Lako je biti strpljiv kada nam sve ide u prilog. Pravi ispit strpljivosti dolazi onda kada netko ide protiv nas – kada nam neki automobil uzme mjesto na cesti; kada se netko prema nama nepravedno ponese; kada se suradnik još jednom naruga našoj vjeri. Neki misle da imaju pravo naljutiti se u jakim kušnjama i iritantnim situacijama. Nestrpljivost nam se čini svetom ljutnjom. Međutim, Biblija hvali strpljivost kao plod Duha Svetoga (Galaćanima 5,22) koji treba biti prisutan u svim Kristovim sljedbenicima (Prva Solunjanima 5,14). Strpljivost otkriva našu vjeru u Božji odabir trenutka, svemoćnost i ljubav.
Iako većina ljudi strpljivost smatra pasivnim čekanjem ili blagom tolerancijom, većina grčkih riječi koje se prevode kao „strpljivost“ u Novome zavjetu su aktivne, robusne riječi. Uzmite za primjer Hebrejima 12,1: „Zato i mi, opkoljeni tolikim oblakom svjedoka, odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi, te ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena”. Hoće li netko trčati u utrci tako što će pasivno čekati da ga netko polako pogura ili blago tolerirajući varalice? Svakako da ne! Riječ koja se prevodi kao „strpljivost“ u ovome stihu znači „ustrajnost“. Kršćanin trči svoju utrku strpljivo time što ostaje ustrajan i u vrijeme poteškoća. Strpljivost je u Bibliji ustrajavanje do cilja, izdržavanje nevolja ili iščekivanje da se ispuni obećanje.
Strpljivost se ne razvija preko noći. Božja sila i dobrota ključne su za razvoj strpljivosti. Kološanima 1,11 nam kaže da nas On osnažuje na „savršenu postojanost i strpljivost”, dok nas Jakovljeva 1,3-4 potiče da budemo svjesni kako su nevolje Njegov način usavršavanja naše strpljivosti. Naša se strpljivost dalje razvija i osnažuje Božjom savršenom voljom i odabirom trenutka, čak i u odnosu na zloga čovjeka koji „ima sreće, na čovjeka koji spletke kuje“ (Psalam 37,7). Naša strpljivost prima nagradu na kraju jer „je blizu dolazak Gospodnji” (Jakovljeva 5,7-8). „Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži” (Tužaljke 3,25).
U Bibliji vidimo mnoge primjere onih čiju strpljivost obilježava njihov hod s Bogom. Jakov nas usmjerava na proroke „za uzor strpljiva podnošenja nevolja“ (Jakovljeva 5,10). Također govori i o Jobu, čija je ustrajnost bila nagrađena ishodom „koji mu je Gospodin dao” (Jakovljeva 5,11). Abraham je također strpljivo čekao i tako „postiže obećanje” (Hebrejima 6,15). Isus je naš model u svemu, a On je pokazao strpljivu ustrajnost: „Koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te otada sjedi s desnu Božjeg prijestolja” (Hebrejima 12,2).
Kako možemo pokazati strpljivost koja je Kristova osobina? Kao prvo, zahvaljujemo Bogu. Naša prva reakcija obično je „Zašto baš ja?“, ali Biblija nam veli da se radujemo u Božjoj volji (Filipljanima 4,4; Prva Petrova 1,6). Kao drugo, tražimo Njegove namjere. Ponekad nas Bog stavi u teške situacije kako bismo svjedočili o Njemu. Ponekad pak dopušta nevolju kako bi posvetio karakter osobe. Sjećajući se da je Njegova svrha naš rast i Njegova slava pomoći će nam u nevolji. Kao treće, sjećamo se Njegovih obećanja kakvo je u Rimljanima 8,28, gdje vidimo da „sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani”. „Sve” uključuje ono što kuša naše strpljenje.
Sljedeći put kada se nađete u gužvi na cesti, kada vas iznevjeri prijatelj ili vam se rugaju zbog vašega svjedočanstva, kako ćete odgovoriti? Prirodan odgovor je nestrpljivost koja vodi do stresa, ljutnje i frustracije. Slava Bogu da kao kršćani više nismo robovi „prirodnih nagona“ jer smo novo stvorenje u Kristu (Druga Korinćanima 5,17). Umjesto toga, imamo Gospodinovu snagu da odgovorimo sa strpljenjem i u potpunom pouzdanju u Očevu moć i namjere. „Onima koji ustrajnošću u dobru djelu traže slavu, čast i besmrtnost – njima [će dati] život vječni” (Rimljanima 2,7).
