Mnogima starozavjetna priča o Noi izgleda nestvarno jer se pitaju kako je moguće da su sve životinje stale u arku. Kako je to Noi pošlo za rukom?
Kako je Noa stavio sve životinje na arku? Je li arka bila dovoljno velika da u nju stane „od svakoga po dvoje… od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svega što gmiže po zemlji prema njihovim vrstama“, a od nekih i po sedam parova? A hrana?
Moralo je biti dovoljno prostora za pohranu dovoljno hrane za Nou i njegovu obitelj (njih 8), kao i za sve životinje, i to za najmanje godinu dana (vidi Postanak 7,11; 8,13-18), a možda i više, ovisno o tome koliko će trebati da vegetacija opet naraste. To je mnogo hrane! A pitka voda? Je li realistično vjerovati da je Noin brod bio dovoljno velik da sačuva sve te životinje i svu tu hranu i vodu više od godinu dana?
Dimenzije koje su u Postanku dane za arku su 300 lakata duga, 50 lakata široka i 30 lakata visoka (Postanak 6,15). Što je lakat? Lakat je drevna mjerna jedinica, duljina podlaktice – od lakta do najdužeg prsta (pojam „lakat“ dolazi od latinske riječi „cubitum“, koja znači „lakat“). Hebrejska riječ za „lakat“ je „ammah“. Budući da je svačija ruka različite duljine, ova se jedinica nekima može činiti dvosmislena, ali bibličari se uglavnom slažu da predstavlja negdje između 17 i 22 inča (43-56 centimetara).
Staroegipatski lakat poznat je po tome što ima 21,888 inča. Dakle, ako se izrazimo matematički:
300 x 22 inča = 6.600; 50 x 22 inča = 1.100; 30 x 22 inča = 660
6.600/12 = 550 stopa; 1.100/12 = 91,7 stopa; 660/12 = 55 stopa.
Stoga, arka je mogla biti do 550 stopa duga, 91,7 stopa široka i 55 stopa visoka. Ovo nisu nerazumne dimenzije. No, koliko to iznosi prostora za skladištenje? Pa, 550 x 91,7 x 55 = 2.773.925 kubičnih stopa. (Ako uzmemo najmanju mjeru lakta od 17 inča, konačno imamo 1.278.825 kubičnih stopa). Naravno, ne bi sve od toga bio prazan prostor. Arka je imala tri razine (Postanak 6,16) i mnogo prostorija (Postanak 6,14), zidova koji bi zauzeli nešto prostora. Ipak, izračunato je da malo više od pola (54,75%) od 2.773.925 kubičnih stopa može uskladištiti 125.000 životinja veličine ovaca, ostavljajući više od 1,5 milijuna kubičnih stopa slobodnog prostora.
John Woodmorappe, autor knjige Noina arka: Studija izvodljivosti procjenjuje da bi samo oko 15% životinja na arci bilo veće od ovce. Ova brojka ne uzima u obzir mogućnost da je Noa možda donio „mladunčad“ životinja, koje mogu biti značajno manje od odraslih životinja.
Koliko je životinja bilo na arci? Woodmorappe procjenjuje oko 16.000 „vrsta“. Što je „vrsta“? Naziv „vrsta“ smatra se mnogo šira od naziva „podvrsta“. Premda postoji više od 400 pasmina koje pripadaju jednoj podvrsti (Canis familiaris), toliko mnogo podvrsta može pripadati jednoj vrsti. Neki misle da naziv za „rod“ može biti nekako blizak biblijskoj „vrsti“.
Ipak, čak i ako pretpostavimo da je „vrsta“ sinonim za „podvrstu“, „ne postoji mnogo podvrsta sisavaca, ptica, vodozemaca i gmazova. Vodeći sustavni biolog, Ernst Mayr, daje broj od 17.600. Dopuštajući po dvoje od svake podvrste na arci, uključujući sedam takozvanih „čistih“ vrsta životinja, te razumni prirast poznatih izumrlih podvrsta, očito da nije više od otprilike 50.000 životinja bilo na arci“ (Morris, 1987.)
Neki procjenjuju da je na arci bilo čak 25.000 vrsta životinja. To je najviša procjena. Sa dvoje od svake vrste i sedam od nekih, broj životinja bi premašio 50.000, iako to nije mnogo, relativno govoreći. Bez obzira na to je li bilo 16.000 ili 25.000 vrsta životinja, pa čak i sa dvoje od svake i sedam od nekih, bibličari se slažu da je na arci bilo dovoljno prostora za sve životinje, uključujući hranu i vodu.
A što s izmetom svih tih životinja? Kako je 8 ljudi uspijevalo hraniti sve te životinje i čistiti tone izmeta na dnevnoj bazi? A životinje na specijaliziranoj ishrani? Kako su biljke preživjele? A insekti? Postoji tisuću drugih pitanja poput ovih, i to su sve dobra pitanja. U glavama mnogih, na ova se pitanja ne može odgovoriti. No, ona svakako nisu ništa novo. Postavljaju se već stoljećima. I sve to vrijeme znanstvenici traže odgovore. Sada postoje brojne, vrlo znanstveno izvedive studije koje Nou i arku podvrgavaju ispitivanju.
S preko 1.200 znanstvenih poveznica na akademske studije, Woodmorappeova knjiga je „moderna sustavna procjena navodnih poteškoća u vezi Noine arke“ (John Woodmorappe, „A Resource for Answering the Critics of Noah’s Ark“, Impact Br. 273, Ožujak 1996. Institute for Creation Research, 30. siječnja 2005. http://www.icr.org/pubs/imp/imp-273.htm). Woodmorappe tvrdi da, nakon dugogodišnjeg sustavnog istraživanja svih pitanja kojih je sve više, „svi argumenti protiv arke… imaju nedostatke. Ustvari, iako su isprva površno uvjerljivi, veliku se većinu argumenata protiv arke lako može opovrgnuti.“
