Prvo, skreće pozornost na Božje darove kao glavni izvor naše sreće, a ne na samoga Boga. Zanemaruje stihove poput: „Koga ja imam u nebu osim tebe? I ništa mi se, uza te, na zemlji ne mili“ (Psalam 73,25-26). Ili stihove poput: „S desne tvoje blaženstva su vječna“ (Psalam 16,11). Ili, „sve smatram da je gubitak zbog onog najvećeg — spoznaje Krista Isusa, Gospodina mojega“ (Filipljanima 3,8). Naglasak stavlja na sreću zbog darova koje daje – poput zdravlja, bogatstva, prosperiteta – a ne na Boga.
Drugo, sam križ i njegova pravilna funkcija su zasjenjeni, odnosno zasjenjen je raspeti život. Petar kaže da Krist nije umro zato da ne bismo morali trpjeti, već da bismo imali model kako trpjeti (1. Petrova 2,21). Krist vam je dao primjer kroz patnju, pa slijedite njegov primjer. A kod evanđelja prosperiteta ne čujem niti jednu riječ o trpljenju zbog Krista, osim da je umro kako bismo mogli imati lagodan život.
Treće, evanđelje prosperiteta zanemaruje duboku otkupiteljsku povijesnu promjenu između Starog i Novog zavjeta od vjere „dođite vidjeti“ u vjeru koja je uglavnom „idite i recite“. Evo što mislim: u Starom zavjetu, kraljica od Šebe jasno je trebala prijeći stotine milja da bi se načudila Salomonovu bogatstvu i rekla: „Imate velikoga Boga.“ To je obrazac u Starom zavjetu. U Novom zavjetu nemate ništa poput toga da bi „pastiri trebali živjeti u palačama kako bi kraljica Šebe mogla doći i reći: ‘Oho. Voljela bih biti pastor da mogu živjeti tako.’“ Nemate ništa slično.
Umjesto toga, sav fokus je na Velikom poslanju, a Pavao kaže: „Ali ne marim ni za što niti mi je stalo do mog života; samo da s radošću dovršim svoju trku i službu koju primih od Gospodina Isusa — posvjedočiti za evanđelje milosti Božje“ (Djela 20,24). Drugim riječima, naglasak je na jednostavnosti borbe da se evanđelje prenese nepristupačnim narodima u svijetu, a ne na kršćanima koji imaju mnogo nakupljenog bogatstva i služe mu u korist naroda.
Četvrto, ljubav i vjera pogrešno se tumače evanđeljem prosperiteta. Dopustite mi da vam dam primjer onoga što mislim. U 2. Korinćanima 8,1-26, Makedonci su se smatrali uzorom Korinćanima, i to na način da je Božja milost došla na njih, izvukla ih iz tame na svjetlo. A potom kaže da su bili u ekstremnom obliku siromaštva, a iz njihovog siromaštva obilovala je radost kroz njihovu nevolju.
Dakle, imate siromaštvo koje nije nestalo zbog milosti i imate nevolju, a usred toga je ova izobilna radost unatoč siromaštvu, unatoč nevolji, izlivena u velikodušnost prema siromašnim svecima dolje u Jeruzalemu. I u 2. Korinćanima 8,8, Pavao zove ovo ljubavlju.
Stoga, ako obećavate svojim ljudima da će im sve biti dobro i da će uspjeti zbog evanđelja, potkopat ćete mogućnost ljubavi – ljubavi unatoč nevoljama, ljubavi unatoč siromaštvu.
Peto i posljednje što ću reći jest jednostavno iz Filipljanima 1,20-21. Veličanstvo i ljepota i slava Krista bit će zasjenjeni ako ne objasnimo našem narodu da je jedan od primarnih načina na koje se Krist veliča onda kada smo zadovoljniji u njemu nego u onome što gubimo. Pavao kaže: „Prema mom očekivanju i nadi… da će se Krist uzveličati u tijelu mojemu, bilo životom ili smrću. Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!“
Krist se veliča u mom umiranju, kojim gubim sve i smatram da je to bolje nego da sam imao sve na ovom svijetu. Dakle, slava Božja je zasjenjena i slava Kristova je zasjenjena evanđeljem prosperiteta. Uistinu se molim da preusmjerite svoj život ukoliko ste uključeni u takvo evanđelje i prihvatite Krista kao vaše vrhovno blago.
Autor: John Piper; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org
