Pojavljivati se na naslovnicama europskih modnih magazina više za mene nije bio san, već stvarnost. Nisam mogla vjerovati! Baš to sam oduvijek željela — da mi slike budu u modnim magazinima, da zarađujem puno novca i putujem po cijelom svijetu.
Borba za golo preživljavanje od mjeseca do mjeseca je konačno gotova. Sada mogu jesti u finim restoranima Pariza, mog novog doma, i nazdraviti slavi i bogatstvu. Nije li to pravi život?
Što je za vas ljepota? Što biste promijenili na sebi kad biste mogli? Kad sam kao 19-godišnjakinja započinjala karijeru radeći za Christiana Diora, za mene je ljepota bilo to što su drugi mislili o meni. Ako su ljudi bili zaniteresirani i nudili mi posao tad sam zaključila da mora da sam lijepa. Po mojoj logici su uspjeh i posao potvrđivali moju ljepotu. Taj je način razmišljanja bio opasan jer je moje samopuzdanje ovisilo o drugima i o tome što su oni mislili o meni.
Drugi način prema kojem sam definirala ljepotu bio je povezan s društvom u kojem sam se kretala. Radila sam sa ženama koje su smatrane najljepšima na svijetu, čije slike su se pojavljivale u najpoznatijim časopisima. Kako su mi one bile prijateljice i vršnjakinje, mislila sam, sigurno sam i ja lijepa.
Mnogi zgodni, pametni i uspješni muškarci su željeli biti sa mnom što je samo potvrđivalo moj način razmišljanja – ako se oni trude oko mene, mora da sam lijepa. Bila sam popularna i imala sam puno prijatelja. Kako je moj uspjeh rastao i ljudi me sve više prepoznavali, pozivali su me na razne zabave i išla sam kud-god sam htjela. I naravno, mislila sam, mora da sam stvarno lijepa kad imam ovoliko prijatelja i pozivaju me na sve te zabave i mnoga druga mjesta. Kao rezultat svega toga postala sam egoistična osoba, skoncentrirana na samu sebe i svoj život. Većinu sam vremena trošila samo na sebe i brinući se o sebi.U mojem riječniku “ja” i svi oblici te zamjenice su bile najvažnije riječi. Cijeli život mi se svodio na to koliko kilograma sam bila teška, kakva mi je bila kosa, kakvu sam odjeću nosila, i kakva je bila moja cjelokupna pojava i privlačnost. Jednom sam zbog ugovorenog posla provela dva mjeseca u Japanu. Tamo sam imala ljude koji su sve radili za mene, čak su mi vezali vezice na cipelama. Kad bih se oblačila, netko mi je držao haljinu i kaput. Tri su osobe obavljale posao koji bi mogla raditi jedna. To je samo hranilo moju sebičnost i osjećaj važnosti.
Također sam postala i radoholičar. Radila sam sedam dana u tjednu jer sam znala da ništa nije sigurno – sutra sam mogla ostati bez ugovora i bez posla, a kako moj dobar izgled može nestati odjednom prihvaćala sam svaki ponuđeni posao. Radila bih u Njemačkoj po danu, navečer bih letjela u Pariz opet raditi i onda natrag u Njemačku ujutro. Bojala sam se da ću sve izgubiti i držala sam to čvrsto bez obzira na cijenu. Prihvaćala sam svaki posao koji mi je ponuđen.
Naravno, s vremenom sam bila samo sve umornija a na kraju i bolesna. Jednog dana sam se onesvijestila usred slikanja i povrijedila sam koljeno. Morala sam ležati u krevetu po prvi put u karijeri. Nemogućnost rada je bilo zastrašujuće iskustvo za mene. Iako sam morala ležati samo dva tjedna, ipak sam propustila sve “pret-a-porter” (modne revije) za koje su me pripremali. Morala sam otkazati 14 revija. Bila sam poražena.
Jednoga sam dana tako ležeći u krevetu počela razmišljati o svom životu, o svojim vrijednostima i o tome što je za mene bila ljepota, kao i o osobi kakva sam u međuvremenu postala.
Shvatila sam da je moje shvaćanje ljepote neprimjereno. Bilo mi je jasno da će se moj izgled promijeniti. Moje fotografije (portfolio) i slike iz magazina brzo su postajale “stare”. Teško sam radila kako bi te fotografije bile objavljivane u magazinima, a moja agencija ih je svakih 6 mjeseci izbacivala iz mog portfolia jer su zastarile. Stalno sam pokušavala održavati taj tempo i biti “u korak” s događanjima.
Otkrila sam da je zarađivati puno novca kad si tako mlad super, ali odgovornost koja s tim dolazila, tj. kako upravljati tolikim novcem, mi je bila veliko opterećenje. Vezano uz novac, počela sam se pitati što je zapravo ljude privlačilo meni. Da izgledam drukčije ili da radim nešto drugo, da imam manje novca, bi li me moj dečko još uvijek volio ovakvu kakva jesam?
Sva ova pitanja i sumnje počele su me mučiti još dok sam bila na vrhuncu svoje karijere. Spoznala sam koliko je sve bilo plitko i površno i počela sam se osjećati praznom iznutra. Postigla sam sve što sam ikada željela samo da bih otkrila da je nešto još uvijek nedostajalo. Sav uspjeh i pažnja koju sam imala na svakom koraku nisu uspjeli ispuniti prazninu koju sam osjećala u sebi.
Što se dogodilo? Što su bili moji prioriteti? Za koga ili za što sam živjela?
