Nijedna molitva nije uzaludna, ni jedna molitva nije izgubljena. Ti si dao obećanje – ispunjenje će stići.
Tvoju dušu muči što si stotine ili tisuće puta vjerovao i molio – za sebe, za nekog čovjeka, za rješenje nekog određenog problema. Ali odgovor od Boga nije došao. Zašto Bog ne odgovara? Tu si svako od nas najprije mora postaviti pitanje stoji li između Boga i nas neka prepreka u molitvi, koju bi trebalo ukloniti. To može primjerice biti, da mi u nekoj određenoj točki ne vršimo Božju volju; Njegove zapovijedi – ili da neka krivnja nije došla na svjetlo dana i zato nije oproštena – ili što možda živimo u neprijateljstvu, ogorčenosti i zavisti, bez pokajanja. Sveto pismo govori jasno o takvim preprekama u molitvi, odnosno uvjetima za molitvu. Ako radi takvih prepreka moramo čekati na odgovor od Boga, On ne može uslišati naše molitve, to nas treba dovesti do spasonosnog pokajanja i obraćenja.
Međutim, Bog često odmah ne odgovora i kad takva prepreka u molitvi ne postoji. Kakav li plan iza toga stoji kad Bog s nama ima samo namjere pune ljubavi? U svom životu sam smjela doživjeti mnoga molitvena uslišanja, no često sam morala iskusiti i ono drugo, da – pogotovo tada, kada sam vruće molila za neko uslišanje – do njega dugo vremena nije došlo.
Bog čeka s uslišanjem naše molitve, jer je Njegov plan da želi darovati više od samog ispunjenja određene molbe
Međutim onda – barem kad se radilo o molitvama za velike i odlučujuće stvari u mom životu, za našu instituciju ili za ljude koji su mi osobito ležali na srcu – uslišanja su dolazila kasno, istom 10, 20 ili čak 30 godina kasnije. I ja sam spoznala gledajući unatrag: Bog tako dugo čeka da bi čudo uslišanja a time i naša radost, obožavanje i zahvalnost bili utoliko veći. Tada ispunjenje obično nadmašuje naše molbe, jer u skladu s drugim, gorkim čekanjem Gospodin u tolikoj mjeri uslišava, da mi ostajemo zapanjeni i možemo ga samo častiti. Doima se kao da je On želio na nas sručiti obilje nagomilane dobrote poput gorske bujice.
U iščekivanja uslišanja svaki puta je još jedan drugi blagoslov u njemu sakriven. Bog čeka s uslišanjem naše molitve, jer je Njegov plan da nam želi još više darovati nego li samo ispunjenje određene molbe. A ono što nam On povrh svega želi darivati, može se samo ostvariti nakon duljeg vremena čekanja. Zasigurno moramo iskusiti što znači patnja iščekivanja, a to je gorko; no potom dolazi nešto slatkoga a to je posljednje što ostaje za sve vjekove.
Tako sam doživjela kako se iz takvog čekanja rodilo nešto veliko. Kad Bog nije odgovorio, očigledno me nije uslišao i ja sam se uvijek iznova morala pribirati u vjeri: Jednom ćeš me ipak uslišati, vjerujem u Te, Bože moj. Nijedna molitva nije uzaludna, ni jedna molitva nije izgubljena. Ti si dao obećanje – ispunjenje će stići. Ako već moramo ispuniti tolike dokaze vjere, to se ipak događa nešto divno. Na taj način se kuje kruna naše vjere. Kakav li je to plan i dar Božji da se na putu iščekivanja ispunja u prikrivenome ono najbitnije! U takvoj patnji da se uvijek iznova osokolimo na trajnu vjeru, iako se čini da se ništa ne zbiva, leži sakriven veliki blagoslov. Jer time, što moramo uvijek iznova vjerovati, ojačat ćemo u vjeri, tako, da ćemo kasnije u nevoljama i uzbuđenjima bolje i lakše vjerovati, a vjerom moći ”premještati brda”.
