Može li se kršćanin obmanuti da misli kako slavi Boga, a zapravo je uvučen u čarobnjaštvo?
Zvuči pomalo nevjerojatno, zar ne?
Pa ipak, postoje tri neprijatelja naše duše koji će nas, ako ih se ne obuzda, ne samo odvesti u veliku zabludu i propast, već će zapravo pretvoriti naše štovanje u čarobnjaštvo.
Iako Šaul zasigurno nije bio izvorni Božji plan za Izrael; nakon što su djeca Izraelova inzistirala da im Bog da kralja, Bog je izabrao Šaula.
Kako bi se danas reklo, Šaul je bio pozvan.
No, baš poput Šaula, posve je moguće da svoje područje u kojem služite upotrijebite za grijeh. Šaul je klasičan primjer nekoga u službi. Bez obzira koliko bilo opravdano, služenje možemo upotrijebiti za izgradnju vlastitog kraljevstva, vlastito uzdizanje i svoje grešne želje.
Kada dolazimo do 1. Samuelove 15, vidimo da je Šaul toliko duboko upao u zamku štovanja samoga sebe da se to pretvorilo u čarobnjaštvo.
Da bismo bili sigurni, svako štovanje koje nije iskreno štovanje Boga je čarobnjaštvo!
3 načina na koja štovanje postaje čarobnjaštvo
1. Kada ne prepoznamo našu nesigurnost.
Kada Šaul stupa na scenu u 1. Samuelovoj 9, vidimo da je nesiguran i samozadovoljan. To se nadalje vidi u 14. poglavlju kada je Jonatan pojeo med iako je Šaulova vojska bila pod zakletvom posta.
Šaul je zbog prekršaja bio spreman ubiti Jonatana umjesto da prizna svoju pogrešku u vodstvu.
Gledajući vodstvo Šaula jasno vidimo što se događa kada vođa vodi iz nesigurnosti.
U 14. poglavlju nalazimo vojsku smanjenu na 1/5, s ograničenim naoružanjem, niskog morala i sada već oslabljenu zbog gladi.
Štoviše, ljudi ne stoje iza Šaula, jednostavno rade ono što moraju bez strasti i vizije. Naposljetku, ustaju protiv Šaula i spašavaju Jonatana, koji je, dok je njegov otac sjedio pod drvetom, odlučio iskoračiti u vjeri i poslušati da krene u borbu protiv filistejske vojske.
Bog je nagradio njegovu poslušnost zbunjujući vojsku da se okrene protiv vlastitih redova!
Šaulova nesigurnost dovela je ne samo do njegove vlastite osobne katastrofe, već je gotovo uništila njegovu vojsku i zasigurno okrenula njegov narod protiv njega.
Nesigurnost je samo još jedna riječ za ponos. Nesigurna osoba je osoba koja je zaokupljena samom sobom: kako izgleda, kako izgleda drugima, bilo da ju prihvaćaju ili ne.
Mnogo je puta nesigurnost povezana s perfekcionizmom, što je još jedna riječ za ponos. Kad god smo više usredotočeni na sebe nego na Boga i druge, gajimo ponos u našim srcima.
Ponos je ništa drugo nego štovanje samoga sebe.
Ponos je uzdizanje sebe.
Nesigurnost je uzdizanje sebe… samo često zapakirana kao lažna poniznost i samozavaravanje.
Perfekcionizam je uzvisivanje sebe, uvijek se mora biti najbolji… nikada se ne može dopustiti drugima da budu bolji.
2. Kada ne prepoznamo naš strah.
U 1. Samuelovoj 13 vidimo da Šaul i njegova vojska idu u rat protiv Filistejaca. Šaul čeka Samuela da prinese žrtvu, ali Samuel kasni. Čitamo da je Šaul čekao sedam dana, ali se Samuel još uvijek ne pojavljuje.
U međuvremenu, postrojbe su postale nemirne i napustile ga.
Šaul je osjećao da mu autoritet slabi, te iz straha da izgubi vlast nad svojim postrojbama, čini fatalnu pogrešku.
Sam nudi žrtvu.
Iz straha preuzima razinu vlasti koju mu Bog nikad nije namijenio, a kao posljedica toga, generacije koje će uslijediti iza njega nikada neće vladati Izraelom.
Strah je nedostatak pouzdanja u Božju suverenost i odbijanje da se živi pod Njegovim autoritetom.
Problem je u tome da kada odbijamo biti pod Božjim vrhovnim autoritetom i prihvatiti ljudske vlasti koje je On postavio nad nama, živimo u pobuni.
Ovo oslabljuje svaku vlast koju možda imamo.