Shvatila sam da sam gradila svoj život na stvarima koje nisu bile sigurne. Gradila sam život na onom što je kultura kojoj sam pripadala mislila, ili što je mislio moj dečko, na tome koliko sam novca zarađivala, ili koliko sam bila popularna. Zapravo, gradila sam svoj život na pijesku.
Sjetila sam se svog djetinjstva u Indiani, SAD i vrlo važnog događaja iz tog razdoblja mog života. Jedna me prijateljica pozvala na koncert koji se održavao u njenoj crkvi. Prihvatila sam jer je nastupala grupa mladića, “teenagera”, a kako sam u toj fazi “tražila ljubav na svim krivim mjestima”, pomislila sam da bi moglo biti zabavno.
No vjerovala sam da mi Bog nije bio potreban. Čemu? Moji su se roditelji upravo razvodili i njihova im vjera nije ništa pomagala.
Ipak, na tom sam koncertu uz glazbu čula i poruku koja me je dotakla. Na kraju koncerta dečki su rekli da žele s nama podijeliti dobru vijest. Mislila sam da će nam reći o ugovoru za snimanje prve ploče ili nešto tome slično. No ispostavilo se, dobra vijest je to da nas Bog voli.
Govorili su o odnosu s Bogom koji je moguć kroz Isusa Krista. Objasnili su kako me Bog voli bezuvjetno i da je zato poslao svog jedinog Sina da umre na križu za moje grijehe. Bila sam oduševljena tom bezuvjetnom ljubavi! Nije mi bilo teško priznati da sam učinila mnoge loše stvari u životu i da nisam živjela prema Božjim standardima tj. da nisam bila onakva osoba kakvom je on želio da budem. Glazbenici su rekli da ne trebam pokušavati zaraditi Božje odobravanje. Mogu jednostavno samo primiti Božji dar ljubavi i oproštenja kroz Isusa Krista.
Te sam noći molila kratku molitvu i pozvala Krista da mi oprosti i da me promjeni. Rekla sam mu da ću živjeti za njega i da ću mu služiti svojim životom. Pozvala sam ga da uđe u moj život i učini ga kakvim želi.
Sjedeći sama na krevetu i razmišljajući, puno godina nakon te moje molitve, pitala sam se kako sam došla u situaciju u kojoj sam se nalazila jer moj je život bio izgubio svoj pravi smisao. Bilo mi je jasno da sam zanemarivala Boga i moj odnos s njim i da sam sama određivala kojim putem želim ići. Nije ni čudo što sam se osjećala tako praznom iznutra! Zamolila sam Boga da mi oprosti što sam živjela samo za sebe i za odobravanje drugih ljudi. Rekla sam mu: “Molim te, promjeni me i pokaži mi što je istinska ljepota.”.
Prva stvar koju mi je Bog pokazao je koliko je opasna taština. S tim sam se borila jako dugo. U Americi se godišnje potroši oko 20 milijardi dolara na kozmetiku, 300 milijardi na kozmetičke (plastične) operacije a 33 milijarde na proizvode za mršavljenje. Ove brojke pokazuju koliko novaca i vremena trošimo na naš izgled. Taština nije lijepa.
Povezana s tim je bila i navika uspoređivanja mog izgleda s izgledom drugih žena. Ljubomora i zavist su bile drugi problem s kojim sam se morala suočiti. Morala sam naučiti što znači biti sigurna u Božju ljubav i izgled koji mi je on dao, znajući da me on voli bez obzira na moj izgled ili moje ponašanje.
Nesigurnost nije lijepa. Otežava nam da budemo prijatelj drugima, a i da sami imamo prijatelje. I isto tako ima velika očekivanja od drugih da nam daju komplimente i čine da se dobro osjećamo.
Što je ljepota? To je ono što nalazimo unutra, u našem srcu. Poniznost je lijepa, iako nije popularna u poslu kojim se bavim. Sigurnost je lijepa, samopuzdanje je lijepo. Poznavati Boga osobno donosi ljepotu jer znati da te on voli i prihvaća donosi sigurnost i samopouzdanje u tvoj život. To ti omogućuje da prihvatiš i voliš sebe i svoje nedostatke.
Bez Kristovog oproštenja naš nas grijeh čini ružnima iznutra. Nemamo mira. Ni jedno sredstvo za skrivanje i prikrivanje nedostataka to ne može promijeniti. Bog vidi našu ružnoću, a i drugi ljudi će je vidjeti također. Jedino nas Krist čini lijepima u Božjim očima. Istinska unutarnja ljepota počinje s Bogom u središtu našeg života i širi se prema van.
Želim vam reći da je Krist promijenio moj život i da nikada neću požaliti svoju odluku da ga slijedim. Zašto ne pozoveš Krista da uđe u tvoj život? Isus kaže, “Evo, stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu.” (Otkrivenje 3:19-20).
Krista možeš primiti upravo sada vjerom kroz molitvu. Bog poznaje tvoje srce i ne zanimaju ga toliko tvoje riječi koliko stav tvojega srca. Ovo je molitva slična onoj koju sam ja molila a koja možda izražava želju tvog srca…
Gospodine Isuse, trebam te. Hvala ti što si umro na križu za moje grijehe. Otvaram vrata svog života i primam te kao svog Spasitelja i Gospodina. Hvala to što si mi oprostio grijehe i podario mi vječni život. Preuzmi kontrolu nad mojim životom i učini me onakvom osobom kakvom želiš da budem.
Ako ova molitva izražava želju tvog bića, izmoli je sad, i Krist će ući u tvoj život kao što je i obećao.
