Moja nada je da čitatelji pročitaju cijeli članak prije nego što izvuku zaključke. Nemam ništa osim suosjećanja za one koji su zarobljeni u seksualnom grijehu. Oni koji čvrsto vjeruju u Bibliju i Božju volju glede seksualnog ponašanja također čvrsto vjeruju u bezuvjetnu ljubav i oprost.
Oni koji govore da autentični kršćani mrze ili se boje onih koji su zarobljeni u homoseksualnom životnom stilu, pokazuju ogromno nerazumijevanje kršćanske vjere. „Suprotstavljati se u ljubavi“ jednostavno dolazi od želje da se časti Boga i istinski ljubi i brine za druge. Sposobnost povezivanja s ljudima na njihovoj razini, pokazivanje istinske zabrinutosti i ljubavi bez obzira na njihov stil života označava istinsko kršćanstvo.
Ako ne želite nastaviti čitati, dopustite mi da vam ponudim ohrabrenje: ako ste beznadni, depresivni i zbunjeni, pogledajte na Onoga koji vas je stvorio. On ima odgovore. Bez obzira što ste učinili, imate mogućnost obratiti se Kristu i započeti iznova: „Jer ako ustima svojim ispovijediš Gospodina Isusa i srcem svojim uzvjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen“ (Rimljanima 10,9). „Zato, ako je tko u Kristu, novi je stvor; staro prođe, gle, nasta novo sve!“ (2. Korinćanima 5,17).
Ne čudi da crkva i naša nacija očajnički trebaju čuti „glas koji viče u pustinji“ kako bi ih probudio, osvjedočio i obnovio. Ne tako davno bili smo zabrinuti zbog „pada Amerike“. Amerika ne može pasti jer je već pala. Sada skupljamo dijelove slomljene nacije koji se odražavaju u našim zakonima, životima, obiteljima i djeci. Američki moralni otkucaj srca je stao jer smo odrezali izvor života. Trebamo ponovno buđenje, obnavljanje i oživljavanje istine.
Kada se ljudi, skupine, denominacije ili pokreti odvoje od apsolutne istine, a time i ugase i žaloste Duh Božji, postaju mehanički u svom pristupu kršćanstvu i izgube sposobnost da vode. Riječ Božja nije u njihovim srcima „kao oganj usplamtjeli“ (Jeremija 20,9), nego postaje relativna, nemoćna i sporna. To je ono što vidimo danas.
Nažalost, oni koji upozoravaju često su kategorizirani kao iracionalni, puni osude, zlobni i netolerantni. Ali kako možemo upozoravati ako se nećemo suprotstavljati, ispravljati ako nećemo izazvati, i argumentirati ako nećemo dovoditi u pitanje? Moramo govoriti istinu u ljubavi… Biblija je jasna u vezi seksualnog grijeha, uključujući i homoseksualnost.
Zašto danas postoji nedostatak osvjedočenja? Razlog možda nije crkvena klupa, nego propovjedaonica. Mnogo toga ovisi o molitvenom životu propovjednika. Pastiri, propovjednici i učitelji moraju provesti dulje vrijeme u molitvi da doista budu djelotvorni – Bog priprema glasnika prije nego što priprema poruku. Lutherov moto je istinit: „Onaj koji je dobro molio, dobro je proučio.“
Uvjeren sam da većina crkava u Americi nastoji ugoditi masama, umjesto da osvjedočuje. Osuda se nikada ne spominje; pokajanje se rijetko traži; i grijeh se često opravdava. Želimo graditi crkvu, a ne slamati srca; biti politički korektni, a ne biblijski ispravni; tetošiti i tješiti, a ne uzbunjivati i suditi. To ostavlja ljude zbunjenima i obmanutima, jer poučavamo i živimo oblik kršćanstva bez pokajanja… bez istine.
Razmislite o sljedećem u svjetlu Isusovog učenja… u svjetlu istine:
1. „Moralni“ zakoni u Starom zavjetu poput ubijanja, krađe, laganja, preljuba, bluda i tako dalje vrijede i danas. Isus je često citirao Stari zavjet i rekao da ga nije došao ukinuti, već ispuniti. Iako se mnogi od obrednih i prehrambenih zakona Staroga zavjeta danas ne primjenjuju, to ne vrijedi za moralne zakone. Danas su jednako značajni kao i što su bili kroz povijest. Na primjer, Levitski zakonik 20,13 kaže: „I ako bi čovjek legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica su počinili gnusobu…“ Tvrditi da ovaj stih danas ne važi znači zagovarati opasnu praksu redefiniranja ili brisanja onoga što je Bog rekao. Isus se često referirao na Stari zavjet u vezi moralnog ponašanja.
Posljedice pogrešnih postupaka mogu se promijeniti, ali moralne implikacije ostaju iste. Na primjer, iako više ne kamenujemo na smrt one koji počine preljub, to ne znači da je preljub prihvatljiv ili manje opasan. Preljub je pogrešan iako nema zakonskih posljedica.
2. Isus je osudio „svaku“ seksualnu aktivnost izvan braka između muškarca i žene kad je rekao: „Jer iz srca izviru zle misli, ubojstva, preljubi, bludništva… To je ono što onečišćuje čovjeka“ (Matej 15,19). Isus je implicirao da je svaka seksualna aktivnost izvan braka između muškarca i žene štetna i nemoralna. Riječ „bludnost“ na grčkom je porneia; od nje dolazi riječ „pornografija“. Ne možemo reći: „Ali rođen sam takav“, jer smo svi rođeni da lažemo, varamo, žudimo i varamo, ali to ne znači da je ispravno… to nas čini grešnima i u potrebi za Spasiteljem.
3. Argument se ne može temeljiti isključivo na tišini. Tvrditi da je Isus odobravao homoseksualnost jednostavno zato što nije koristio pojam „homoseksualac“ znači da je odobravao i nekrofiliju, pedofiliju, incest i bestijalnost. Ali, naravno, znamo da to nije istina.
4. Još su neki stihovi u Novom zavjetu jasni po ovom pitanju. Rimljanima 1,18-32 i 1. Korinćanima 6,1-20 su dobra mjesta za početak. Ukratko, čovječanstvo nije smatralo vrijednim priznati Boga i potisnuli su istinu; stoga ih je Bog predao pokvarenom umu – da čine ono što nije ispravno. Homoseksualno ponašanje i općenito seksualni grijeh usporedivi su s obeščašćenjem tijela i odvraćanjem od Boga. „Seksualni poremećaj ljudske rase je Božji sud jer su ga zamijenili za stvorenje“ (John Piper).
5. Isus je rekao da je od početka stvaranja, Bog stvorio muško i žensko da bi se udružili i postali jedno tijelo. On dodaje: „Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“ (Marko 10,9). Brak između muškarca i žene je Božji plan od početka stvaranja. Bez obzira koliko je zakona doneseno u korist gej brakova, to neće promijeniti Božji um. Čovjek se često buni protiv Boga; to nije ništa novo.
Zaključno, Isus je često govorio protiv grijeha, ali je također pružao ljubav i milost onima koji su se kajali i mrzili svoje stanje. Oprost je znak istinske vjere. Trebali bismo biti suosjećajni prema onima koji se bore s istospolnim privlačnostima jer se svi borimo s grijehom, ali istodobno ne bismo trebali opraštati ili opravdavati ovu vrstu grijeha ništa više nego što opraštamo ili opravdavamo bilo koji drugi grijeh.
Autor: Shane Idleman; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Crosswalk.com
