“Ne boj se, jer sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!” (Izaija 43,1)
“Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraćaš” (Izaija 37,28)
“Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima. Izaija 49,16
Svaki čovjek na ovoj zemlji ima svoje ime. Od toliko milijardi ljudi na našoj planeti svaki čovjek ima svoje ime i svoju osobnost, mogu biti slični, ali ne isti. Zna li Bog naše ime? Čudno pitanje. Ako vjerujemo da je Bog stvorio čovjeka, onda zna sve o njemu, pa i ime. Prvi čovjek koga je Bog stvorio, kad je pao u grijeh, te se sakrio, Bog ga poziva po imenu “Adame, gdje si”. Kako smo po Adamu svi grešni i bježimo od Boga, on nas traži i zove “čovječe, gdje si”. Biblija na mnogo mjesta govori kako Bog poziva čovjeka po imenu, i nakon tog poziva, ako se čovjek odazove, njegov se život mijenja.
Navest ćemo nekoliko karakterističnih primjera gdje Bog poziva ljude po imenu i upotrebljava ih za velika djela za svoju slavu. Tako u knjizi Izlaska čitamo za Mojsija: “Mojsije, Mojsije”….”izuj obuću s nogu jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo”. (Izlazak 3,4). To se dogodilo u pustari kod grma koji gori, a ne sagorijeva, gdje je Mojsije čuvao ovce svog tasta Jitra. To je bio susret Mojsija sa Bogom i taj susret će mu promijeniti život. Mojsijev život možemo podijeliti u tri dijela ili etape i to: četrdeset godina u Egiptu na faraonovom dvoru gdje je odgojen i obrazovan u najvišim egipatskim institucijama, četrdeset godina u pustinji čuvajući stada svoga tasta, čijom se kćeri i oženio, četrdeset godina pod Božjim vodstvom izvodeći izraelski narod iz ropstva iz Egipta i vodeći kroz pustinju. U susretu s Bogom kod gorućeg grma, Mojsije dobiva zadatak da izvede Izraelce iz Egipta. Unatoč Mojsijevom izgovoru da nije sposoban za takav poduhvat, Bog ga osposobljava i upotrebljava za velike stvari. Kad čovjek u svojoj poniznosti misli da je slab, Bog mu daje snagu da u njemu postaje jak. To nam potvrđuje i apostol Pavao u svojim poslanicama.
Bog je po imenu pozvao i Samuela: “Samuele, Samuele”, a on mu je odgovorio: ”Govori, sluga tvoj sluša”. Bog je Samuela postavio za velikog starozavjetnog proroka u Izraelu. Kad je prorok Ilija pobijedio Balove proroke na gori Karmelu i poubijao, kraljica Izebela mu je zaprijetila smrću. On se uplaši i ode da bi spasio život dan hoda u pustinju, sjede pod smokvu i zaželje umrijeti. Dođe mu riječ Jahvina.”Što ćeš ti ovdje Ilija?” Glas mu reče: “Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi.” Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brdo i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora.” (pročitati 1 Kraljevima 1-13).
Bog se čovjeku javlja u tišini i tad mu govori. Iz evanđelja doznajemo da se Gospod Isus povlačio na usamljena mjesta na molitvu da bi u tišini i osami razgovarao sa svojim nebeskim Ocem. Gospod Isus je također davao savjete svojim učenicima gdje se moliti, pa čitamo: “A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti.” (Matej 6,6).
Da napomenem nešto o čemu nikad ne razmišljamo kad se molimo Bogu. Kad se obraćamo Bogu u molitvi, bilo da mu za nešto zahvaljujemo ili molimo, nikad se ne predstavljamo po imenu, kako bi Bog znao tko mu se obraća, time nesvjesno ili bolje reći prirodno vjerujemo da Bog zna naše ime i tko mu se obraća u molitvi. Bog zna sve o nama i bolje nas poznaje nego što mi sami sebe poznajemo, on zna što nam je potrebno i prije nego ga zamolimo. Bog, ne samo da nas poznaje, on zna kako i koliko nas može upotrijebiti za svoje djelo ovdje na zemlji. Vidimo iz dosad navedenog da sve one koje je pozvao po imenu da ih je upotrijebio za velika djela.
I u Novom zavjetu možemo naći mnoge primjere osoba koje je Bog pozvao po imenu u svoju službu. Iz evanđelja doznajemo da je Gospod Isus pozvao i odabrao dvanaest učenika, kasnije apostola koji su propovijedali Evanđelje i osnivali crkve koje i danas postoje i postojat će dok se Gospod Isus ponovo ne vrati. Neki od apostola kao Petar, Ivan i Jakov, te apostol Pavao su napisali poslanice vjernicima u crkvama koje su i za nas danas od velike važnosti za rast i ohrabrenje u vjeri. U Bibliji nalazimo na mnogo mjesta gdje Gospod Isus poziva ljude po imenu. Interesantna je i poučna priča o susretu Gospoda sa carinikom Zakejom. Isus je prolazio kroz Jerihon na putu u Jeruzalem. Carinik Zakej ga je htio vidjeti, ali nije mogao od svijeta jer je bio malog rasta, pa se popeo na smokvu da vidi Isusa. Kad Isus dođe na to mjesto pogleda gore , te mu reče: “Zakeju, siđi brzo, treba da se danas zadržim u tvojoj kući. On siđe brzo te ga s veseljem primi u goste.” (Luka 19, 1-10). U ovom pozivu Zakeju vidimo da Isus zna njegovo ime, kao što zna i svakoga od nas. Zakej je bio spreman priznati Isusu svoje grijehe i Isus, koji poznaje šta je u srcima ljudi to je prepoznao, pa ga je pozvao po imenu i svratio u njegovu kuću, da mu kaže: “Danas je došlo spasenje kući ovoj”. Isusa je pratilo mnoštvo ljudi, ali Isus se zadržao samo kod Zakeja, jer je Zakej bio spreman primiti Isusa u svoj dom, a dok su ostali na to mrmljali.
Zakej se smatrao izgubljenim, zato ga je Isus našao, jer on je i došao da traži i nađe što je izgubljeno. Možemo li i mi danas pripremiti svoje srce za susret s Isusom i primiti ga u svoj dom i priznati mu sve svoje grijehe, kako bi dobili od njega odgovor koji je dobio Zakej. Je li razlog naše duhovne slabosti što nismo u potpunosti spremni promijeniti naš život kako to Gospod zahtijeva od nas. Mi to priznali ili ne, Bog zna sve o nama, ništa neće ostati njemu nepoznato u našem životu. Svaka riječ naša je snimljena u svemiru, kako bi inače naše molitve došle do Boga, i zato će svako dati račun za svaku izgovorenu riječ.
U knjizi Otkrivenja apostol Ivan objašnjava da će imena spašenih biti upisana u knjigu života: “I tko se god ne “nađe upisan u knjizi života”, bi bačen u ognjeno jezero. “Ništa nečisto nikada neće u nj ući” : nijedan koji čini što je odurno i lažno, već samo oni “koji stoje upisani u “Janjetovoj knjizi života”. (Otkrivenje 20,15 i 21,27). Dragi prijatelju, Isus zna i tvoje ime i on te čeka da mu dođeš i priznaš sve svoje grijehe, kako bi te mogao opravdati i podariti život vječni.
Autor: Đuro Samac; Izvor: Twr-hrvatska.org
