisati sve redom tebi, velecijenjeni Teofile, da bi spoznao pouzdanost riječi kojima si poučen.“
Ovo su 5 činjenica koje trebamo znati o Luki:
1. Luka je bio poganin.
Lucas (ili Loukas) je grčko ime; autor Luka piše u grčkom stilu, i svojim izborom riječi pokazuje visoko obrazovanje, slično drugim grčkim piscima u njegovo doba. Koristio je grčke izraze, a ne hebrejske verzije istih riječi, pokazujući da mu je grčki jezik bio bliži. Također znamo da je Luka bio poganin zbog načina na koji mu se Pavao obraća u Kološanima 4; Pavao je prvo naveo svoje židovske suradnike te rekao: „oni su iz obrezanja. Samo su mi ovi suradnici na kraljevstvu Božjem…“. A onda 2 stiha kasnije Pavao navodi Luku rekavši: „Pozdravlja vas Luka, ljubljeni liječnik, i Dema“ (Kol 4,11. 14).
Luka je bio jedini poganin koji je ikada napisao knjigu Biblije, i jasno je napisao svoje evanđelje imajući na umu čitatelje pogane. Pobrinuo se da istakne stvaranje i Isusovo obrezanje koje poganska publika nije poznavala. Čak i da to nije napisano, židovsko slušateljstvo bi pretpostavilo da je Isus bio obrezan osmoga dana, budući da dolazi iz židovske obitelji. Luka se pobrinuo da da detaljan izvještaj svega što je napisao, tako da oni koji nisu bili upoznati sa židovskom tradicijom, običajima, mjestima i starozavjetnim referencama budu u stanju razumjeti Isusovu pozadinu i plan spasenja.
2. Evanđelist Luka je bio liječnik
Iako ne možemo biti sigurni u svaki aspekt Lukine pozadine, znamo da ga je Pavao u Kološanima 4,14 nazvao „ljubljenim liječnikom“. Vjerojatno je u Antiohiji obavljajući medicinsku djelatnost imao udoban život, ali je taj život udobnosti odlučio žrtvovati kako bi slijedio Gospodina. Henry Morris, sa Instituta za istraživanje stvaranja (Institute for Creation Research), ovo kaže o Lukinoj liječničkoj pozadini:
„Neki komentatori ističu ironičnu vezu između Marka 5,26 i Luke 8,43. Marko je rekao da je neka žena u potrebi za iscjeljenjem ‘mnogo propatila od mnogih liječnika, i potrošila sve svoje, i ništa nije koristilo, nego se još pogoršalo’. Možda u pokušaju da obrani svoje profesionalne kolege, Luka je samo rekao da je ta ista žena ‘na liječnike potrošila sve svoje imanje a nijedan je nije mogao izliječiti’. To jest, učinili su najbolje što su mogli, ali se radilo o neizlječivoj bolesti.“
3. Luka je bio ponizan
Luka se nikada ne obraća kao autor ijedne od njegovih knjiga, nikada ne govori o sebi po imenu kao jedan od Pavlovih suputnika iako koristi izraz „mi“, nikada ne spominje svoju profesiju kao liječnika (to čini samo Pavao) i nikada ne spominje svog brata Tita (2 Kor 8 i 12). Ne spominje žrtvu koju je učinio odricanjem svoje medicinske prakse kako bi putovao s Pavlom i brinuo o njemu. Umjesto toga, stavlja fokus na Isusova čudesna iscjeljenja i Isusa kao najvećeg Iscjelitelja. Najvažnija stvar koju želi da njegovi čitatelji razumiju jest spasenje u Kristu.
