Jeste li ikada pomislili kako više ne možete dalje izdržati sav životni pritisak? Toliko su vas pritisnuli problemi, iznenadne oluje pomele su vaše planove, stvari i okolnosti nisu onakve kakve bi trebale biti.
Planovi vam izgledaju neostvarivo. Razmišljajući o prošlosti, vjerojatno ste primjetili kako je tek nokolicina trenutaka bila ispunjena radošću; sve ostalo bilo je bolno. Svladani i umorni, počeli ste odustajati od svega. Možda vam je postalo svejedno što će biti s vama. Dugo vremena ste kršćani, a više vam nije stalo do ničega! Pokušavali ste na različite načine naći odgovore na svoja pitanja, molite se već mjesecima i godinama Bogu za određenu stvar očekujući rješenje i oslobođenje, ali ono kao da još uvijek visi u zraku.
Nestrpljivo se pitate: ”Bože, pa koliko još moram čekati da svojim očima vidim tvoju slavu, odgovore na moje molbe.” Mislite: ”Što nije u redu sa mnom? Sigurno u nečemu griješim?” Gledajući druge, primjećujete kako je s njima sve u redu jer Bog čini tako divna djela u njihovim životima, a vi se i dalje borite s jednom stvari.
Mnogi koji vas poznaju kao vjernike će reći: ”Kako to da ideš u crkvu, kažeš da te je Isus spasio, a toliko patiš iz dana u dan. Vjerojatno si patvoreni kršćanin pa ti zato Bog ne odgovara.” Zajedno s Jobovom ženom, kao da kažu: ”Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!” (Job 2,9) ”Ne vrijedi vam zamarati se služenjem Bogu kad imate tolike probleme.” Vjernici i dobronamjerni ljudi oko nas će nam možda isto poručiti: ”Popravi se! Pokušaj ovako… pokaj se, priznaj svoj tajni grijeh iz prošlosti, živi pobožnije…” I tako, iz dana u dan vrtimo se stalno u istom krugu, slušajući različite glasove misleći možda kako su sve lađe potonule. Polako osjećamo da se naš kršćanski hod svodi na odumiranje. Nekada toliko sretni, sada očajni, a što je i najgore, imamo osjećaj da nas nitko ne razumije. I Bog kao da se ljuti na nas.
Sva sreća što je to samo naš osjećaj potaknut često puta realnim prilikama i Bog zna razlog zašto se takve stvari događaju jer ”znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani, jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina…” (Rim 8,28) Božja providnost želi da, budući smo dovedeni u obitelj Kristovih otkupljenika, sada postajemo što sličniji Njemu rađajući plodovima Duha Svetoga koji je u nama. Često puta smo iz Bogu poznatih razloga vođeni dolinom smrti kako bi nas pročistio i ojačao, grešnog čovjeka u nama pogubio, novog čovjeka u Kristu svakodnevno oblikovao. Normalno je za kršćane da prolaze kroz različite kušnje popraćene patnjom. Patnja ima svoju svrhu i donijet će rezultate. Da ovo nije naša stvarnost, trebali bi se zapitati jesmo li uistinu učenici raspetog Mesije koji se u potpunosti predao Očevoj volji.
Ljudi su se protivili Isusu, protivit će se i nama. Isus je prolazio kroz teške situacije, i mi bi trebali također. Ali nikada nije izgubio radost Očeve prisutnosti i kontrole koju On ima nad svim što se događa. To je potpuno pouzdanje da je ono što Otac čini najbolje. Naša kršćanska radost ne bi trebala ovisiti o tome kako se mi osjećamo, što mi mislimo, kroz što prolazili, već o stvarnosti Božje providnosti i kontrole nad svakom situacijom. Premda su Job, David, Ilija i mnogi drugi velikani Biblije iznosili stanje svog srca pred Gospodinom i htjeli dići ruke od svega, znali su kako valja izdržati u svojoj neporočnosti pred Bogom. Trajna sigurnost i radost je bila u Davidu bez obzira što ga je Bog vodio kroz dolinu smrti i bola. Pavao se, zajedno sa Silom, radovao u tamnici u Gospodinu, pjevajući pjesme slavljenja; bez obzira što su mogli nekoliko sati prije biti pogubljeni. I oni su prolazili dolinom beznađa i smrti.
Sve nas Bog ponekad vodi kroz predivne, nekad kroz žalosne trenutke, no svejedno ga trebamo neprestano slaviti pokazujući svoje pouzdanje.
Kršćanska zrelost i povjerenje je slaviti Boga dok te pritišće brdo problema, nedostatak novca, kad si bolestan; slaviti Boga kad si usamljen i kad imaš osjećaj da su te svi ostavili, slaviti Boga kad ti se da i kad ti se ne da. Dok ne padnu okovi i kad dođu novi, slavi Boga! U ovome se sastoji naša trajna pobjeda nad svim okolnostima, jer pobjeda nije vezana za ono što vidimo, već za ono tko mi jesmo u Kristu koji čini sve radi našega dobra. Možda nećemo biti u mogućnosti shvatiti zašto se baš nama sve to događa, ali kad izađemo bit će nam jasan smisao patnje.
