Evanđeoski kršćani prilično su dobri kada je u pitanju molitva riječima. Dobar molitveni skup jest onaj na kojem se članovi jedan za drugim glasno mole. Obično mislimo da je šutnja neugodna, i zapravo nismo sigurni što s njom učiniti.
Ali molitva u Bibliji se ne svodi uvijek na riječi. Ponekad se moli u tišini. Ponekad, što je vrlo čudno za nas, molitva je akcija i nije izražena riječima.
Ovo možemo vidjeti u životu Ilije i Elizeja, dvojice najvećih od proroka koji nisu napisali svoje knjige.
- Bog je rekao Iliji da objavi kralju Ahabu da neće biti kiše u Izraelu dok je Ilija ne da svoju riječ (1 Kr 17,1). Imao je veliki obračun s Baalovim prorocima, kad ih je izazvao da vidi hoće li Baal moći zapaliti vatru vlastite žrtve. Baal to nije mogao, ali Bog jest. Rezultat je bio smrt stotina lažnih proroka, ali kriza još nije bila gotova, jer još nije kišilo. U 1 Kr 18,42 kaže: „Ilija pak uzađe navrh Karmela; i prignu se k zemlji, a lice svoje stavi među koljena svoja.“
Ovo je neobičan fizički stav za molitvu, ali Ilija je rukama pravio oblik oblaka. Sedam puta je poslao svoga slugu da pazi na more, i kad se sluga posljednji put vratio, rekao je: „Eno se oblak, malen kao šaka čovjekova, diže od mora“ – znak da mu je molitva bila uslišena.
- Elizej je bio Ilijin učenik i nasljednik. U 2 Kr 4 postoji priča o iscjeljenju sina Šunamke, koji je rođen Božjom čudesnom intervencijom. Umro je iznenada i pozvali su Elizeja. Stih 34 kaže: „Zatim se pope i leže na dječaka te stavi svoja usta na njegova usta i svoje oči na njegove oči i svoje ruke na njegove ruke. Tako se ispružio nad njim te se dječakovo tijelo ugrijalo.“ Elizej je ustao i hodao okolo, a zatim ponovio postupak i dječak je oživio.
Prorok je oponašao položaj mrtvog dječaka i činio ono što je Bog htio da učini.
- U 2 Kr 6 imamo priču o željeznom dijelu sjekire koji pluta. Elizej i njegovi učenici, „društvo proroka“, odlučili su sebi izgraditi kuće. Jedan od njih je sjekao drvo, kad je najednom željezni dio njegove sjekire odletio u rijeku i potonuo. On povika i reče: „Jao, gospodaru! Ta ova je bila posuđena!“
Elizej je tada isjekao komad drveta, bacio ga u vodu i dio sjekire se podiglo na površinu. Željezo je plutalo isto kao i drvo. Ovo se može činiti trivijalnim, ali željezni dio sjekire bio je vrlo vrijedan i vrijedan toga da se učini čudo.
U vezi ovih čuda stvar je u tome da se proroka poistovjećuje s onim što želi i time izvodi čudo. Nije bilo riječi, ali djela u svakom slučaju govore jasno.
Ovo je velik izazov za kršćane danas. Vrlo je lako moliti pomoću riječi, ali ni to ne činimo uvijek onoliko koliko bismo trebali. No, na što bi naše učeništvo ličilo, kad bismo se suobličili onome za što molimo?
Što bi bio učinak, ako bismo se umjesto da samo tražimo Boga da djeluje, mi sami pretvorili u odgovor?
Autor: Mark Woods; Prijevod: Aleksandar J.
