Tijekom godina susreo sam se s raznim vrstama propovijedi koje su, iako možda dobronamjerne, mogle odvesti vjernike na krivi put ili potaknuti nezdrav duhovni život. Ove propovijedi mogu biti suptilne, često pomiješane s elementima istine, što ih čini još opasnijima. Želim s vama podijeliti 3 nezdrave propovijedi koje svaki kršćanin treba izbjegavati.
Moramo razabrati poruke koje primamo s propovjedaonice. Kao kršćani, pozvani smo biti poput Berejaca, koji su u Djelima apostolskim 17, 11 “primili Riječ sa svom spremnošću i danomice istraživali Pisma, da li je to tako.” Ne možemo samo pasivno slušati propovijedi bez da ih kritički ispitamo u svjetlu Biblije.
1. Evanđelje prosperiteta
Propovjednici ovog evanđelja često tvrde da je vjera formula za primanje materijalnih blagoslova i da su siromaštvo ili bolest znakovi duhovnog neuspjeha ili nedostatka vjere.
Nemojte me krivo shvatiti – vjerujem da Bog blagoslivlja svoju djecu i da mu je stalo do naših fizičkih potreba. Sam Isus je rekao u Mateju 6, 33: “Nego tražite najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a ovo će vam se sve dodati.” Međutim, evanđelje prosperiteta uzima ovu istinu i iskrivljuje je, čineći materijalne blagoslove središnjim fokusom vjere, a ne potencijalnim nusproizvodom traženja Božjeg kraljevstva.
Umjesto obećanja bogatstva i stalne udobnosti, zdravo biblijsko učenje trebalo bi pripremiti vjernike i za blagoslove i za izazove. Trebalo bi nas podsjetiti da naše konačno blagostanje nije u zemaljskim bogatstvima, već u našem vječnom nasljedstvu u Kristu.
PROČITAJTE: Evanđelje prosperiteta: 9 stvari koje trebate znati o ovom lažnom učenju
2. Propovijed o samoaktualizaciji
Ove poruke često više zvuče kao motivacijski govori nego kao biblijsko izlaganje, usredotočujući se na osobni napredak, uspjeh i pozitivno razmišljanje. Iako nema ničeg lošeg u nastojanju da poboljšamo sebe, ove propovijedi mogu postati problematične kada Kristovo evanđelje zamijene evanđeljem samoaktualizacije.
Sjećam se da sam prisustvovao crkvenoj službi gdje je cijela poruka bila o “postajanju najboljom verzijom sebe”. Propovjednik je svoj govor začinio upečatljivim frazama i popularnom psihologijom, ubacujući tu i tamo neki biblijski stih gotovo kao naknadnu misao. Dok sam odlazio s bogoslužja, nisam se mogao otresti osjećaja da nešto bitno nedostaje – Isus Krist i preobražavajuća snaga Njegove milosti.
Opasnost propovijedi samopomoći leži u suptilnom pomaku fokusa s Boga na sebe. Takvi propovjednici često predstavljaju kršćanstvo kao sredstvo za osobno ispunjenje i uspjeh, a ne kao poziv na umiranje sebi i življenju za Krista. Isusove riječi u Luki 9, 23 stoje u oštroj suprotnosti s ovim pristupom usmjerenim na mene: “I reče im: Ako tko hoće za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka svaki dan uzme svoj križ i neka me slijedi.”
Zdravo propovijedanje trebalo bi nas podsjetiti da naša primarna potreba nije samopoboljšanje, već spasenje i posvećenje kroz Krista. Trebalo bi nam ukazati na stvarnost da nismo sposobni preobraziti sami sebe, već da je Duh Sveti taj koji djeluje u nama za Božju slavu (Filipljanima 2, 13).
3. Opsjednutost posljednjim vremenima
Nemojte me krivo shvatiti – vjerujem u Isusov drugi dolazak i važnost spremnosti za Njegov povratak. Međutim, pratio sam propovijedi u kojima su fokus na proročanstvima i spekulacijama o posljednjim vremenima postali toliko intenzivni da su zasjenili praktične aspekte življenja naše vjere u sadašnjosti.
Neki propovjednici stalno propovijedaju o dekodiranju Knjige Otkrivenja ili Antikristu u trenutnim svjetskim događajima. Opasnost od ovakvih propovijedi je u tome što mogu pomaknuti naš fokus s vjernog življenja u sadašnjosti na tjeskobno nagađanje o budućnosti.
Zdrava biblijska učenja o posljednjim vremenima trebala bi potaknuti nadu i posvećeni život, a ne strah ili isprazna nagađanja. Trebalo bi nas podsjetiti na Pavlove riječi u 1. Solunjanima 5, 9-10: “Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu, koji je za nas umro da – bdjeli ili spavali – zajedno s njime živimo.”
