Margarin se dobiva procesom nalik stvaranju plastike.
Osnova za margarin su jeftina ulja sumnjive kvalitete dobivena iz sjemenki soje, pamuka, repe i dijela kukuruza. Valja napomenuti da soja može biti opasna jer trenutno je 98 posto usjeva soje GMO. Pamuk je međutim jedna od industrijskih biljki najviše tretirana otrovnim pesticidima i insekticidima, i ako uzmemo u obzir da se i kukuruz smatra nekvalitetnim zbog GMO proizvodnje, pogotovo onaj iz Argentine – tada sastojci za margarin postaju nejestivi.
Pored toga opasni su za zdravlje. Ulje se iz sjemenki ovih biljki dobiva vrućim cijeđenjem, a time se stvaraju velike količine slobodnih radikala zaslužnih za upropaštavanje stanica u ljudskom organizmu. Slobodni radikali uzrok su prijevremenog starenja, a osim toga mogu izazvati i rak.
I opasna ulja kriju se u ovoj namirnici. Primjerice, ulje sjemenki pamuka je jedan od najpoznatijih sastojaka margarina, a za ljudsku upotrebu se uopće ne bi smio koristiti jer u nerafiniranom stanju koristi se kao pesticid zbog toksina gosipola s kojim se pamuk štiti od uši.
Nakon što se pomiješaju sva ulja, u njih se dodaje fini prah od nikla koji služi kao katalizator u procesu hidrogeniziranja i kombiniranja trans-masnih kiselina. Neki proizvođači koriste druge vrste katalizatora, ali ipak svi su jednako toksični. Procesom hidrogenizacije prerađuju se ulja uz dodavanje vodika pri visokim temperaturama, a tu je i metalni katalizator u prahu. Sve to pretvara se u čvrstu i stabilnu mast koja uspijeva opstati i na sobnoj temperaturi.
Nakon djelomične hidrogenizacije, sirova masa margarina je smrdljiva, ljepljiva siva masa puna grumenja. Da bi se masa oslobodila od tvrdih grumena dodaju se emulgatori nalik na sapun, nakon toga se masa miješa. Nakon dodataka emulgatora i uništavanja grumena, masa sirovog margarina čisti se u parnoj kupci pod pritiskom i s visokim temperaturama kako bi se otklonio smrad kemikalija. Ovaj proces naziva se deodorizacija jer se margarinu dodaju različiti aditivi kako bi mirisao jestivo.
Zatim se margarin izbjeljuje kako bi izgubio prljavo sivu boju, a bijeljenje nastaje uz pomoć kemikalija i praha spravljenog od nekih vrsta gline. Sljedeći korak je dodavanje žute i prirodne boje nalik boji maslaca.
Kada margarin prestane smrdjeti, okusom i dalje ostaje nejestiv, a tada mu se dodaju arome, pojačivači ukusa i različiti konzervansi.
Pogledajte video u kome se objašnjava proces pravljenja margarina:
