Ova tri biblijska trebamo ispravno razumjeti kako ih ne bismo krivo tumačili. Koje biste vi naveli?
Ne sudite
Matej 7,1 “Ne sudite da ne budete suđeni.”
Ovo je možda najčešće citirani stih, i gotovo je uvijek izvađen iz konteksta, čak i nevjernici njime mašu, ali ga najčešće vade iz konteksta. Nijedan stih nikad ne bi trebao stajati sam i biti korišten kao sustav vjerovanja, ali se ovaj stih upravo zato koristi. Mi ne osuđujemo druge, ali mi trebamo suditi o stvarima, uključujući i grijeh. Zar svi mi svaki dan ne sudimo? Sudimo da li da nosimo kaput ili ne, sudimo da li treba kupiti auto ili ne. Hebrejska riječ koju je Isus koristio za “suditi” nije ono što mi smatramo suđenjem. Hebrejska riječ je “krinō”, a to znači “odvojiti, rastaviti, izabrati, odabrati” tako da ne bi trebali koristiti ovu riječ na način na koji mislimo, barem u kontekstu ovog jednog stiha. Poslušajte ostatak onoga što je Isus rekao kao zaključak ovog mišljenja u stihu 5 “Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!” Dakle, ako imamo veći grijeh od grijeha koji ističemo u drugima, onda bismo trebali pažljivi da nismo licemjeri koji imaju daleko veći grijeh od onog na koji ukazuju. Isus nije rekao da ne sudimo, već da najprije izbacimo veliki grijeh iz vlastitog života, a onda ćemo vidjeti jasnije kako pomoći brati ili sestri sa grijehom u njihovom životu. Crkva svakako mora osuditi grijeh unutar crkve (1 Kor 5; Matej 18, 15-20). Isus nije nikada rekao “Nemojte suditi”, već da ne bi trebalo biti, sudeći po izgledu ili vanjštini, kao što je rekao u Ivanu 7,24, “Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!”
Gdje su dvojica ili trojica okupljeni
Matej 18,20 “Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.”
Da, Isus je prisutan u bilo kojem trenutku kada su dvoje ili troje okupljeni u Njegovo ime, ali on je s nama, čak i ako smo sami. Ovaj stih je dio onoga što se zove model crkvene discipline koju je Krist dao i mora se čitati u kontekstu toga. U Mateju 18,15-20, Krist govori o disciplini u crkvi, i ovdje Isus kaže da ako osoba zgriješi nama, prvo trebamo sa njima govoriti nasamo, a ako to ne uspije, trebamo uzeti još jednu osobu ili dvije sa nama kao svjedoke, djelomično kako bi bili sigurni da sami nismo u krivu, ali i kako bi se osiguralo da optužena osoba jeste u stanju grijeha, i da je to vidljivo i drugima. Ako prva dva načina ne daju rezultate, vi tu osobu zatim odvedite pred crkvu, a ako i to ne uspije, oni se imaju tretirati kao nevjernici. Zato se stih 20 često vadi iz konteksta. Neki vjeruju da oni ne trebaju crkvu i da je njihov vlastiti dom crkva, jer sve što im je potrebno da imaju su 2 ili 3 osobe sa njima i pozivaju se na ovaj stih, no to je vađenje ovog stiha iz konteksta.
Kako možemo postati bogati?
2. Korinćanima 8,9 “Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.”
Propovjednici ’evanđelja’ zdravlja, bogatstva i blagostanja vole koristiti ovaj stih, ali zato jer njima donosi novac. Oni žele da posijete “sjeme vjere” (u njihov vlastiti džep), pa će vam onda Bog dati obilnu žetvu, ali ja pitam: “U kom je ovo poglavlju?” Čitajući poglavlje vidimo kako se radi o tome da je Isus napustio nebo i bogatstvo svoje slave, a ne bogatstva neba, i postao siromašan u smislu da nije imao gdje prenoćiti (Luka 9,58), ali je li to u svrhu toga da se mi obogatimo? Ne, to je da bismo postali baštinici Božji kao Njegova usvojena djece i da možemo vladati sa Sinom Božjim. Ako netko tvrdi da ovaj stih kaže kako je Isus došao na zemlju i u siromaštvo kako bismo mi mogli postati bogati, onda taj netko krši kontekstualno pravilo čitanja cijelog poglavlja, vadeći tekst iz konteksta kako bi ispalo da kaže nešto što u stvarni ne stoji. Ne, Isus je došao umrijeti za grješnike, a ne da bi nas obogatio. Da je to doista bio njegov cilj, onda je užasno neuspješan, još od prvog stoljeća Crkve, kada je većina vjernika bila siromašna.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Aleksandar J.
