Neki dan sam dobila poruku do svog supruga u kojoj mi je napisao da treba doći do mjesta gdje radim kako bih mu dala ključeve od crkve. Čini se da je u nedjelju ostavio svoju Bibliju u njoj te mu je jako nedostajala.
Nasmijala me slika mog supruga kako trči za vrijeme pauze za ručak kako bi uzeo svoju Bibliju, te sam shvatila da čovjek, kojeg Bog stvara pred mojim očima, nije isti čovjek za kojeg sam se udala.
Njegovo je srce postajalo kao Davidovo srce i svaki aspekt njegove osobnosti poboljšao se kako se približavao Bogu. Dok sam ga gledala kako postaje čovjek kojeg je Bog vodio, osjećala sam se tako ponosno. Možda ste se upitali, dok je njegova želja za širenjem riječi Kristove rasla, kako sam se ja uklapala u to? No, ja se nisam to upitala. Već sam imala odgovor.
Prošli smo mjesec proslavili našu osmu godišnjicu braka te sam se rasplakala kada sam pročitala što je moj suprug napisao u čestitci koju mi je dao. Sve je bilo predivno, no jedna se rečenica isticala:
Ne bih mogao biti ono što je Bog htio da budem bez tebe pokraj sebe.
Često razmišljam o tome kako supruge mogu umanjiti svoju važnost u braku. Mi ćemo se usredotočiti na to da je muškarac glava obitelji te ćemo zaboraviti koliko smo mi zapravo važne. Supruge su kao GPS za poslanje svojih muževa. One pomažu u usmjeravanju njihovih koraka. Žena koja voli svog supruga ohrabruje ga da bude što bolji. Supruga pomaže pri stvaranju novih ideja i oblikuje one nedovršene ideje. Ona nudi uvid koji može dati samo mudrost i emocionalnost žene, ona dijeli mudrost svog srca i uma te ima znanje koje je potrebno za održavanje veze. I ona se moli. Ako je muškarac glava, onda je žena vrat koji tu glavu okreće. Žena je stvorena za muškarca, ali je ujedno i stvorena od jednog dijela tog muškarca koji u njemu ne može biti pokrenut bez njezine inspiracije, ljubavi i prisutnosti.
Večeras sam svojoj sedmogodišnjoj kćer, na njezin nagovor, ispričala priču o tome kako smo se ja i njezin otac upoznali. Zapravo smo se upoznali i zaljubili prije 20 godina, no zbog naše mladenačke neodlučnosti smo krenuli različitim putevima. Prošlo je deset godina dok nas Bog nije vratio, u punom krugu, do mjesta gdje smo se upoznali. Do tog trenutka oboje smo lutali tražeći sreću, no tek kada je Bog ispravio te puteve mi smo se ponovno mogli naći.
Ne kažem da je moj suprug bio potpuno nesređen dok ja nisam naišla, ali ja jesam bila nesređena. Istina je, oboje smo imali poteškoća, ali se nešto divno dogodilo kada smo odlučili postati jedno. Kao da je Bog nešto preokrenuo u nama te smo izvukli samo ono najbolje jedno iz drugoga. Iako je početak bio malo teži, ipak je bio bolji od svih drugih početaka. I nastavlja se poboljšavati iz dana u dan.
Naši životi su plodonosni zbog Gospodina. Samo Bog zna putove srca i može ih mijenjati. No često On koristi nekoga kako bi preko te osobe osigurao promjenu, dao hrabrosti i potaknuo život koji slijedi Boga. Ja tu ulogu pomagača smatram vrlo ozbiljno, a na svu sreću, to vrijedi i za mog supruga.
Autorica: Brie Gowen; Prijevod: Ida U.; Izvor: Faithit.com; Foto: Flickr.com
