U svijetu je uvijek bilo bogatih kršćana. Mnogi su na pošten način zaradili golemo bogatstvo. Je li grijeh biti bogat?
Biblija nikada ne implicira da je bogatstvo samo po sebi grijeh. Bogata osoba može biti pravi Božji sljedbenik. Postoji veliki broj kršćana koji su bili bogati svjetovnom imovinom, ali taj broj nije veći od onih koji su siromašni ovozemaljskim dobrima.
Je li grijeh biti bogat?
Nije grijeh biti bogat, ali Biblija daje mnoga upozorenja u vezi s bogatstvom. Novac je oruđe koje treba koristiti; stoga nije sam po sebi loš. Ali novac nije vrijedan našeg povjerenja.
Ne trudi se stjecati bogatstvo; okani se takve misli; usmjeriš li oči prema njemu, njega već nema jer načini sebi krila kao orao i odleti u nebo. (Izreke 23, 4-5)
Biblija upozorava na želju za bogatstvom. Pavao piše Timoteju: “Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima” (1. Timoteju 6, 9-10). Primijetite da ovaj stih ne kaže da je novac korijen zla, jer se ponekad pogrešno citira. Naprotiv, ljubav prema novcu je korijen različitih vrsta grijeha. Ljubav prema novcu je idolopoklonstvo, što je grijeh. A ovo idolopoklonstvo može dovesti do mnogih drugih zala.
PROČITAJTE: Biblijska istina o zgrtanju bogatstva i imovine koju svi trebaju znati
I još jednu opazih ispraznost pod suncem: Čovjek potpun samac – bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oči mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se mučim i uskraćujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga. (Propovjednik 4, 7-8)
Biblija jasno ukazuje da bogatstvo može biti ozbiljna prepreka odnosu s Bogom. Isus kaže: “Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce” (Matej 6, 19-21). Vjernik se ne bi trebao tjeskobno brinuti o materijalnim potrebama zbog uvjerenja da Bog poznaje njegove potrebe i da će se za njih pobrinuti.
“Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.” (Matej 6, 31-33)
U Luki 12, 16-21 Isus je upozorio na pohlepu rekavši: “… koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje” (Luka 12, 15b). Zatim je ispričao prispodobu o bogatom čovjeku koji je sve svoje povjerenje uložio u svoje bogatstvo samo da bi umro te iste noći, a da ga nitko nije naslijedio. “Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu” (Luka 12, 21).
Korištenje bogatstva na slavu Božju
Život u izobilju ne nalazi se u bogatstvu, već u polaganju nade u Krista i stvaranju dobrog temelja za vječni život. Bog je darovao neke ljude bogatstvom, kao što su Abraham, Jakov ili Salomon. Zapravo, na to se bogatstvo gledalo kao na Božji blagoslov. Isusovu su službu poduprli ljudi koji su imali sredstva (Luka 8, 1–3). U Djelima apostolskim vidimo bogate vjernike kako dobrovoljno prodaju svoje imetak kako bi pomogli drugima u potrebi (Djela 4, 32–37). Također, 2. Korinćanima 9 govori o vjernicima koji daju za unapređenje Božjeg djela na zemlji. Nigdje ti ljudi nisu osuđeni zbog toga što su bogati ili što imaju novac. Nigdje im se ne kaže da se srame svog bogatstva ili da sve što imaju daju crkvi ili drugima. Naprotiv, novac im je na raspolaganju za korištenje na slavu Božju.
Bog želi da uživamo u svemu što nam je darovao, sve dok ne dopustimo da dar postane bog. Sve što imamo trebamo smatrati “posuđenim” od Njega i pitati ga kako želi da to koristimo.
