Brak nije ljudska tvorevina, već Božja. Graditi brak bez aktivnog Božjeg prisustva znači graditi bez ideje, nacrta, dozvola, glavnog izvođača i nadzora.
Jednog prekrasnog jutra, mladi bračni par odlučio je dan provesti na jezeru i priječi s jedne obale na drugu. Muž u jednom kanuu a žena u drugom. Krenuli su veselo, radosno razgovarajući i veslajući jedan pored drugoga. Odjednom su se podigli veliki valovi iz suprotnog smjera praćeni silnim vjetrom. Od buke vjetra i valova nisu mogli više čuti, a s vremenom ni vidjeti jedan drugoga. Ni ne primijetivši, počeli su se polako udaljavali jedan od drugoga. Na kraju ni sami nisu mogli do kraja objasniti, kako je moguće da su se toliko udaljili i razdvojili. Jedan je završio na sjevernom, a drugi na južnom djelu jezera.
Kako imati stabilan, uspješan i blagoslovljen brak u svijetu i vremenu gdje je porast rastave braka alarmantno zabrinjavajući?
Iz prve biblijske knjige, knjige početaka, knjige Postanka spomenut ću tri principa, tri potporna stupa za stabilan i blagoslovljen brak. Začuđujuće je pogledati u 1. knjigu Biblije ili Svetoga Pisma i ondje, na prvim stranicama knjige Postanka, vidjeti principe koji su toliko aktualni i relevantni za nas danas.
Kada govorimo o braku mi moramo započeti s prvom knjigom, prvim poglavljem, prvim stihom u Bibliji koji glasi: “U početku Bog stvori…” (‘Berešit bara Elohim’) Postanak 1,1
Predbračno savjetovanje, bračno savjetovanje kao i svaki govor o braku mora započeti s Postankom 1,1. Zašto? Zato jer je Bog taj koji je uspostavio brak kao prvu, osnovnu i temeljnu instituciju. Brak, nije ljudska tvorevina već Božja. Graditi brak bez aktivnog Božjeg prisustva znači graditi bez ideje, nacrta, dozvola, glavnog izvođača i nadzora.
Kada je Bog stvarao sve vidljivo i nevidljivo, svaki dan je zaključio svoje stvaranje s riječima: ‘i vidje Bog da je dobro.’ Kada je Bog stvorio čovjeka ‘na svoju sliku’ , konstatirao je i rekao da nije dobro.
“Nije dobro da čovjek bude sam: napravit ću mu POMOĆ kao što je On.”
U Postanku 2,18 nalazimo 1. načelo, prvi stup za stabilan i blagoslovljen brak a to je:
1. PRIHVATI SVOJU ULOGU
Bog je prvo stvorio muškarca te mu je povjerio vrt s namjerom da ga obrađuje i čuva, dok je nakon muškarca, Bog stvorio ženu da mu bude ‘pomoć kao što je on’ u svemu tome. Muškarac i žena jednako su vrijedni i potpuno su jednaki po svojoj naravi, po svojoj biti, ali, muškarac i žena imaju drugačiju ulogu, drugačiju zadaću u životu.
Za stabilan i blagoslovljen brak, važno je da muškarac shvati i prihvati vodstvo i odgovornost u braku, dok je za ženu važno da shvati i prihvati svoju ulogu pomaganja u svemu tome. Žena je stvorena da bude pratilja a ne vodilja. Kada muškarac izbjegava vodstvo i odgovornost, kada muž nije onaj koji ljubi, brine, vodi i skrbi, tada najčešće pratilja postaje vodilja i tada nastaju valovi, suprotan vjetar, udaljavanje i brodolom.
Znam, čujem jer su prilično glasni oni i one koje misle drugačije, ali baš zbog toga treba glasno reći da prije Izraela, prije Crkve, prije bilo kojeg kulturološkog konteksta, Bog daje prvi tekst, prvi princip za uspješan, stabilan i blagoslovljen brak – PRIHVATI SVOJU ULOGU!
Mnogo godina kasnije, u Novome zavjetu, u jednom potpuno drugačijem kulturološkom kontekstu, Pavao u poslanici Efežanima, potvrđuje taj jedan te isti Mojsijev tekst, taj jedan te isti Božji princip za stabilan i uspješan brak slijedećim riječima:
“Muževi ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio crkvu.”
“Žene pokoravajte se svojim muževima kao Gospodinu” (Efežanima 5,22-25).
Kada muž poštuje i ljubi svoju ženu požrtvovnom i čistom ljubavlju, kada je vodi, štiti, njeguje i pazi da joj ništa ne nedostaje, i kada se žena pokorava svome mužu, tada je ispunjen 1. Božji princip za uspješan i stabilan brak; PRIHVATI SVOJU ULOGU.
2. OSTAVI OCA I MAJKU
Čitam Knjiga Postanka 2,18: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uz svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.”
Da bi se brak mogao normalno razvijati, doista je neophodno primijeniti ovaj princip ostavljanja svojih roditelja. Tek nakon fizičkog, duševnog i duhovnog ostavljanja moguće je normalno funkcioniranje braka, i tek nakon odvajanja od roditelja mogući su zdravi odnosi između roditelja i djece, odnosno jedne i druge bračne zajednice. Zašto je to toliko važno?
Nažalost, mnoge žene su ostavile svoje muževe zbog svojih roditelja i mnogi su muževi ostavili svoje žene zbog svojih roditelja.
“Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uz svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo” (Postanak 2,24).
Što znači prionuti? To praktično znači da u turbulentnim situacijama koje u braku neminovno dolaze. Valovi, suprotni vjetrovi, oluje dio su života. Prionuti znači da u takvim situacijama muž staje na stranu žene, a žena staje na stranu muža.
Sjećam se čovjeka koji je na jednom predavanju ilustrirao pojam “prionuti”. Zalijepio je po dva papira zajedno, podijelio prisutnima i rekao da pokušaju potrgati samo jedan papir. Nemoguće je potrgati samo jedan, moguće ih je potrgati jedino zajedno.
Kako imati stabilan, uspješan i brak u ovom nestabilnom svijetu? PRIHVATI svoju ulogu, OSTAVI odnosno PRIONI i za kraj i zaključka poslušajmo i treći princip:
3. “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uz svoju ženu i bit će njih dvoje SAMO JEDNO TIJELO” (Postanak 2,24)
Ako imate priliku pročitati u Bibliji pročitanu rečenicu, onda ćete vidjeti da se iza pročitane rečenice nalazi točka.
“Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uz svoju ženu i bit će njih dvoje samo jedno tijelo – TOČKA.”
Bog je rezervirao brak za dvoje. Jedan muškarac i jedna žena u jednome braku, ili kako bi to matematičari rekli; 1×1=1.
Prstenje koje si mladenci razmjenjuju prilikom davanja zavjeta jedan drugome, ‘u dobru i zlu dok nas smrt ne rastavi’ imaju svoju simboliku, a imaju i jasnu poruku. Prsten na ruci muža ili žene znači da je mjesto do njega ili nje ZAUZETO odnosno REZERVIRANO.
- Prihvati
- Ostavi odnosno Prioni i
- Budi jedno, odnosno svakodnevno i aktivno uključi u svoj brak glavnog Arhitekta, Izvođača i Nadzornog. Cijelo vrijeme pazi na nacrt i Bog će uvijek i ponovno blagosloviti svoje principe, svoju Riječ.
Autor: Damir Pintarić
