Kako bi dokazali svoju čvrstinu i muškost, mnogi muškarci ih namjerno čine. Ova ti muška grijeha nanose veliku štetu.
Sve što nosi crtu ovozemaljske naravi ima i mogućnost biti označeno kao grješno. Zbog toga se – premda vjerojatno postoji – kaže da nema čovjeka koji je bez grijeha.
Štoviše i sam pojedinac kada nešto loše uradi ili propusti učiniti dobro, kaže da je samo slabi čovjek i kao takav podložan grijehu, pa bi mu se njegovi postupci tako trebali i vrjednovati. Grijeh, dakle, ulazi u definiciju čovjeka i čovječanstva. O njemu se kroz povijest mnogo govorilo: pravljene su različite specifikacije, podjele, analize i akcioni planovi suzbijanja; čak su se i u nemalo slučajeva pojedine teološke škole sukobljavale kada su htjeli iskazati što jest a što nije grijeh. No, bez obzira na sve očito je kako su se neki grijesi vremenom udomaćili kod određenih kategorija društva te ih se, uvjetno kazano, može nazvati njihovima. I tu bismo mogli nabrajati u nedogled, ali se ipak u cijeloj priči posebno ističu tri grijeha koje bismo mogli nazvati muškima: kockanje, alkohol i seksualni prijestupi.
Nisu oni zbog toga muški što ih se ne može susresti u životima ženskih osoba; nije riječ ni o grijesima koje donese životni kontekst isključivo muškaraca; nego su jednostavno prestali izazivati posebnu pozornost i osudu zajednice ako ih učine muškarci. Osim toga mnogi svoju čvrstinu i muškost upravo čineći takve grijehe dokazuju. Tako, u pojedinim krajevima nije frajer onaj koji to ne radi. Osobito je to lako prepoznati na području Balkana gdje ovi grijesi poprimaju i posebnu socijalnu dimenziju. Katkada se naslućuje da su oni za muškarce normala, a za žene tabu. Zbog toga kada ih učini žena ona istodobno nailazi na zgražanje i prijekor zajednice, te kao takva biva žigosana cijeli život. Uistinu, žena koja bi (recidivno) počinila neki od muških grijeha zauvijek bi bila označena kao: rasipnica, pijandura ili razvratnica.
Kockanje
S muškarcima je to, kako stvarnost pokazuje, drugačije. Mnogima je prvi od navedenih grijeha – kockanje postao hobi. Tu posebno mjesto zauzimaju raznorazne sveprisutne sportske kladionice. Tako, vjerojatno ne postoji grad na hrvatskom govornom području koji nema barem jednu kladionicu u kojoj će muški provoditi po cijele dane, dosađujući se, trošeći novac i dangubeći. Premda se ovakvom rabotom izravno ne krši niti jedna Božja zapovijed ipak je jasno kako ona postaje jedan od višeslojnih problema. Poput droge, i kocka stvara ovisnosti koje sputavaju čovjeka u njegovom duhovnom životu i normalnom funkcioniranju u društvu.
Alkohol
Na sličan način djeluje i alkohol – prvenstveno socijalni problem Balkana. Na njega se muškarci privikavaju već do ranog djetinjstva i on prati sve aspekte života: od rođenja do smrti. Njime pubertetski mladići dokazuju da su odrasli, natječući se tko može više popit’. A najveća osuda koju ima društvo propiše jesu majčini prijekori i pokoji smiješni nadimak.
Seksualni prijestupi
Posljednji u ovom triptihu muških grijeha tiče se seksualnih prijestupa, gotovo svih modusa: od samozadovoljavanja do preljubništva. I u tome je prisutna natjecateljska dimenzija među muškarcima. Veća je faca onaj koji je imao seksualne odnose sa što većim brojem žena: i nije važno je li to bilo prije braka ili dok je dotični u braku. Istovremeno se žena koja bi imala recipročan broj muškaraca naziva svakojakim pogrdnim imenima i njoj se to ne prašta.
U cjelokupnoj je priči važno uočiti to da problem postaje onda kada se društvo navike na grijeh i kada ga počne smatrati, u krajnjoj crti, vrlinom. Odatle je jasno zašto muški gotovo da i ne priznaju navedene grijehe – ne zato što ih žele prešutjeti nego što ih ne smatraju nekim prekršajem. Stoga vrijedi posvijestiti poslovicu koja kaže: „Tko grijeh ostavlja da mu počiva pred vratima, lako mu uđe i u kuću“. A onda kada grijeh uđe u kuću on se ne ponaša kao gost nego kao domaćin. Zato se treba protiv njega boriti da bi čovjek bio svoj na svome, a ne izbjeglica u vlastitom životnom prostoru.
Autor: Josip Vajdner
