Nitko nije imun na patnju i bol. Kada nam se čini da Bog šuti u našoj patnji, trebamo se podsjetiti ovih važnih istina iz Njegove Riječi.
Kada se suočimo s hitnom potrebom, naše molitve postaju žarke, a želja za brzim odgovorom jača. Čini se da bi se, ako Gospodin uskoro ne intervenira, moglo dogoditi upravo ono zbog čega strahujemo. I bez vidljivog odgovora od Boga, možemo se osjećati kao da Mu nije stalo.
Možda su se tako osjećale Marija i Marta nakon što su zamolile Isusa da dođe izliječiti njihova brata Lazara. Znale su da ih Gospodin voli, ali kada se nije pojavio na vrijeme, njihova je bol nadvladala njihovu vjeru. Obje su izrazile svoje razočaranje: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.” (Ivan 11, 21.32)
Svi smo rekli ili pomislili nešto slično kada Bog nije odgovorio na naše molitve kako smo se nadali. Ali, za razliku od Marije i Marte, mi znamo iz Biblije da je Božja namjera u svim Njegovim izborima za nas Njegova slava. Njegov cilj nije nanijeti nam bol, već dopustiti da Kristov život zasja kroz nas u nevolji, take da ojača naše povjerenje u Božju dobrotu i Njegovu suverenost.
1. Budite iskreni s Bogom
Prije sam mislio da se moram obratiti Bogu u molitvi tek nakon što sam sam shvatio stvari. No, Bog od nas traži da Ga zazovemo kada nam je potrebna pomoć. Kada s Njim podijelim svoj bijes i bol, primijetio sam pravu promjenu koja se događa u mom srcu.
Biblija je puna primjera ljudi koji su bili otvoreni s našim nebeskim Ocem. U jednom od svojih mnogih psalama, kralj David nas potiče da izlijemo svoja srca Bogu u svim situacijama (Psalam 62, 8). U 1. Samuelovoj 1, 15 Hana vapi Gospodinu jer je neplodna. Možda ne razumijemo zašto se događaju bolne stvari, ali Bog želi da ih podijelimo s Njim. Mi smo Njegova djeca i Njemu je stalo do naše boli.
2. Shvatite da nam kušnje mogu pomoći u duhovnom rastu
Biblija ne obećava da će nam život biti lak. Pavao čak kaže da ćemo se suočiti s većim kušnjama kada slijedimo Isusa, ali da ih sve trebamo smatrati blagoslovom (Rimljanima 8, 17), jer bol i kušnje mogu poslužiti za jačanje našeg karaktera.
Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! (Rimljanima 5, 3-5)
3. Isus razumije i može nas utješiti u našoj boli
Bog razumije patnju više nego itko od nas ikada. Isus je bio sluga patnik koji je izdržao ruganje, sramotu, klevetu, bol, nasilje i težinu grijeha svijeta dok je umirao na križu za naše otkupljenje (Izaija 53, 3). Velika je utjeha znati da nas Stvoritelj svemira ne samo čuje kada Mu zavapimo, već intimno poznaje našu bol. Kada nas boli, On pati s nama.
PROČITAJTE: Zašto Krist ponekad šuti dok prolazimo kroz nevolje?
2. Korinćanima 1, 3-4 govori nam da nas Bog tješi u našim nevoljama kako bismo mi mogli tješiti druge koji su povrijeđeni. Kada sam tugovao zbog gubitka dvoje članova obitelji i borio se s vlastitim zdravstvenim problemima, nije bilo nimalo lako. Nisam mogao vidjeti kroz tamu, tako da sam mogao samo zavapiti Bogu i prenijeti Mu svoju bol. To nije bilo trenutačno rješenje, ali mogu iskreno reći da sam osjetio “mir Božji koji nadilazi svaki razum” dok sam bio u Božjim rukama punim ljubavi (Filipljanima 4, 7). Ovaj mi je mir omogućio da zauzvrat ponudim utjehu rođaku koji je izgubio važnu osobu.
Bol i patnja rijetko imaju smisla
Kada smo usred patnje, možemo lako okriviti Boga ili pretpostaviti da Mu nije stalo. Ali nemojte klonuti duhom! Bogu možemo reći kako se osjećamo.
Znamo da je Bog dobar jer nas toliko voli da je patio umjesto nas. Možda ne razumijemo uvijek zašto se neke stvari događaju, ali pomaže znati da je Bogu stalo i da je s nama u našoj boli. Patnja neće trajati zauvijek, pa čak i ako naša bol ostane s nama dugo godina, još uvijek se možemo radovati nadi u vječnu slavu s Kristom, koja nadmašuje svaku sadašnju patnju (2. Korinćanima 4, 17).
