Kad ćemo s Kristom stajati u slavi i gledati kraj svoje životne priče, najšokantniji dio našega života bit će naš život bez molitve.
Gotovo ćemo biti izvan sebe od iznenađenja što smo tako malo vremena provodili u stvarnom posredovanju. Tada ćemo se doista “čuditi”.
U posljednjem govoru našega Gospodina svojim ljubljenima, upravo prije najdivnije od svih molitava, Gospodar je ponovno ispružio svoje kraljevsko zlatno žezlo i rekao nešto poput ovoga: “Što tražite? Dat će vam se pa ako je i cijelo moje kraljevstvo!”
Vjerujemo li tome? Trebali bismo, ako vjerujemo svojim Biblijama. Hoćemo li tiho i s dubokim razmišljanjem pročitati jedno od Gospodnjih obećanja, ponovljeno toliko puta?
Ako ga nikada ranije nismo pročitali, trebali bismo zbunjeni otvoriti oči jer je to obećanje gotovo nevjerojatno. S usana bilo kojega običnog čovjeka ono bi bilo sasvim nevjerojatno, ali govorio je Gospodar neba i zemlje, govorio je u najozbiljnijem trenutku svoga života. Bilo je to uoči njegova trpljenja i muke. Bila je to oproštajna poruka. Poslušajte je:
“Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u me, i on će činiti djela koja ja činim. Činit će i veća od ovih, jer ja idem k Ocu. I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti” (Iv 14,12-14).
Učenici su se vjerojatno prenerazili! Teško su to mogli vjerovati svojim vlastitim ušima. A to obećanje dano je i vama i meni.
