Prije mnogo godina, dok sam bio izvan grada, posjetio sam jednu crkvu. U to vrijeme nisam znato da je to bila karizmatska crkva. Kada je počelo crkveno bogoslužje, bilo je prilično jasno da su vjerovali u dar jezika. Tjerali su me da govorim u jezicima i da se “predam” Svetom Duhu. Dok sam se molio u vezi ovoga i mozgao trebam li pokušati govoriti u jezicima, ništa se nije dogodilo. Čak sam razmatrao trebam li folirati. Osjećao sam se pomalo odbačeno jer zaista nikada nisam progovorio u jezicima. U to vrijeme sam se molio, “Bože, ako želiš da govorim u jezicima, omogući mi to od strane Duha.” Nikad se ništa nije dogodilo i osjećao sam se neadekvatno u usporedbi s drugim vjernicima koji su govorili u jezicima koje ja nisam razumio. Nekoliko njih je govorilo u isto vrijeme dok su plesali i skakali gore dolje. Za mene je to bilo pomalo zastrašujuće i zbunjujuće.
Jezike koje sam čuo su bili potpuno nerazumljivi, i uzaludni su bili moji pokušaji da razumijem što se govori. Budući da nitko nije tumačio jezike, sve je bilo još gore. Cijela je zajednica, osim mene, bila blizu izbezumljenosti i uopće nisu vladali svojim djelima.
Sjećam se da sam čitao o jezicima u starozavjetnim vremenima gdje strani jezici uopće nisu bili dobar znak za Izrael (Walvoord and Zuck 1984,539). Strani jezici su obično bili znak upozorenja za narod. Kada sam potražio u Novom zavjetu, našao sam da jezici ne predstavljaju blebetanje, već poznati jezik. Ovaj jezik je bio razumljiv onima koji su poznavali taj jezik.
Govorenje u jezicima u Novom zavjetu
Prvo mjesto gdje se govorenje u jezicima događa je u Djelima 2, 1-4: “Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. “Riječ jezici (ovdje je riječ tongues, što podrazumijeva jezik kao organ tijela) je doslovan prijevod na grčkom za “jezik “(kao hrvatski ili engleski jezik) . To znači da su jezici koji su se govorili bili poznati. Ovo se pojašnjava u Djelima 2,7-11: “Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći:” Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocija, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.”
Tako da su ti jezici koji su oni čuli, bili jezici koje oni prepoznali, a vjernici vjerojatno nisu znali da ih govore. To je bilo čudo, ali čudo nije bilo za dobrobit vjernika, već znak nevjernima (1. Kor 14,22). Ovi stihovi su bili znak koji je Bog iskoristio objaviti da su pogani primatelji spasenja onima koji nisu vjerovali (Walvoord i Zuck 1984,382).
Toliko je jasno, govorenje u jezicima u novozavjetnoj crkvi su bili jezici poznatih jezika, a ne nepoznatih jezika ili nerazumljivih zvukova. S obzirom da su mnogi u Judeji govorili dva i neki čak i tri jezika, ne iznenađuje toliko što su govorili mnogi jezici (Walvoord i Zuck 1984,357). Slavili su Boga na različitim jezicima kako bi nevjernima dali dokaz da Bog radi i u više etničkih skupina, ne samo među Židovima. Ovo je potvrdilo ispunjenje drugog poglavlja proroka Joela Židovima također.
Govorenje u jezicima i krštenje u Duhu Svetom
Djelima 10,44-46 također sadrži referencu za jezike: “Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga.” Primijetite da se Sveti Duh izlio i na one koji nisu bili kršteni u Duhu ili primili krštenje Svetog Duha.
Govorenje u jezicima je znak za nevjernike, a ne krštenje u Duhu Svetom kako većina karizmatskih crkava tvrdi. Nigdje u Novom zavjetu nije zapisano da su govorili u jezicima i bili kršteni u Duhu Svetom. Za vjernike, primanje Svetog Duha je događaj koji se jednom događa i to nije znak ispunjenja Duhom ili krštenja Duhom Svetim. Jezici postoje samo zbog potvrđivanja Božjega prihvaćanja pogana Židovima, a ovo prihvaćanje za sve ljude je bilo u određenom vremenu povijesti.
