«I kaza mi: Ne boj se, Danijele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane, a i ja sam došao zbog tvojih riječi.»
Kakav jedinstven događaj je doživio Danijel, da je Bog poslao svoga anđela na zemlju radi Danijelovih riječi. To se dogodilo Danijelu, slično kao i Jakovu kada je imao borbu s Bogom i čovjekom. Danijel nije bio jedini čovjek prema kome je Bog ukazao takvu pažnju.
Jošua se borio s Amorejcima i trebao je još dnevnog svijetla da ih pobijedi, pa je rekao:
«Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjeseče, iznad dola Ajalona.» (Jošua 10,12). Zatim u 14. stihu čitamo:
«Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao glasu čovječjem. Tako je Jahve vojevao za Izraela.»
Bog sluša i uslišava riječi čovjeka kada se moli u vjeri.
«Zaista, kažem vam, ako tko rekne ovoj gori: ‘Digni se i baci u more i ne posumnja u srcu svome, nego uzvjeruje da će se dogoditi ono što veli, to će mu i biti. Zato vam kažem: što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam.» (Mk 11,22-24).
Naše su riječi molitve ključ za otključavanje vrata za Boga kroz koja trebamo uči i izvršiti naš zadatak. Kao u Danijelovoj i Jošuinoj situaciji, riječi MOLITVE spuštaju nebo na zemlju.
Kada su dva slijepca čuli da prolazi Isus vikali su: «Gospodine, Sine Davidov, smiluj nam se!’ Isus se zaustavi, pozva ih te ih upita: ‘ Što hoćete da vam učinim?’ Što su oni rekli? ‘ Gospodine – odgovore mu – neka nam se otvore oči! Isus se sažali te im se dotače očiju. Oni smjesta progledaše i pođoše za njim.» (Mt 20,31-34). Oni su dobili ono što su tražili.
Mojsije je tražio od Boga da mu objavi putove i da dalje uživa Božju naklonost, a Bog mu je odgovorio:
«I ovo što si zatražio, učinit ću – odgovori Jahve Mojsiju. – Ta ti uživaš moju blagonaklonost, jer te po imenu poznajem.» (Izlazak 33,17).
Povijest se mijenjala i želje su se ispunjavale, jer Bog uslišava riječi molitve čovjeka.
«Isus Krist isti je jučer i danas i zauvijek će biti isti.» (Heb 13,8).
Isus sluša tvoju molitvu. On će uslišati tvoje želje, koje su u skladu s Božjom voljom. Bog će pokrenuti nebo i zemlju prema tvojim riječima, kada moliš u skladu s Božjom voljom u vjeri. Budi izvršitelj Božje volje kroz tvoju molitvu danas.
U skladu s našim riječima
«Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje.» (Izreke 10,11).
Ono što govorimo podiže nas ili baca dolje. Božja nam Riječ kaže:
«Tko riječ prezire, taj propada, a tko poštiva zapovijedi, plaću dobiva.» (Izreke 13,13), ili «Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja.» (Izreke 13,2), ili «Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu.» (Izreke 15,4).
Kako je važno ono što mi govorimo. Božja riječ kaže:
«Vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta.» (Izreke 6,2)
Bog želi da shvatimo, da postanemo odgovorni i da znamo snagu izrečene riječi.
Naše riječi imaju veliko značenje u našem životu.
Naše riječi čine promjenu.
Evo nekoliko biblijskih istina što će nam pomoći da prihvatimo tu istinu. Dobo je da ih pročitamo, pa zatim kažemo na glas. Zatim ih memorirajmo da se možemo moliti u duhu tih riječi kroz dan. Ako to činimo, usklađivati ćemo naše riječi s putom spasenja da se ostvaruje u našem životu.
«Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu! (1 Kor 15,57).
«Sve mogu u onome koji mi daje snagu.» (Fil 4,13).
«Vjeran je onaj koji vas je pozvao: on će to i učiniti.» (1 Sol 5,24).
«Uistinu, Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti.» (2Tim 1,7).
«Tako s pouzdanjem mogu reći:’ Gospodin je pomoćnik moj; neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?» (Heb 13,16).
«Vi ste, dječice, od Boga i vi ste ih pobijedili, jer je veći onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu.» (1 Iv 4,4).
Radi čega molitva?
Biblija, Božja Riječ, daje nam mnogo razloga da se molimo. No ipak, mnogi ljudi ne misle da je to tako važno i neophodno, pa molitvu ne stavljaju na prvo mjesto u kršćanskom životu. Ima mnogo kršćana koji žive od iskustva, obrazovanja, rada, nastojanja aktivnosti, programa, ali izostavljaju najvažniju osobinu kršćanskog života – molitvu. Neki se mole rijetko, a drugi samo tada kada za to osjete pobudu. Ne trebamo se moliti samo onda kada smo u molitvenom raspoloženju, nego – prema Riječi Božjoj – molitva treba zauzimati stalno mjesto i vrijeme u našem životu. To je naše duhovno disanje i život.
Krist je trebao molitvu; trebamo je i mi!
U Evanđelju čitamo: „Kad otpusti narod, uspe se na goru, u samoću, da se moli. Još je i uvečer ondje bio sam.“ (Mt 14,23)
Razmislite samo o tome! Isus Krist, Sin Božji molio se i mnogo je razgovarao nasamo sa svojim nebeskim Ocem. Ako se Sin Božji molio, koliko više trebamo mi da se molimo našem nebeskom Ocu? Isus bi odlazio na goru da se u samoći moli. Svaki od nas može se odvojiti na molitvu. Važno je za svakog kršćanina naći takvo mjesto, gdje ga nitko ne može uznemirivati i tamo otvoriti svoje srce pred Bogom.
Dalje čitamo: „A on se povlačio na samotna mjesta da moli.“ (Lk 5,16). Isus se odvojio od svih da se moli nasamo, bez smetnje. Ako je Isus davao takvo značenje molitvi, tada i mi trebamo naći takvo mjesto gdje bismo djelotvorno mogli provesti vrijeme u molitvi.