Gordon Franz, iz Udruge za biblijske znanosti (Associates for Biblical Research), navodi:
„Kada je pisao svoje evanđelje i knjigu Djela, nije uopće spomenuo svoje ime (Djela 1,1), niti je spomenuo svog brata Tita. Dr. Luka je bio ponizan čovjek i nije htio prizvati pozornost na sebe ili svoju obitelj, već je htio ukazati ljudima na Osobu Gospodina Isusa Krista i djelo Duha Svetoga u Njegovoj Crkvi.“
4. Luka je sreo neke apostole
Do vremena kada je Luka pisao svoje evanđelje, Duh Sveti je već nadahnuo drugu dvojicu: Mateja i Marka. Razumno je vjerovati da ih je Luka intervjuirao i istražio njihove spise. Luka bi vjerojatno putovao s Markom, budući da je Marko također putovao s Pavlom. A budući da su se Marko i Luka poznavali, isto kao što su se i Marko i Matej poznavali, logično je razmišljati da su se Matej i Luka također sreli. Luka bi bio izložen mnogim izvorima, i stoga bi temeljio svoje pisanje na postojećim pričama uz dodane izvještaje očevidaca koje je sakupio uz pomoć Duha Svetoga. Luka nije pokušavao napisati novo evanđelje, želio je zabilježiti Isusov život što je točnije mogao za širu pogansku publiku, uključujući visokog rimskog službenika po imenu Teofil.
5. Samo je evanđelist Luka ostao s Pavlom do smrti
U 2. Timoteju 4, Pavao nam govori da je samo Luka ostao s njim. Zašto bi većina suradnika napustila Pavla? John MacArthur objašnjava:
„Neron je doveo progonstvo do visokog stupnja i kršćani su plaćali svojim životima. Zapravo, mnogi vjernici su pobjegli iz Rima. I znate, moguće da su imali razuman motiv da to učine, kako bi dalje pronosili i propovijedali evanđelje. Ne znači da su svi bili samo kukavice. No Luka nije išao. Svi su otišli. I bilo je mnogo otpadanja od vjere. Dema ga je ostavio jer je volio sadašnji svijet, kaže 10. stih. A iz 16. stiha razumijemo da su ga neki od ostalih isto napustili, ali on kaže: „Ne uračunalo im se!“ Ali ne i Luka, koji je bio odan, vjeran, hrabar, dugoročni prijatelj, Pavlov suradnik, suputnik, bio je s Pavlom godinama, hodao s Pavlom na stotine i vjerojatno tisuće milja.“
John MacArthur također piše:
„Stoga kažem, pored Pavla, Luka je najmoćnija spisateljska sila u Novom zavjetu, a ipak je u osnovi nepoznat. Mislim da u svom životu nisam čuo propovijed o Luki. Njegova povijesna naracija obuhvaća šezdeset godina. Započinje rođenjem Ivana Krstitelja, preteče Isusa, a završava na kraju knjige Djela, koja zaokružuje ova dva izvještaja i završava propovijedanjem evanđelja u Rimu, što znači da se evanđelje proširilo svijetom. Niti jedan drugi pisac nije napisao toliko opsežnu povijest Isusa i Njegovog utjecaja. Niti jedan drugi pisac ne polazi sve od Ivana Krstitelja do toga da je evanđelje dosegnulo glavni grad Rimskog carstva. On je najpotpuniji pripovjedač sage spasenja u Novom zavjetu, a uglavnom nam je ostao nepoznat.“
Luka je znao da nije prvi koji je pisao o Isusu, niti je to tvrdio; želio je napisati evanđelje koje dijeli istinu koja je već bila napisana, ali usmjerenu široj publici. Istražio je svaki pismeni i usmeni izvor koji je mogao, uz pomoć i nadahnuće Duha Svetoga.
Luka je bio evanđelist, povjesničar, liječnik, misionar, suputnik, brat i teolog. Njegov cilj i svrha u pisanju evanđelja bilo je napisati točnu istinu o Isusu Kristu i planu spasenja, povijesno i teološki nepogrešivu i nadahnutu Duhom. S Božjim vodstvom upravo je to i učinio.
Ne, ne znamo sve što se može znati o Luki, ali mislim da je to ono što je on i htio. Nije napisao evanđelje za slavu i priznanje, i to je razlog zašto ne spominje svoje vlastito ime ni u jednoj knjizi koje je napisao. Luka je želio poučiti ljude o Spasitelju i slavnom spasenju koje Isus nudi svim ljudima.
Bog je promijenio i preobrazio Lukin život na isti način na koji svaki grešnik postaje nov, opran i čist krvlju Janjeta!
Autorica: Liz Kanoy; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Crosswalk.com