U Mateju 8 čitamo priču o satniku koji dolazi k Isusu i traži od njega da ozdravi njegovog slugu. Kad Isus želi ući u njegovu kuću, satnik daje ovaj zanimljiv odgovor: „Jer i ja sam čovjek pod vlašću i imam pod sobom vojnike, pa kažem jednomu: ‘Idi!’ — i ide, i drugomu: ‘Dođi!’ — i dođe, i sluzi svojemu: ‘Učini to!’ — i učini.“
Kaže: „I ja sam čovjek pod vlašću i imam pod sobom vojnike“. On je ujedno i pod nečijom vlašću i ima vlast.
A njegova je vlast ojačana činjenicom da se odlučuje podložiti nekome tko je viši od njega. No, ovo podlaganje zahtijeva povjerenje. Ne možete se podložiti nekome kome ne vjerujete.
Strah je nedostatak povjerenja, čak se može reći da je strah odbiti se pouzdati u nekoga.
Zapravo, za kršćanina je strah pobuna protiv Božje zapovijedi, jer nam kroz cijelu Bibliju Bog zapovijeda da se ne bojimo.
3. Kada ne prepoznamo našu neposlušnost.
Kroz sva ova poglavlja u 1. Samuelovoj vidimo da su Šaulov strah i nesigurnost doveli do neposlušnosti Bogu na mnogo načina.
Ali dolazimo do točke u 15. poglavlju kad ga Bog prozove za njegovo čarobnjaštvo. Doista, čak i Riječ kaže da je Šaulova takozvana žrtva Bogu zapravo bila čisto štovanje njega samog!
Bog je poslao Šaula i njegovu vojsku da napadnu Amaleka.
U 15. poglavlju, 3. stihu, Bog zapovijeda Šaulu da „zatre sve što ima“. Zapravo mu daje sveobuhvatan popis, tako da nema prostora za zbunjenost ni premišljanje.
No, u 9. stihu vidimo da je Šaul poštedio Agaga, te najbolje ovce, goveda, ugojenu stoku, jaganjce i „sve što je bilo dobro“.
Tada u 13. stihu kaže: „Izvršio sam zapovijed GOSPODNJU.“
Kada ga Samuel suočava s neposlušnošću, on se brani da je sve što su spasili bilo da se žrtvuje Gospodinu. Kao da Izraelci nisu imali vlastite ovce i goveda za žrtvovanje, pa su odlučili koristiti ovce i goveda koje im je Bog zapovjedio da unište i tako posluže Bogu.
To zapravo uopće nije bilo štovanje Boga!
U 12. stihu čitamo ovaj zanimljivi dio kojeg nikada prije nisam zapazila: „A Samuelu bȋ dojavljeno govoreći: ‘Šaul je došao u Karmel, i podigao je, eno, sebi spomenik…“
Dok je Šaul navodno žrtvovao Gospodinu, u stvarnosti je štovao samoga sebe.
I njegovo će štovanje uskoro nestati kada Samuel izgovori ove poznate riječi:
„Zar su paljenice i žrtve mile GOSPODU kao što je poslušnost glasu njegovu? Gle, poslušnost je bolja od žrtve, pozornost od ovnujske pretiline. Jer buntovnost je kao grijeh vračanja, a nepokornost kao bezakonje i kumiropoklonstvo. Budući da si odbacio riječ GOSPODNJU, i on je odbacio tebe kao kralja.“
Jesmo li krivi za neposluh kroz naše štovanje?
Jesmo li donijeli svijet u naše štovanje?
Hoćemo li radije raditi ono što je popularno,
ono što će nam privući pažnju,
ono što će nam donijeti hvalu za naše sposobnosti,
ono što će mu sumirati u brojevima?
Jesmo li podbacili u tome da sasvim odstranimo svijet kako bi se vidjela čistoća Božje vlasti u nama i kroz nas?
Ako da, onda se naše štovanje pretvorilo u čarobnjaštvo.
Šaulov život upozorava crkvu o tome što se događa kad mislimo da možemo pobijediti neprijatelja izvan nas – bez da smo prije porazili neprijatelja unutar nas.
Njegov neuspjeh da porazi svoju nesigurnost, ponos i neposlušnost ga je spriječio da vodi svoju vojsku u bitku protiv Filistejaca u 14. poglavlju i potpuno uništi Amalečane u 15. poglavlju.
Ako ne uspijete pobijediti neprijatelja u ova tri područja, onda štujete sami sebe…
A svako štovanje koje nije štovanje Boga je čarobnjaštvo!
Autorica: Rosilind Jukić; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Rosilindjukic.com