Jezici: Znak za nevjerne
Biblijski učenjaci se slažu da u Djelima 19,1-7 i drugdje, ovi stihovi jasno ukazuju da su jezici namijenjeni kako “bi savladali nevjeru” (Walvoord i Zuck 1984,409). Oni su bili specifično namijenjeni nevjernima, a bili su tu da potvrde Pavlovu poruku te svladaju nevjeru slušatelja (Walvoord i Zuck 1984, 408,409).
I po cijenu da uvrijedim nekoga, ovo me podsjeća na dresere zmija. Neke crkve izvuku tekst iz konteksta, koriste ga kao izgovor i nažalost, bogoslužje je više usredotočena na dar jezika ili na dresiranje zmija, nego što je na Krista kao središta bogoslužja.
Isus Krist uvijek treba biti središte svih bogoslužja, a nikad nijedan dar, jer nam Pavao govori da se ne nadimamo ni u kojem daru Duha, jer oni svakako dolaze od Boga.
Uzimanje teksta iz konteksta
Slijedi osobna bilješka za dar jezika i izvrtanje stihova Pisma. Nažalost, mnoge denominacije ili crkve ne koriste problematične stihove i ne uspoređuju ih s ostalim stihovima koji se odnose na određenu temu kako bi otkrili je li to biblijski ispravno ili nije. Na ovo se odnosi ono “ispravno reže riječ istine” (2. Timoteju 2,15) i “nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno.” (2. Petrova 1,2). Ispravan princip je da ako postoji problematičan tekst ili stih; uzmite sve druge tekstove koji se odnose na ovu temu i stavite ih protiv jednog stiha ili teksta da bi objasnili predmet. Ako i dalje ne možemo otkriti njegovo značenje, onda ovo može biti Božja povlastica da samo On to zna i mi nemamo nikakvu dužnost unositi ili izvoditi zaključke o značenju, kada Bog nije jasan o određenom predmetu. Ako Bog nije jasno otkrio značenje u stihovima Pisma, ili ako nije jasno potvrdio značenje drugim stihovima, onda to nije otkrivenje od Boga koje nam je namijenio te ga ne treba koristiti kao takvo. Otkrivenje od čovjeka je vrlo nepouzdano i nije kao dostojna Riječ koja je nepogrešiva. Da je Bog htio da to skroz razumijemo, On bi nam to i otkrio. Neke stvari nisu jasne, one su samo za Njega i nije naš zadatak da pokušavamo dekodirati te zagonetne stihove u značenje koje nikad nije ni bilo na nama da otkrijemo. Očito je da postoji dovoljno dokaza da su jezici znak za nevjerne, i Židove i druge. Također su znak da je Bog na djelu. Rani crkveni povjesničari nisu nikada spominjali da se govor u jezicima nastavio događati u Crkvi nakon što su apostoli umrli. Govor u jezicima je skorašnji pokret nastao u 19. stoljeću. Ja govorim španjolski, i vjerujem da su neki ljudi talentirani za učenje drugih jezika. Moj prošli pastor je pokupio nekoliko afričkih jezika dok je bio na misijskim putovanjima. Imao je dar za to. Ali to je bio poznat jezik. Ja govorim “drugim” jezicima kao što su engleski, španjolski, čak i pomalo grčki, ali ono što bi zvučalo besmisleno onome tko ih ne razumije je poznat jezik. Ali ovo su poznati jezici i ja “ne popuštam sebi”.
Rečeno mi je da ako ne govorim u jezicima, nikada nisam bio “ispunjen Svetim Duhom” ili bio “zaista kršten Duhom”. To nije biblijski, niti bi se netko trebao osjećati manje “duhovno” ako ne govori u jezicima. Uzgred, jezici su posljednji dar spomenut među ostalim darovima, a ljubav je iznad svih stvari. Po mom skromnom mišljenju, karizmatici često idu u ekstreme omalovažavajući one koji ne govore u jezicima, pogrešno tumačeći neispunjenost Duhom kada je to u stvari događaj koji se jednom događa onda kada se vjernik obrati. Ne možeš imati više ili manje Svetog Duha. Ili imaš Svetog Duha ili ga nemaš.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
