Donosimo četiri biblijska stiha za one koji ovoga trenutka prolaze kroz beznadna razdoblja. Koje biste vi preporučili za čitanje?
„Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć` ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj. Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog“! (Psalam 42, 5-6)
Psalam 42 je nevjerojatan psalam koji doseže točno do stanja potpunog očaja, ali nakon toga ide sve do visina same radosti. Psalmist se očigledno poistovjetio sa stanjem bespomoćnosti jer je napisao i „Što si mi dušo klonula, što jecaš u meni“? On je rekao stvari koje su mnogi od nas s vremena na vrijeme osjetili: „Zašto si me napustio“? (Psalam 42, 9) Kada drugi koji ne vjeruju u Boga pitaju: „Gdje je tvoj Bog?“ (Psalam 42, 10) Iako prepoznaje da je njegova duša klonula i da je on u beznađu psalmist još uvijek ima nadu u Boga i nakon nekog vremena će Ga slaviti. (Psalam 42, 11)
PROČITAJTE: Psalam 42: 8 stvari koje trebamo činiti kada smo depresivni
„Samo u Bogu počiva tiho duša moja; jer mi od njega dolazi nada“. (Psalam 62, 5)
Ako je naša nada u bilo čemu, osim u Bogu, onda za nas zaista nema nade. Još jednom psalmist objavljuje da je njegova nada u Bogu i samo u Njemu. Poput mnogih od nas koji prolaze kroz tamnu noć duše mi čekamo Boga u tišini. No izvor naše nade nije u našim priželjkivanjima; umjesto toga nada dolazi od Njega i naša nada nema izvor u nama samima.
„Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo“. (Rimljanima 8, 24-25)
Kršćanska vjera nije ”nadam se” vjera, nego ”znam” vjera. Iako nikada nismo vidjeli Isusa Krista mi vjerujemo u Njega. Naša nada je u Onoga koga nismo vidjeli. Kao što je psalmist napisao u Psalmu 62, 5 mi strpljivo čekamo i ponekad u tišini.
Stvarna razlika od onih čija nada je u drugim ljudima ili stvarima ovog svijeta jest da naša nada počiva na Božjim obećanjima, a mi Mu možemo vjerovati, čak iako Ga nismo vidjeli (barem ne još)!
„Neka rasvijetli oči srca vašega, da biste znali, koja je nada njegova zvanja, i koje je bogatstvo slave baštine njegove u svetima; I koja je izobilna veličina sile njegove prema nam koji vjerujemo po djelovanju jake sile njegove“. (Efežanima 1, 18-19)
Poslanica Efežanima je među mojim omiljenim. Prvo poglavlje posebno nam daje vječnu perspektivu toga kako Bog vidi stvari koje još ne postoje kao da postoje (Efežanima 1, 4) zato što nas je dragocjena krv Janjeta Božjeg očistila (Efežanima 1, 7) što nam omogućuje vječnu baštinu u Njemu (Efežanima 1, 11) i iz tog razloga: „Da bismo bili na hvalu slave njegove, koji smo se prije uzdali u Krista“. (Efežanima 1, 12) Zaista, imamo takvu slavnu budućnost sa baštinom koja je neusporedivo velika i gotovo neopisiva.
Zaključak
Molim da vas ova četiri biblijska stiha ohrabre, osnaže i daju vam nadu u budućnost koju riječi ne mogu opisati. Svatko od nas prolazi kroz razdoblja bespomoćnosti. Niste sami u ovome i vi nikada niste sami u svom očaju i bespomoćnosti jer je Bog uvijek blizu onih slomljenih srca i onih koji su slomljena duha. (Psalam 34, 18) U to možemo biti sigurni.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Faithinthenews.com
