„Nemoj tako postupati prema GOSPODU, Bogu svojemu, jer svaku gnusobu, koju GOSPOD mrzi, oni su činili svojim bogovima; ta i svoje su sinove i kćeri svoje na ognju spaljivali svojim bogovima“ (Ponovljeni zakon 12,31).
U Starom zavjetu čitamo da su Feničani, koji su nastanjivali zemlju Kanaan (današnji Libanon, Sirija i Izrael), žrtvovali svoju djecu svom bogu, Moleku. Ovu su odvratnu praksu koristili da umire svog boga ili pokušaju zadobiti njegovu naklonost. Ova se praksa nastavila u raznim kulturama kroz povijest.
Danas, u našoj kulturi sebeljublja kao idolopoklonstva, sekularnog humanizma i prava, abortus je normaliziran i prihvatljiv. Ipak, praksa se ne razlikuje od one iz drevnih vremena – samo se demon prerušava u nekoga drugog. Iako za razliku od Feničana, ne provodimo djecu kroz oganj kako bismo umirili boga po imenu Molek predstavljenog zlatnim kipovima, ipak žrtvujemo svoju djecu kako bismo umirili svoje idole današnjice – novac, udobnost i sebe.
Biblija je jasna da Bog mrzi žrtvovanje djece.
„Ovo šestero mrzi GOSPOD, a sedmero ih je gnusoba duši njegovoj: uznosite oči, lažljiv jezik i ruke koje prolijevaju krv nedužnu…“ (Izreke 6,16-17).
Abortus je među najvećim gnusobama u Božjim očima. U 2. Kraljevima 21,2-6 čitamo da je Manaše, kralj Judin i sin Ezekijin, žrtvovao svog sina da umiri svog boga i izazvao Gospodina na ogroman gnjev:
„Ali je činio što je zlo u očima GOSPODNJIM, u skladu s gnusobama narodā što ih je GOSPOD protjerao pred sinovima Izraelovim. On je naime ponovo sagradio uzvišice što ih je uništio otac mu Ezekija, te podigao žrtvenike Baalu i načinio Ašeru, kao što je svojedobno učinio izraelski kralj Ahab; i klanjao se svoj vojsci nebeskoj i služio joj. Sagradio je žrtvenike i u Domu GOSPODNJEMU, za koji je GOSPOD rekao: ‘U Jeruzalemu ću postaviti ime svoje.’ Sagradio je i žrtvenike svoj vojsci nebeskoj u oba predvorja Doma GOSPODNJEGA. I proveo je kroz oganj sina svojega. Usto je i vračao i gatao i bavio se zazivanjem duhova i pogađanjem. Činio je mnogo toga što je zlo u očima GOSPODNJIM, da bi ga razjario.“
U 2. Kraljevima 21,12 vidimo da je zbog toga što je Manaše učinio te zle stvari i zaveo ljude Jude i Jeruzalema, Bog obećao na njih donijeti nesreću i predati ih u ruke njihovog neprijatelja.
No, što je bilo s Abrahamom i Izakom? U Postanku 22 čitamo da je Bog zapovjedio Abrahamu da žrtvuje svog sina, Izaka.
„Uzmi sad svoga sina, jedinca svojega Izaka koga ljubiš, i pođi u zemlju Moriju pa ga ondje prinesi kao paljenicu na jednoj od gora za koju ću ti reći“ (Postanak 22,2).
Trebao je zaklati svog sina i ponuditi ga Gospodinu kao žrtvu paljenicu, samo kako bi ga iznenada zaustavio anđeo Gospodnji. Gospodin je potom providio zamjenu, ovna za žrtvu. Postanak 22,1 kaže da je Bog kušao Abrahamovu vjeru i budući da je Abraham prošao test, Bog je obećao da će ga blagosloviti umnažajući njegovo potomstvo ogromnim brojem (Postanak 22,17-18). Ono što vidimo jest nagovještaj konačne žrtve koja treba doći – Isusa Krista. Bog se razlikuje od drugih bogova, poput Moleka, jasno pokazujući da mrzi žrtvovanje djece, a jedina prihvatljiva žrtva za Njega jest ona koju on sam pruža.
Isus Krist je konačna žrtva. Hebrejima 9,12 kaže: „I ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj krvi — te uđe jednom zauvijek u Svetinju našavši vječno otkupljenje.“ Ne postoji niti jedna druga žrtva koju treba načiniti za one koji se pokaju i pouzdaju u spasonosnu milost Isusa Krista na križu.
Abortus je nijekanje Isusove žrtve na križu. Pokazuje da se osoba ne pouzdaje u Boga niti žrtvu za nju – umjesto toga se pouzdaje u sebe. Nemojte žrtvovati svoje dijete na tom oltaru lažnih bogova. Radije se pokajte i obratite se jedinoj žrtvi koja vas može spasiti.
„U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek“ (Hebrejima 10,10).
Autor: Jeff Maples; Izvor: Biblija i znanost/p82charlotte.com
