Trebaju li kršćani voljeti muslimane? Što Biblija kaže o ljubavi prema drugima, čak i izvan crkve?
Ljubite bližnjega
Zapovijed da ljubimo bližnjega kao sebe nije ništa novo. To uči cijeli Stari zavjet, kao i Levitski zakonik 19,18 koji glasi: „Ne osvećuj se; i ne gaji srdžbe prema sinovima puka svojega, nego ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Ja sam GOSPOD.“ A ako čitate cijelo 19. poglavlje, vidjet ćete što znači ljubiti svog bližnjega.
Brinuti o onima koji se ne mogu brinuti sami. Ostavljati dovoljno za siromašne koji skupljaju za hranu. Također ne obeštećivati ili krasti bližnjega. Ljubiti svoje bližnje ne znači samo biti jak na riječima, već dokazati tu stvarnost postupcima. Naša djela nadjačavaju naše riječi gotovo svaki put. Jednom su Isusa upitali: „Tko je moj bližnji?“, na što je istaknuo da je to svatko koga vidimo da je u potrebi.
Židovi su mrzili Samarijance, ali on je bio jedini koji je pomogao opljačkanom i pretučenom čovjeku dok ga je židovska „religiozna“ svjetina izbjegavala (Luka 10,25-37). Možda su mislili da bi mogli biti sljedeći… ili nisu htjeli imati nikakve veze s njim. Bez obzira na njihov razlog, nisu imali izgovora. Vjerski vođe poznavali su zakon (Lev 19), ali su ga svejedno ignorirali. Isus je rekao da je druga najveća zapovijed, pored ljubavi prema Bogu, „ljubiti bližnjega svojega kao samoga sebe“ (Mt 22,39).
No, Židovi nisu ljubili svoje bližnje, osobito rimske okupatore, a ni Samarijance. Zapravo, prezirali su ih više nego druge, tako da Isus to ne ograničava samo na ukazivanje da kršćani pomažu kršćanima, već da kršćani pomažu nekršćanima. Ljubiti ih ima veze s postupanjem prema njima i onim što radimo za njih, bez obzira na boju kože, etničko porijeklo ili vjeru (ili nevjeru). To uključuje i one koji su u kultovima i otpalim crkvama. Ljubav prema bližnjima ne postavlja granice… proteže se na sve i uključuje sve.
Ljubite svoje neprijatelje
Isus je, dajući neke od najradikalnijih učenja koje je svijet ikad vidio, učio da moramo činiti dobro onima koji nam čine loše. Tipično, svijet poravnava račune, ali Kristov sljedbenik se poziva na nešto više. Isusova riječ je ta koje se moramo pridržavati, a On kaže: „Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju“ (Mt 5,44).
Poznajem dva praktična muslimana koja nisu nimalo neprijateljski raspoloženi prema kršćanstvu, niti sam ja neprijateljski raspoloženi prema njima, iako se protivim šerijatskom zakonu. Ova dva muslimana također misle da šerijatski zakon pretjeruje u postupanju prema ženama.
Stvar je u tome što im se ne suprotstavljam niti ih strašim da idu u pakao, nego im nastojim podijeliti Isusa Krista, a najčešće je to nešto iz Evanđelja po Ivanu. Izgleda da to evanđelje snažno utječe na muslimane, Židove, agnostike, pa čak i ateiste. To evanđelje pokazuje Kristovu strast, Kristovu ljubav, Kristovu žrtvu, Kristovo srce, Kristovu patnju, sigurnost u Kristu i Kristovo jamstvo (npr. Ivan 10,27-29).
Poslušajte Isusove riječi i neka se duboko usade u naše umove i neka budu naš standard, a ne ono što mislimo. Gospodin je rekao: „Ali vama koji slušate kažem: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze, blagoslivljajte one koji vas proklinju i molite za one koji vas zlostavljaju“ (Luka 6,27-28).
Nisam siguran za vas, ali treba mi Kristova snaga da to činim (Fil 4,13), jer bez njega nemam nikakve šanse ljubiti one koji me mrze. To zvuči nemoguće i jest u našoj vlastitoj snazi, ali ljubav prema onima koji nas mrze je naš poziv, i to djeca Božja čine (Mt 5,45; Lk 6,35).
Božji neprijatelji
Nisu muslimani ti koje moramo odbaciti i nemati nikakve veze s njima. To je šerijatski zakon kojem se suprotstavljamo, no ipak možemo voljeti muslimane, kao što volimo sve druge, ali ne i tolerirati šerijatski zakon.
Razmislite o ovome: Apostol Pavao nas podsjeća da „dok mi još bijasmo nemoćni, u pravo vrijeme umro za bezbožnike“ (Rim 5,6). „A Bog pokazuje svoju ljubav prema nama time što, još dok bijasmo grješnici, Krist umrije za nas“ (Rim 5,8), pa čak i „dok još bijasmo neprijatelji, pomirismo s Bogom smrću Sina njegova“ (Rim 5,10a).
Ako se pouzdaju u Krista, Bog ih prihvaća, bilo da su praktični muslimani, neprijateljski raspoloženi ateisti, ili oni u mnogim kultovima koji danas prolaze kao crkve. Bog je umro za nas, dok smo još bili njegovi neprijatelji, pa kako onda ne bismo mogli ljubiti svoje neprijatelje i moliti za njih da budu spašeni. Božja je želja da nitko ne propadne izvan Krista (2. Pt 3,9). To bi također trebala biti naša želja.
Bog je stvorio muslimane na svoju sliku, tako da nema više Židova, Grka, muslimana ili budista, već su svi jedno u Kristu. Naravno, oni moraju ostaviti svoju vjeru da bi se pouzdali u Krista, jer ne možete jahati dva konja u isto vrijeme. To mora biti jedno ili drugo, ali do Boga je sve ostalo.
Zaključak
Vrlo vjerojatno musliman kojeg vidite na ulici ili na poslu nije terorist ništa više od običnog čovjeka koji hoda ulicom. Velika većina muslimana s kojima ćete se susresti će biti protivnički nastrojeni prema vašem uvjerenju i mirni građani koji poštuju zakon. Oni su puno više nalik nama nego što mislimo.
I oni se bore u svijetu, i oni očajnički trebaju Krista, kao što smo ga i mi trebali. Za one koji su ga pribili na križ, Isus se molio se: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“ (Luka 23,34)!
Možemo li se moliti na isti način, bilo da govorimo o vašem prvom susjedu, tipu preko ulice ili muslimanu kojeg ste upravo upoznali? Molite za njih da budu spašeni, i ne držite ih odgovornima za ono što nisu učinili. Nije njihova krivica kada ekstremistički musliman izvede teroristički napad. To je kao da pokušavam okriviti robovlasničko zlo iz prošlosti iako tada nisam ni bio rođen.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
