Postoji molitva koju Bog nikada neće odbiti. Prava molitva je ona u tajnosti, između duše i samog Boga.
Jedna od prvih stvari koju zapovijeda je da treba postojati mjesto molitve. Istina je, čitava je zemlja Gospodnja i ne postoji mjesto odakle se molitva ne bi mogla čuti. Bog hoće da ljudi mole svugdje.
Gdje god smo, On je pri ruci, blizu, i gdje god je srce koje želi moliti, duša nalazi svetište Božje. Nitko neće tvrditi da Isus nije cijenio svetost zemlje za koju je rekao da je podnožje Božje, ali njegova je navika bila povlačiti se na osamljeno mjesto da tamo moli. On je trebao mjesto tišine.
VIDI OVO: Kako treba moliti i kako ne treba moliti?
Svojim je učenicima rekao: “Kad molite, ne budite kao licemjeri koji se vole upadno moliti u sinagogama i na raskršćima, da ih vide ljudi. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću. A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac, koji vidi u tajnosti” (Mt 6,5-6).
Zašto je ustrajao na sobi i zatvorenim vratima? Prva kvaliteta koju Bog zahtijeva u molitvi je stvarnost i to je prvi razlog. Licemjeri nikada ne mole u tajnosti.
Molitve za koje se pretvaraju da mole zahtijevaju slušateljstvo. One su s namjerom da ih ljudi čuju. Njihova je nagrada umješnost izražavanja, predstava ozbiljnosti i reputacija pobožnosti. Te stvari kod Boga nemaju vrijednost. U njegovoj nazočnosti one ne mogu preživjeti. Prava molitva je između duše i samog Boga.
Autor: Samuel Chadwick
