Sotona zna da je odlazak u crkvu koristan za duhovni rast. Donosimo 4 načina na koje nas Sotona pokušava spriječiti da idemo u crkvu.
“Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu …” (Izlazak 20, 8-10)
Sotonin glavni cill je raditi protiv Boga. Mrzi Boga i mrzi Božji narod. Ništa ne raduje Sotonu više nego kada uspješno iskušava vjernike da ne poslušaju Božje zapovijedi.
Sotona je itekako svjestan da je naše sudjelovanje u bogoslužju – molitva, pjevanje i slušanje propovijedanja Riječi Božje – sastavni dio našeg duhovnog rasta i izgradnje Tijela. Neće prestati u pokušaju da to spriječi, uključujući podizanje prepreka i smetnji, pa čak i korištenje naših vlastitih sebičnih želja.
1. Kroz sportske aktivnosti
Nedjelje su postale još jedan dan za sportske aktivnosti, a mnogi se kršćanski roditelji bore s dilemom crkva nasuprot sportu. Koliko god sport bio divan u poučavanju životnih lekcija (timski rad, odlučnost, prevladavanje prepreka), Sotona, u isto vrijeme, koristi sport da preusmjeri roditeljske prioritete za njihovu djecu i da potom potkopa duhovni rast mladih ljudi.
Međutim, u mnogim su crkvama večernje službe izvrsna alternativa.
2. Kroz posao i zauzetost
Mnogi ljudi rade vikendom, posebno oni u uslužnim djelatnostima. Tu su i oni koji rade dugo tijekom tjedna – ponekad čak 60 i više sati – i opravdavaju preskakanje crkve na taj način: “Nedjelja je moj jedini dan za spavanje.” Nedjelju također vide kao svoj dan za nadoknaditi stvari koje nisu mogli obaviti tijekom tjedna: kupovina namirnica, čišćenje kuće i rad u dvorištu ili vrtu.
Bez obzira na razlog, oni žrtvuju sveto vrijeme s Bogom, njegovim narodom i svojim duhovnim rastom. Za što? Dodatni novac, dodatni sat sna, neki zadatak koji jednostavno nije mogao čekati.
PROČITAJTE: Najvažniji razlog zašto trebate ići u crkvu
3. Kroz vjersku samodostatnost
Jeste li ikada prije čuli ovo: “Ne treba mi crkva za odnos s Bogom. Mogu samo otići van i biti u prirodi. To je moja ‘crkva’.”
Iako je istina da je Bog sveprisutan i da možemo biti s njim u bilo koje vrijeme, unutra ili vani, Sotona je uvjerio mnoge da crkva – ono što oni nazivaju “religija” – nije potrebna.
Postoji i laž koju Sotona sije, osobito s još uvijek pokretnim starijim vjernicima o tome da su “sve to već čuli”. Kaže im: “U crkvi si od rođenja. Znaš Bibliju unatrag i unaprijed. Svaku himnu znaš napamet. Crkva ti više ne treba.”
Ove laži namjerno iskrivljuju činjenicu da nas je Bog stvorio kao stvorenja za zajedništvo. Trebamo jedni druge. Trebamo zajedništvo. Trebamo odgovornost. Potrebni su nam ljubav, milost, milosrđe i ohrabrenje koje dolazi iz zajednice s drugim vjernicima. Iz ovih razloga, savjetuje nam se da ne “propuštamo dolaziti na zajedničke sastanke, kao što neki imaju naviku” (Hebrejima 10, 25).
4. Kroz bolna prošla iskustva
Crkva je puna nesavršenih (iako spašenih) ljudi i oni često govore i čine stvari koje vrijeđaju, bilo namjerno ili nenamjerno. Oni također mogu osuđivati.
Međutim, oni koji su zadobili bilo koju od ozljeda, često navode bol koju su doživjeli kao razlog zašto ne idu u crkvu. Sotona ih neprestano podsjeća da se kršćanima ne može vjerovati, da su licemjeri i da ne prakticiraju ono što propovijedaju.
Da, ljudi su povrijeđeni od strane onih u crkvi i to neki teško. Zabilježeni su slučajevi zlostavljanja, pronevjere, laganja i preljuba. Moramo priznati i osuditi te nepravde i ozljede. Ipak, učinjena povreda ne poništava istine Evanđelja i kršćanske vjere. Oni i dalje stoje čvrsto s Bogom, bez obzira na štetu koju su učinili Crkva i njen narod.
