Pitanje koje nas često progoni kad se suočimo s problemom zla, upućeno je kao vapaj za pomoć: Zašto je zlo u svijetu ako postoji Bog?
Zašto Bog nešto ne poduzme s tim zlom? Mnogi izjavljuju da postojanje zla pobija postojanje Boga.
Ponekad se pred kršćane problem zla postavlja u složenom pitanju: ”Ako je Bog dobar, onda nije dovoljno moćan da ukloni svako zlo i nepravdu u svijetu, jer zlo i dalje napreduje. Ako je pak dovoljno moćan da zaustavi zlodjela, tada On sam po sebi mora biti zao, jer ništa ne poduzima da spriječi zlo, premda za to ima moć. Pa što onda? Kakav je to Bog? Je li zao ili nemoćan Bog?
PROČITAJTE: Je li Bog stvorio zlo?
Čak i pisci Biblije prigovaraju zbog zla i patnji: ”Jer me okružiše nesreće nebrojene.” (Psalam 40,13) ”Zašto je bol moja bez prebola? Zašto je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste?” (Jeremija 15,18) ”Uistinu znamo da sva stvorenja uzdišu i da se sva skupa nalaze u porođajnim mukama.” (Rimljanima 8,22). Prema tome, spremno ćemo priznati da je zlo problem a time priznajemo da ako je Bog stvorio svijet ovakvog kakav je danas, onda On nije bio Bog ljubavi nego zla.
Zlo je rezultat čovjekove sebičnosti
Biblija, međutim, jasno ističe da Bog nije stvorio svijet ovakvog kakav je danas, već je zlo došlo kao rezultat čovjekove sebičnosti. Biblija tvrdi da je naš Bog, Bog ljubavi i želio je stvoriti čovjeka koji će ga ljubiti. Međutim, prava ljubav ne može postojati ako se ona ne nudi slobodnim odabiranjem i voljom, i zato je čovjeku pružena mogućnosti da odabere ili odbaci Božju ljubav. Taj čovjekov izbor doveo je do nastanka zla u svijetu. Kad Adam i Eva nisu poslušali Božji savjet, nisu odabrali nešto što je Bog stvorio, nego su svojim odabiranjem unijeli zlo u svijet. Bog nije zao niti je stvorio zlo. Čovjek je na sebe nanio zlo sebičnim odabiranjem puta koji ga je odveo od Boga.
Zbog toga čovjekova pada, svijet i priroda su poremećeni. Svijet nije onakav kakav bi trebao biti. Čovjek se zbog pada u grijeh odvojio od Boga. Priroda nije uvijek čovjeku blagonaklona, a i životinjski svijet čovjeku postaje neprijateljem. Među ljudima ima sukoba. Takvo stanje nije uvijek postojalo prije čovjekova pada u grijeh. Svako rješenje koje bi moglo ukloniti zlo u svijetu, i riješiti golemi problem s kojim se čovječanstvo suočava, mora uzeti u razmatranje da svijet onakav kakav danas postoji nije bio takav u svom izvornom obliku.
PROČITAJTE: Zašto je Bog dopustio Sotonin pad ako je unaprijed znao za zlo i patnju koja će uslijediti?
Premda zlo postoji kao neminovna stvarnost, ono je također privremeno. Zlo će na kraju biti uništeno. To je nada svakog vjernika. Dolazi novi svijetu u kojem neće biti suza, boli i patnji, jer će sve novo nastati (Otkrivenje 21,5). Izgubljeni raj će postati novi raj. Bog će ispraviti svaku opačinu i zauvijek odstraniti zlo i to u vrijeme koje On odredi.
Kršćani imaju razloga boriti se protiv zla, nemorala i korupcije. Svijet nije stvoren da bude pokvaren i zao pa vjernik ima dobru osnovu boriti se protiv društvenog zla. Ne drži se vjerovanja da je sve što postoji dobro. Ne pristaje na zlodjela tvrdeći da je to ionako Božji svijet, niti prihvaća da je sve što se događa s Božjim pristankom.
Bog mrzi zlo
Bog ne želi zlo niti da na bilo koji način opravdava. Bog mrzi zlo, a tako i kršćanin, ne samo da prezire zlo, već mu je dužnosti poduzeti neke mjere u vezi zla. Premda je grijeh stvaran, vjernik ga neće prihvatiti kao neophodnog. Poistovjećujući se s Isusom, vjernik ima dužnosti zlo nazvati zlom, podizati svoj glas kad zlo prevlađuje dobro.
Kršćanin se ne bori protiv Boga kad se bori protiv društvenog zla. Prirodne katastrofe, zločine i duševnu zaostalost ne treba prihvatiti kao normalno stanje, jer no nije izvorno stvoreno i neće postojati u budućem Božjem kraljevstvu.
Zašto Bog uopće dopušta zlo?
Neki su, međutim, još uvijek uznemireni što Bog uopće dopušta zlo. Dovode u pitanje Njegovu mudrost, zbog toga što je čovjeku uopće dao mogućnost da bira. Dorothy Sayers postavlja problem zla u pravilan omjer: ”Iz kojeg je god razloga Bog odabrao stvoriti čovjeka onakvog kakav jest – ograničenog, punog patnji i podložna žalosti i smrti – Bog ima poštenja i hrabrosti uzeti vlastiti lijek. Kakvu god igru igrao sa svojim stvorenjima, drži se svojih pravila i pošteno igra. Neće zahtijevati od čovjeka što neće zahtijevati od sama sebe. Sam je prošao kroz cjelokupno ljudsko iskustvo života, od običnih trzavica obiteljskog života, teškog rada i nedostatka novca, do najstrašnijih boli i patnji, poniženja i poraza, očaja i smrti. Kad je bio čovjek, bio je pravi čovjek. Rođen u siromaštvu, umro obešćašćen, smatrao je da je bilo vrijedno za to umrijeti.” (Dorothy Sayers, Creed or Chaos?)
PROČITAJTE: Zašto Bog dopušta da nam se događaju užasne stvari?
Božji ciljevi su iznad naših shvaćanja
Biblija nam govori da su Božji ciljevi često iznad našeg shvaćanja. ”Jer vaše misli nisu moje misli, i puti vaši nisu moji puti, riječ je Jahvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.” (Izaija 55,8-9) Pavao je na sličan način pisao crkvi u Rimu: ”O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive njegove odluke, i kako su neistraživi njegovi putevi!” (Rimljanima 11,33).
Premda nam Biblija daje podatke kako je i zašto došlo zlo na zemlju, ne kaže nam zašto je to Bog dopustio. Ipak znamo da je Bog svemudar i sveznajući, pa ima razloga dopustiti da se događa i zlo, što je iznad našeg poimanja.
Autori: Josh McDowell i Don Stewart; Iz knjige ”Odgovori na teška pitanja” (Duhovna stvarnost, Zagreb)
