Znam da je ogovaranje loše, ali ponekad mi je teško razlučiti što je ogovaranje, a što nije. Na primjer, imam prijateljicu koja trenutno prolazi kroz teško razdoblje, i željela bih zamoliti svoju kućnu grupu i prijatelje da mole za nju, ali ne želim da se to pretvori u ogovaranje. Kako mogu prepoznati razliku? – Jenna
Naravno da ste VI postavili to pitanje, Jenna. Ja i moji prijatelji smo neki dan razgovarali o vama i o tome kako se uvijek „molite“ u malim grupama, ali uistinu samo dijelite tuđe smeće pod krinkom brižne sestre. Mi znamo što vi zaista radite, i svima ćemo to reći! Bilo kako bilo, molili smo se za vas.
Šalim se, Jenna, šalim se. Postavili ste veliko pitanje, jer vjerujem (iako nemam mjerljive dokaze, ali tko je ikad trebao to da dokaže smisao!) kako nema veće grupe ljudi koji ogovaraju od kršćana. O da, mi smo glavni među grešnicima u ovoj kategoriji. Prije svega jer smo se jako izvještili u pronalaženju rupa u pravilima koje nam dozvoljavaju da naokolo divljamo s poluistinama, optužbama, klevetama, sitnim negativnim komentarima ili čak i lažima. To se zove zahtjev za molitvom. Evo kako ide:
„Pastore Eddie, molim vas, molite za mog prijatelja Jona. Čuo sam da puši mnogo cracka. Ne znam to zasigurno, ali znam da se ponaša poput idiota u zadnje vrijeme i to je vjerojatno zbog svog tog crack-a. Također, molite se za njega jer je krenuo na svoju super tajnu dijetu. Sa mnom je podijelio da se bori sa težinom, pa molite za njega i njegovu novu P90/freebasing Advocare dijetu. Znam da bi za njega super bilo da nije tako debeo i pun cracka.“
I mi to tako činimo, u pretjeranom obliku, naravno. Zašto? Jer je jednostavno tako slasno ogovarati na ovaj način. Hrani nešto u nama što jednostavno voli biti u znanju, biti unutra i posebno. Mudre izreke čak govore o ovoj istini: „Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe.“ (Mudre izreke 18,8).
Mmmmm, sladak je okus toga da nismo najproblematičnija osoba koju poznajemo. To je privlačnost ogovaranja: to je način suočavanja s vlastitim nesigurnostima ističući ono što je zbrkano s drugima, umjesto da gledamo što je slomljeno u nama.
I tada učinimo to, da uzmemo nešto što znamo, uzmemo nešto što nam je rečeno i nešto što osjećamo – i umotamo to u kršćansku brigu i podijelimo. Mi smo zapravo vrlo vješti u ovome. Jer govorimo sebi da to nije ogovaranje, to je plemenito i dobro, željezo koje oštri željezo. Mi sebi govorimo da slušamo upute iz Jakova 5, i na neki način to i radimo – sve do National Enquirer-a (američki žuti tisak). Evo nešto iz Jakovljeve poslanice 5:
„Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati, znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.“ (Jakovljeva poslanica 5,19-20)
Nije li to rječito! Evo problema: vrlo je rijetka prilika kada dijelimo nešto s nekim, o nekom drugom (tj. ogovaranje) a da to služi kako bi ostvarili cilj okretanja grešniku. Što se uistinu događa je stid, sramota i to da nas stavlja u vlastiti opasan položaj. Da, opasan. Evo nekih savjeta iz Mudrih izreka:
„Tko okolo kleveće, otkriva tajne: zato se ne miješaj s onim komu su usne uvijek otvorene.“ (Mudre izreke 19,20)
„Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku.“ (Mudre izreke 17,4)
I moj osobni favorit:
„Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, lažan svjedok koji širi laži i čovjek koji zameće svađe među braćom.“ (Mudre izreke 6,16-19)
Mržnja. Mržnja! To je snažna i ozbiljna osuda ogovaranja. No, da je samo znanje toga da je nešto po Bibliji zabranjeno dovoljno da nas spriječi da to nešto i činimo, ne bi bilo potrebe da u crkvama imamo softvere koji osiguravaju da pošteno radimo, kao ni crkvenih upravnih tijela. Ali mi imamo te stvari jer je lako i dopadljivo upasti u zamku pričanja o drugima, posebice kad nam se čini da je opravdano.
Dakle, evo nekih jednostavnih pravila kako bi izbjegli ogovaranja:
1. Ne pričajte o ljudima. Ako prolazite kroz neke informacije ili imate manje od pozitivnog promatranja, ne dijelite to sa svima. Ako nećete reći to što imate direktno osobi koja je tema ogovaranja, onda nemojte o tome pričati. Jedina iznimka ovog pravila je ako je netko u nekoj opasnosti. Tada, koristite zdrav razum i recite nekomu tko može pomoći. Ali van toga, nikad ne pričajte o ljudima. OK? Idemo dalje…
2. Kada sa bliskim prijateljem uživate u lijepom razgovoru u savršenoj kombinaciji sa Sauvignon Blanc-om, možete početi razgovor o ljudima u vašoj grupi prijatelja. Kad počnete to činiti, pročitajte što piše pod brojem 1 opet.
3. Ako vam se čini potpuno opravdanim i nevinim vremenom za podijeliti, i činite to bez duševnog blagostanja te osobe, i imate dobre namjere i nema zlobe u vašem srcu, pročitajte opet što piše pod brojem 1. Ne šalim se.
Ovo nas vodi natrag k vama, Jenna. To što želite učiniti je dobra stvar, i vaše srce je očito na pravom mjestu. Ali predložio bih, jer se pitate je li ogovaranje podijeliti osobne informacije o nekome, da možda mali Casper Prijateljski Sveti Duh viče u vaše srce govoreći: „Hej, to nije u redu!“ – s čim bih se složio.
Ono što bih ja učinio je sljedeće: zamolite prijatelje da mole za vašeg prijatelja koji je u potrebama. Ni manje ni više, to je to. Jer, ako vjerujemo u Božji suverenitet, možemo vjerovati da On ne treba ime i matični broj ljudi koje mu predajete. On želi da vaše srce (i srce vaših prijatelja) bude usklađeno s Njegovim.
Bog već zna molitvene zahtjeve, zna punu mjeru svih posljedica svega što mu predajete. U molitvi se ne radi o informiranju Boga, ili vaših prijatelja, ili nekoga koga znate – riječ je o postavljanju sebe pred Stvaraoca svemira i vjeri da On brine. Ogovaranje nije potrebno, samo povjerenje.
Autor: Eddie Haufholz
