Poznata je rečenica grčkog filozofa Sokrata: “Neispitani život nije vrijedan življenja.” S tim uvidom na umu, donosimo pitanja za procjenu duhovnog zdravlja.
Ova pitanja podsjećaju nas da Bog poziva svoju djecu da hodaju u duhovnom zdravlju i svetosti. Božja nam milost omogućuje da “usmjerimo pogled na Isusa, Začetnika i Dovršitelja naše vjere” (Hebrejima 12, 2), dok “živimo po Duhu” (Galaćanima 5, 16), umjesto da se prepustimo grešnoj naravi.
1. Jesam li samopravedan ili je moja pravednost ukorijenjena samo u Kristu?
Čovjek je po prirodi samopravedan, to jest, čovjek pretpostavlja da se može učiniti pravednim u Božjim očima čineći dobra djela. Pokušavate li dobiti ulazak u nebo kao rezultat svoje osobne pravednosti? Ako je tako, onda trenutno birate biti samopravedni.
S druge strane, ako prepoznajete činjenicu da se “nitko ne opravdava pred Bogom zakonom” (Galaćanima 3, 11) i “svi koji se oslanjaju na držanje zakona su pod prokletstvom” (Galaćanima 3, 10), tada jednostavno primite “pravednost od Boga koja dolazi po vjeri u Isusa Krista svima koji vjeruju” (Rimljanima 3, 22).
Pouzdati se samo u Krista za spasenje je jedini način da postanete pravedni u Božjim očima i uđete u nebo kada umrete. Bog pokriva vašu dušu Kristovom pravednošću na prednjem dijelu vašeg odnosa sa Spasiteljem.
2. Griješim li namjerno svojim mislima, riječima ili djelima?
Nakon što je osoba spašena Božjom milošću kroz vjeru u Krista (Efežanima 2, 8-9) važno je oduprijeti se svemu što bi uvrijedilo Duha Svetoga koji sada živi u vama.
“Ne žalostite Duha Svetoga Božjega, kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja.” (Efežanima 4, 30)
Namjerni grijesi još više štete duhovnom zdravlju vjernika nego ishitreni grijesi. Namjerni grijesi potpuno prekidaju vjernikovo zajedništvo s Bogom. Zapravo, neki od najjadnijih ljudi na planetu su kršćani koji se namjerno protive Božjoj Riječi.
Reći “ne” grešnim mislima i željama nešto je što su Isusovi sljedbenici pozvani činiti svake sekunde u danu. I kada to činimo, nevjerojatno je kako Duh Sveti nastavlja donositi dobre plodove u našem srcu, duši i umu (Galaćanima 5, 22.23).
3. Osuđujem li druge i zamjeram li, ili sam ljubazan i opraštam?
Nemoguće je živjeti životom ispunjenim Duhom osuđujući druge i zamjerajući. Zapravo, takvo nepokajano ponašanje sprječava mnoge ljude da budu spašeni. Biblija izjavljuje: “Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš.” (Rimljanima 2, 1)
Rezultat osuđivanja drugih je poražavajući. “Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga.” (Rimljanima 2. 5). Drugim riječima, onima koji uporno odbijaju oprostiti drugima, Bog neće oprostiti vlastite grijehe.
PROČITAJTE: Ako vi ne oprostite drugima, ni Bog vama neće oprostiti
Duh Sveti navodi vjernike da budu ljubazni i da opraštaju, dok čovjekova grešna narav proizvodi ljutnju, mržnju i odbijanje da oproste drugima.
4. Je li moja duša gladna za Božjom Riječi, molitvom i zajedništvom s drugim vjernicima?
Zdrave bebe žude za hranom, a zdravi kršćani žude za Božjom Riječi.
“Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po njemu uzrastete za spasenje, ako ste doista okusili kako je dobar Gospodin.” (2. Petrova 2, 2-3)
I naravno, Bog želi da njegova djeca sazrijevaju. Hebrejima 5, 12-13 obraća se onima koji ne sazrijevaju u svojoj vjeri: “Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane. Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer – nejače je.”
Nakon što je Duh Sveti sišao na vjernike na blagdan Duhova, vjernici su doživjeli ogromno duhovno zdravlje. Osim što su bili opunomoćeni naviještati Evanđelje, bili su također visoko motivirani činiti sljedeće stvari: “Bijahu postojani u nauku apostolskom i zajedništvu, lomljenju kruha i molitvi.” (Djela 2, 41)