Očekivanje časa ispunjenja želi nam donijeti još jedan daljnji dar: ono nas čini poniznima. Naša nas uobraženost često navodi na misli da bi Bog odmah morao odgovoriti na naše želje, iako mi Njega uvijek iznova ostavljamo da čeka, kad nam On otkriva svoje snage. Međutim, već u ophođenju s ljudima vrijedi pravilo: oni koji imaju vlast i ugled mogu jednostavno otići u direktorsku sobu i pribaviti si željeni odgovor, oni ”sitni” moraju čekati.
Tako nam treba čekanje u molitvi otvoriti oči za mjesto koje nam pripada i što nas čini malima i poniznima. Time postajemo sličniji Isusu, Sinu Najvišega koji je za sebe rekao: ”Ja sam krotka i ponizna srca” (Mt 11,29). Kakvog li divnog Božjeg djela, kakvog li mudrog Božjeg vodstva, kad nam On ne daje odmah odgovor na našu molitvu, već nas vodi za vrijeme dugog iščekivanja! Na taj način treba dobiti plemenitosti Božje djece, poniznost, koja se savija pred Bogom i Njegovom neshvatljivom vladavinom, jer On našu molitvu izgleda ne uslišava. Iza toga puta uvijek novog iščekivanja stoji dakle jedan plan Božje ljubavi: vjera, strpljenje i poniznost djeluju u nama.
I konačno ćemo još saznati: On nas je uslišao, iz toga je nastao jedan Amen, kad naša molitva nije došla iz naše samovolje ili čak prkosa, nego je to bila molitva za Isusovim duhom. Tada ćemo ono što smo molili, što nam je sada nakon dugog čekanja poklonio naš Bog i Otac, upiti se u ponizna srca. U velikoj zahvalnosti prema Bogu nikada nećemo zaboraviti, što nam je On time dobroga učinio. Tada će naša molitva biti još usrdnija, jer ona proizlazi iz toga poniznog srca, a mi ćemo se s onim što je zamoljeno odnositi kao sa svetom stvari. Stigli smo blizu Boga, upoznali smo Njegovo srce, koje je sama ljubav i koje nas nikada neće razočarati, nego nas odgaja u očinskoj mudroj ljubavi.
Tako ima svaki od nas u svojoj ruci da iskupi to vrijeme čekanja, kako bi mu Gospodin u to vrijeme mogao pokloniti najveće blago: postati sličan Isusovoj slici, kako bi jednom bili prijeko kod Njega i u vječnosti mogli gledati Isusa; jer ta najveća sreća samo je onome dostupna, tko je sličniji Isusu.
Bog uvijek uslišava, međutim nekada tako, da Ga odmah ne razumijemo
I nakon duljeg vremena čekanja ne dariva Bog uvijek direktno uslišanje naših molitvi. Ponekad ne samo da nas ostavi dugo čekati na naše spasenje, nego uslišava našu molitvu sasvim drukčije nego li smo si mi to zamislili ili poželjeli.
Tako može primjerice biti da mi molimo za ljude, koji nam otežavaju odnose, pa čak nas mrze, njihov se smisao želi promijeniti, ali se ta molba ne uslišava. Jer Isus u svojoj mudrosti teži za tim da nas promijeni u svoju sliku janjeta, da ljubimo naše protivnike i njih u duhu blagoslivljamo. Našom osobinom da možemo ljubiti neprijatelja možemo blagosloviti i ponekad čak prevladati one koji stoje protiv Isusa. Tako je Gospodin uslišao našu molitvu, ali ne na taj način kako smo mi mislili.
Jedno je sigurno: Bog dakle uvijek uslišava, međutim nekada tako, da Ga odmah ne razumijemo, jer su Njegove misli, planovi i odluke mnoge veće i veličanstvenije nego naše misli i On nas više ljubi i nama želi više dobra činiti no što mi sami sebi možemo poželjeti. To sam oduvijek doživjela kod naizgled neuslišanih molitava – sljedeći Isusa kroz više od 60 godina života. Božja nam ljubav ulijeva potpuno pouzdanje, jer vrijedi pravilo: ”Molite i dat će vam se”.
Autorica: Basilea Schlink
